Teško je govoriti o poèecima jazza u Hrvatskoj, jer ima vrlo malo pisanih dokumenata o njegovim ranim danima, a podaci do kojih dolazimo èesto su kontradiktorni. Iako se jazz svirao i u drugim gradovima, dostupni podaci odnose se uglavnom na aktivnosti vezane uz Zagreb. Ponekad je teško razluèiti tko su bili istinski jazz glazbenici jer je ta glazba u ono vrijeme bila bliska šlagerskoj i plesnoj, a svirali su ju isti glazbenici. No, poznato je da na polju jazza naši glazbenici nisu puno zaostajali za svjetskima. Poticaj za bavljenje jazzom stigao je od amerièkih vojnika-glazbenika koji su poslije I. svjetskog rata ostali u Europi, te su stigli i do zagrebaèkog Music Halla, današnjeg ZeKaeM-a. Naši su glazbenici brzo prihvatili novi glazbeni izraz.
Prema nekim mišljenjima poèetak jazza kod nas vezan je uz poznatog filmaša Oktavijana Miletiæa koji je sredinom dvadesetih iz Beèa u Zagreb donio prvi saksofon, naruèio note i poèeo ga svirati, te je utemeljio ansambl Jazz Sinchopaters u kojem su svirali engleski glazbenici. Svirali su skladbe amerièkih skladatelja, najèešæe na kuænim zabavama u vili Miletiæevih u Jurjevskoj 29., te na Radio stanici Zagreb na Markovu trgu, od njezina osnutka 1926. Miletiæ je 1930. utemeljio Kvartet Toranj koji je dobio naziv po tornju spomenute vile u kojem je održavao probe sa skupinom u kojoj su svirali Viktor Gogolja, Ivan Alpi Rauch, Šime Marof i Srðan Krizman. Jedan od naših prvih džezista bio je i Zvonimir Bradiæ koji je poèetkom tridesetih vodio dixieland ansambl Bongo Boys, poslije preoblikovan u New Dance Orchestra. Ove su skupine svirale na zabavama, plesovima i u plesnim školama gdje se uz zabavnu izvodila i jazz glazba, te na Radio stanici Zagreb. No, još u dvadesetim godinama prošloga stoljeæa u Zagrebu je djelovao prvi dixieland ansambl, a dokaze o sviranju jazza u to doba nalazimo na plakatima iz 1924. na kojima je jasno istaknuta rijeè jazz. Zahvaljujuæi entuzijazmu ubrzo je utemeljen i prvi profesionalni orkestar što je svirao uglavnom plesnu glazbu koja je u to doba bila poistovjeæivana s jazzom, a glavno okupljalište džezista postaje dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljeæa zapažen je bio klavirist Richard Šimaèek koji je izmeðu ostalog svirao skladbe i repertoar glasovitog amerièkog klavirista Fatsa Wallera. U to doba u Zagrebu je violinist Kalman Vlahoviæ vodio orkestar Vimer koji je svirao u jednom kabaretu, te na Radio stanici Zagreb, a za potrebe snimanja gramofonskih ploèa tvrtke Edison Bell Penkala pratio je popularne pjevaèe. U istom razdoblju djelovao je i sastav Rhythm Boys sastavljen od studenata zagrebaèke Muzièke akademije: saksofonista i klarinetista Josipa Pomykala, trubaèa Ferde Pomykala, tenor saksofonista Rudolfa Klepaèa, trubaèa i kontrabasista Marija Medotija i klavirista Karla Radingera koji ga je i vodio.
Tridesetih se utemeljuje još nekoliko orkestara poput Bingo Boys ili New Dance Orchestra. Utemeljen sredinom tridesetih po uzoru na trio Bennyja Goodmana, sastav Swing Trio je 1938. u Zagrebu snimio prvu jazz ploèu u tadašnjoj Jugoslaviji. U to su doba u Zagrebu djelovali znaèajni glazbenici, izmeðu ostalih Zvonimir Bradiæ, Uroš Jurkoviæ, Bojan Hohnjec, Nenad Grèeviæ, Fritz Killer, Sreæko Tekauc, Srðan Krizman, Branko Milin, Krešimir Kovaèeviæ, Vladimir Francetiæ, te naše prve jazz pjevaèice meðu kojima i Nina Selak, a u Splitu Sreæko Ivanèiæ koji je vodio orkestar Midnight Club.
Klavirist i skladatelj Krešimir Kovaèeviæ je krajem tridesetih utemeljio i vodio orkestar Collibri jazz u kojem su uz ostale svirali trombonist Franjo Šidak i trubaè i harmonikaš Vlado Mutak. Ovaj je orkestar najèešæe svirao na studentskim plesnim veèerima u Hrvatskom glazbenom zavodu. Krajem tridesetih godina zapaženu ulogu u zagrebaèkom jazzu odigrali su i klavirist Miroslav Killer, tenor saksofonist Stanko Brajša, trubaè Charlie Paviæ, kontrabasist Miljenko Prohaska, usni harmonikaš Branko Kralj, trubaè Kamilo Hohnjec, skupina Swingers tenor saksofonista Branka Milina, te ženski vokalni trio Revellers (Seka Guštak, Marta Biro i Nataša Bugrejeva) i drugi.
Jazz glazba se slušala putem radija, a džezisti su u Zagrebu svirali u Music Hallu, terasi Hotela Esplanade, Hrvatskom glazbenom zavodu, kinu Luxor i u Zagrebaèkom Zboru. No Hrvatski su jazzisti svirali i u drugim gradovima: na zabavama sportskih društava, u ljetovalištima “Jadranske straže” i kampovima srednjoškolaca, na terasama hotela, primjerice u Splitu, Crikvenici i Dubrovniku, ali i na brodovima koji su plovili Mediteranom ili u ljeèilištima...
Velika zasluga za promicanje jazza u nas pripada bubnjaru Marjanu “Moši” Marjanoviæu koji je vodio skupine Gong jazz i Devils, utemeljio prvi jazz klub, “Devils”, u kojem su se održavale slušaonice i manji koncerti, te je pokrenuo prvi jazz èasopis, Ritam, a poslije i nakladnièku tvrtku “Krug”. Poèetkom èetrdesetih izlazio je i èasopis Svijet jazza koji su ureðivali Sreæko Tekauc i Uroš Jurkoviæ. Oba èasopisa su bila kratkoga vijeka, a izlazili su samo tijekom 1941. Osim èlanaka o najpoznatijim amerièkim jazz glazbenicima ti su èasopisi bilježili najznaèajnije jazz dogaðaje u Hrvatskoj, te su argumentiranim napisima pokušali promijeniti sve lošiji status jazz glazbe u nas.
Veæ prije II svjetskoga rata, u Zagrebu, koji je tada bio najznaèajniji centar jazza u državi, djelovalo je èak sedam jazz orkestara: The Devils, Quick-Swingersi, Orkestar braæe Johann, trubaèa Fritza i alt saksofonista Maxa, Revellers, Johnny Remenar and His Band, Orkestar Nenada Grèeviæa i Orkestar Bojana Hohnjeca koji je bio prvi pravi jazz big band u Zagrebu. Poznato jer da je istodobno u Splitu djelovao Orkestar Stach-Zillbauer. Ti orkestri, kao i mali sastavi, izvodili su tada popularnu swing glazbu, a glazbenom su se literaturom opskrbljivali u trgovini nota kod Frane Šidaka u prolazu Tuškanac. No, najveæi dio repertoara nastajao je na osnovu višestrukih gledanja amerièkih glazbenih filmova s glasovitim orkestrima i plesaèima, ali i kratkim filmovima s poznatim džezistima koji su prikazivani kao predigre. Naime, na taj su naèin glazbenici bilježili note, dio po dio, nerijetko podijelivši meðusobno dijelove za koje je netko bio zadužen. Unatoè velikom broju orkestara svi su bili iznimno aktivni. Naime, dogaðalo se da sviraju istodobno, na razlièitim plesnjacima: u Hrvatskom glazbenom zavodu, Kolu, Hotelu Esplanade i u Radnièkom domu. Njihova je popularnost bila tako velika da je, po uzoru na amerièka iskustva, poèetkom 1941. vlasnik kina Urania, kako bi reklamirao prikazivanje filmova, organizirao natjecanje zagrebaèkih jazz orkestara u hotelu Esplanade. U okrugloj dvorani Hotela Esplanade nastupila su tri jazz orkestra: Devilsi, tada pod ravnanjem Nene Grèeviæa, Big band Johnnyja Remenara i Orkestar Braæe Johann. Poziv za natjecanje dobio je i Orkestar Bojana Hohnjeca, ali, buduæi da su neki èlanovi Orkestra tada bili pred maturom, direktor škole im nije dozvolio nastup. Publika je najviše glasova dala Devilsima, a žiri Big bandu Johnnyja Remenara, dok je najboljim proglasio aranžman Zlatka Èernjula u izvedbi Remenarovog orkestra. Bila je to prva struèna glazbena nagrada tada mladom Zlatku Èernjulu koji je ostavio znaèajan trag u hrvatskoj zabavnoj i jazz glazbi. Taj su dogaðaj zabilježili i glazbeni listovi Ritam i Svijet jazza. Orkestri su jednom prilikom nastupili u Hrvatskom glazbenom zavodu oduševivši nazoène svojim sviraèkim umijeæem toliko da su plesaèi prestali plesati i sa zanimanjem pratili izvedbe.
Veæ u to doba i drugi školovani glazbenici, èlanovi orkestara, skladali su vlastitu plesnu glazbu s elementima amerièkog jazza, bliskim bluesu, dixielandu i swingu. Godine 1940. Orkestar Bojana Hohnjeca, nastao od nekadašnjih èlanova Quick-Swingersa Uroša Jurkoviæa, poèeo je svirati vlastite aranžmane koje su pisali Bojan Hohnjec i Sam Èaèkez. U tim nastojanjima slijedili su ih i drugi orkestri.
Iznimno bogat džezistièki život u Zagrebu naglo je prekinut dolaskom II svjetskog rata tijekom kojega je u Zagrebu zabranjivano sviranje “crnaèke glazbe”, a na radio postaji emitiranje jazza. No, kao dokazi o postojanju jazza u tom razdoblju saèuvane su snimke Plesnog orkestra Državne krugovalne postaje Zagreb pod vodstvom Branka Milina i Marjana Marjanoviæa iz 1943. i 1944., te Seksteta Nine Selak iz 1944. Iako je tijekom II svjetskog rata i u poslijeratnom razdoblju jazz bio “nepodoban”, a vlast ga je zapostavljala i šikaniranirala, aktivnost na tom polju nikad nije prestala. Primjerice, Big band Zlatka Èernjula je 1942. u tajnosti održao koncert u kinu Griè. Ljubitelji jazza za taj su koncert saznali samo putem usmene predaje. Krajem 1941. jazz orkestar je utemeljio Stjepan Plavec, a 1943. Boris Sorokin. Potkraj rata u Zagrebu se formiraju vojni orkestri. Svibnja 1945. utemeljen je Veliki jazz orkestar 32. divizije pod vodstvom Miljenka Prohaske, koji je nastupao u svim prigodama. U to je doba utemeljen i Jazz orkestar II armije koji je djelovao pod vodstvom jazz klavirista i dirigenta Fritza Kilera. Svršetkom 1945. došlo je do demobilizacije i raspuštanja tih orkestara. No ubrzo se utemeljuju novi orkestri, izmeðu ostalih Dixieland oktet Zlatka Èernjula, Orkestar F.D. Sloboda, Orkestar Borisa Sorokina i Stjepana Plaveca, Orkestar braæe Kõrbler, Orkestar Mihajla Schwartza, Admira Krešimira Oblaka i Adalberta Markoviæa, te mnogi mali sastavi koje su izmeðu ostalih vodili Branko Kenda, Teodor Boch, Adalbert Markoviæ, Krešimir Oblak i Branko Kralj. Èlanovi spomenutih orkestara poslije su utemeljili Plesni orkestar Radio stanice Zagreb koji je vodio trubaè, skladatelj i aranžer Zlatko Èernjul. Jedan od najznaèajnijih improvizatora u to doba bio je klarinetist, skladatelj i aranžer Boris Sorokin. No, u tom je razdoblju strogo zabranjivano sviranje ièega što podsjeæa na jazz, a džeziste su tukli, šišali i rezali im hlaèe i kravate. Osim toga, pod neutemeljenim izgovorom uništen je velik dio tonskih zapisa, posebice onih iz arhive Radio Zagreba.
Izmeðu ostalih iznimnu džezistièku karijeru u drugoj su polovici dvadesetog stoljeæa ostvarili Aleksandar Torma, Dražen Boiæ, Nikica Korbar, Aleksandar Bubanoviæ, Petar Moskaljov, Mihael Mišo Markovina, Damir Dièiæ, Krešimir Oblak, Stanko Selak, Drago Dikliæ, Stjepan Mihaljinec, Ozren Depolo, Miroslav Sedak Benèiæ, Ladislav Fidri, Marijan Domiæ, Stjepan Plavec, Krešimir Remeta, Iæo Kelemen, Tomica Simoviæ, Branko Kralj, Davor Kajfeš, Silvije Glojnariæ, Stjepan Staniæ, Milan Luliæ, Petar Spasov, Radan Bosner, Mihajlo Schwartz, Mario Mavrin i Neven Frangeš. Mnogi od njih, okupljeni u raznim hrvatskim jazz skupinama, poèetkom šezdesetih ostvarili su i meðunarodnu karijeru, posebice zahvaljujuæi nastupima na jazz festivalu koji se održavao na Bledu. Otada poèinje i sustavnije objavljivanje snimaka jazz glazbe na ploèama.
Krajem pedesetih vibrafonist Boško Petroviæ je utemeljio Zagrebaèki jazz kvartet koji je do današnjih dana ostao najznaèajnijom skupinom našeg jazza. Kvartet u kojem su uz njega svirali klaviristi Davor Kajfeš, kontrabasisti Krešimir Remeta ili Miljenko Prohaska, te bubnjari Ivica Gereg ili Silvije Glojnariæ, nastupao je diljem svijeta, snimio je niz ploèa i ostvario suradnje sa slavnim svjetskim džezistima poput Joea Turnera, Bucka Claytona ili Johna Lewisa. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja, izmeðu ostalih ““Vjesnikove nagrade Josip Slavenski” (1979.), “Nagrade grada Zagreba” (1989.) i “Porina za životno djelo” (2003.), Petroviæ je postao našim najznaèajnijim džezistom svjetskoga glasa, suradnikom brojnih slavnih svjetskih džezista poput Arta Farmera, Stana Getza, Clarka Terryja ili Gerryja Mulligana, voðom brojnih hrvatskih i meðunarodnih skupina, zapaženim skladateljem i promotorom, te jazz edukatorom. Nakon razlaza Zagrebaèkog jazz kvarteta vodio je takoðer znaèajne, nerijetko meðunarodne skupine: Zagrebaèki jazz kvintet, Non-Convertible All Stars, BP Convention, BP Convention Big Band, BP Club All Stars i Boško Petroviæ Trio. Njegov je trio, u kojem sviraju basist Mario Mavrin i gitarist Primož Grašiæ, i danas najaktivniji jazz sastav u Hrvatskoj, te jedan od rijetkih koji redovito nastupa i izvan granica Hrvatske. Petroviæ je u svoj džezistièki izraz nerijetko ukljuèivao elemete folklorne glazbe, davno prije nego se u svijetu poèeo rabiti termin etno-jazz. On je i naš najznaèajniji jazz skladatelj. Neke od njegovih skladbi, primjerice Green Lobster Dream ili With Pain I Was Born, ostat æe trajnim vrijednostima hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Doprinos hrvatskom jazzu dao je i kao utemeljitelj i vlasnik B.P. Cluba u kojem uz ostale priredbe organizira i Hrvatski jazz sabor, klupski festival kroz koji predstavlja hrvatske jazz glazbenike. Utemeljitelj je izdavaèke tvrtke Jazzette Records za koju uz strane objavljuju i hrvatski džezisti. U B.P. Clubu su svirali i za Jazzette Records snimali vodeæi svjetski jazz glazbenici, izmeðu ostalih James Newton, Clark Terry, Joe Pass, Art Farmer, Clark Terry, Buddy De Franco i John Lewis, ali i poznati hrvatski džezisti meðu kojima Jasna Bilušiæ, Damir Dièiæ, Neven Frangeš i Mario Mavrin.
Za promociju našeg jazza u svijetu veliku zaslugu ima i kontrabasist Miljenko Prohaska koji je bio èlan Zagreb jazz kvarteta, dugogodišnji voða Plesnog orkestra radiotelevizije Zagreb, te skladatelj èiju su Intimu svirali poznati svjetski glazbenici i orkestri. Oduševljen tom skladbom stihove za nju napisao je èuveni amerièki jazz kritièar i pisac Leonard Feather, autor referentne biografske jazz enciklopedije. Upravo pod Prohaskinim vodstvom Plesni je orkestar radiotelevizije Zagreb postigao meðunarodni uspjeh. Orkestar je znaèajan i po tome što su u njemu stasali ponajbolji jazz glazbenici koji su osnivali vlastite skupine. Zasluge za uspjeh pripadaju i nekadašnjim dirigentima: Zlatku Èernjulu, Miroslavu Killeru, Milivoju Koerbleru i Nikici Kalogjeri. Pod današnjim nazivom Big Band HRT-a taj orkestar, èije je vodstvo 2007. od Silvija Glojnariæa preuzeo Saša Nestoroviæ, poèetkom iste godine obilježio je šezdesetu godišnjicu djelovanja kao jedan od najstarijih aktivnih svjetskih jazz orkestara. U repertoaru ovoga orkestra su, osim neizbježnih svjetskih jazz standarda, uvijek bila zastupljena djela i aranžmani hrvatskih autora, ne samo voditelja orkestara.
Krajem prošloga i poèetkom ovoga stoljeæa u Hrvatskoj djeluju brojni jazz sastavi koje su izmeðu ostalih vodili Miljenko Prohaska, Boško Petroviæ, Damir Dièiæ, Ladislav Fidri i Vanja Lisak, te jazz orkestri: Big Band HRT-a, Big Band HGZ-a, Big Band Èakovec, Big Band grada Pule, Big Band Bjelovar, HGM jazz orkestar Zagreb koji djeluje pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži, ali i niz skupina u kojima svira novi naraštaj naših džezista: Boilers, Boilers All Stars, Zagreb Jazz Portrait, Elvis Staniæ Group, Matija Dediæ Trio, Cute, Hot Club Zagreb, Mirokado kvartet, Mirokado orkestar, Denis Razz Quartet, Veljko Glodiæ-Saša Nestoroviæ Duo, Satelite Trio, Labyrinth... U njima djeluju sjajni glazbenici meðu kojima se, izmeðu ostalih, istièu bubnjari Krunoslav Levaèiæ i Janko Novoseliæ, saksofonisti i klarinetisti Saša Nestoroviæ, Miro Kadoiæ i Željko Kovaèeviæ, klavirist Matija Dediæ, basisti Nenad Vrandeèiæ, Mladen Barakoviæ i Goran Rukavina, trubaè Davor Križiæ, gitaristi Mario Igrec, Elvis Staniæ, Mate Matišiæ, Josip Pandur, Elvis Penava i Luka Udjbinac... Neki od njih školovani su glazbenici koji su studirali na jazz odjelima visokih glazbenih škola u Europi i SAD-u. Njihov doprinos našem jazzu oèituje se kroz brojne strukovne nagrade, posebice godišnju nagradu Status za najinstrumentaliste. Uz najaktivnijeg, Boška Petroviæa, i neki mladi glazbenici poput Matije Dediæa, Davora Križiæa, Marija Igreca, Mira Kadoiæa i Elvisa Staniæa, profiliraju se i kao skladatelji, a Ante Gelo kao skladatelj i aranžer.
Neki od hrvatskih glazbenika uspješno djeluju izvan granica svoje zemlje. Meðu njima su najistanitiji gitaristi Ratko Zjaèa i Renato Rožiæ, te tenor saksofonist Domagoj Ralašiæ. Svi su ostvarili iznimne rezultate i ravnopravno se ukljuèili u svjetsku jazz scenu, suraðuju s vrhunskim svjetskim džezistima, snimaju za poznate svjetske diskografske kuæe i nastupaju na renomiranim festivalima.
U skladu sa svjetskim trendovima i neke hrvatske jazz skupine proširuju granice konvencionalnog jazza, te svoj jezik zasnivaju na hrvatskog narodnoj ili klasiènoj glazbi. Primjerice, Boško Petroviæ, Igor Savin i Miro Kadoiæ skladaju djela sasnovana na hrvatskoj tradicijskoj glazbi, Matija Dediæ sa svojim jazz trijom izvodi džezistièke obrade skladbi Dore Pejaèeviæ, Black Coffee sa ženskom klapom Mendula obraðuje tradicijsku dalmatinsku glazbu, a Tamara Obrovac istarsku, dok Varaždin Jazz Band i pjevaèica Barbara Rocco na osebujan naèin izvode vlastite skladbe nadahnute tradicijskom glazbom sjeverne hrvatske.
Znaèajan doprinos u arhiviranju naše jazz baštine dao je jazz kritièar, promotor, organizator jazz koncerata i festivala, te urednik radijskih i televizijskih emisija o jazzu Mladen Mazur. Zahvaljujuæi snimkama koje je prikupio iz privatnih zbirki, Hrvatskoga radija i Hrvatske naklade zvuka i slike, Mazur je napravio izbor glazbe iz slabije obuhvaæenog razdoblja naše diskografije za LP ploèu Jazz u Hrvatskoj na nosaèima zvuka 1938.-1960. (Croatia Records, 1995.) koja je objavljena povodom 900. obljetnice Grada Zagreba. To je ujedno posljednja vinilna ploèa objavljena u Hrvatskoj. Ona ima višestruki znaèaj za hrvatski jazz iako donosi tek dio glazbenih materijala, onaj koji je saèuvan nakon tri prilièno uspjela pokušaja uništavanja jazz snimaka. Naime, sve tvrde gramofonske ploèe uništene su u Elektronu odmah poslije Drugoga svjetskog rata; poslije su na tadašnjem Radio Zagrebu, pojavom magnetofona uništene i mekane decelitne ploèe; a sedamdesetih je, takoðer na Radio Zagrebu, zbog pomanjkanja prostora u fonoteci unišen znatan dio fonomaterijala, pa i snimke jazz glazbe. Veæi dio tih snimaka do tada nije bio objavljen na nosaèu zvuka, a one koje jesu danas su prava rijetkost. Te snimke upuæuju na razvoj jazza u Hrvatskoj, afinitete naših jazz glazbenika, odnos prema svjetskim kretanjima u jazz glazbi, ali i doprinos autorskom djelovanju. Prva snimka uvrštena na ploèu standard je Nobody's Sweetheart u izvedbi Swing Trija koji su èinili klarinetist Srðan Krizman, klavirist Sreæko Tekauc i bubnjar Uroš Jurkoviæ. Odabrana je s njihove ploèe u izdanju tvrtke Edison Bell Penkala. Objavljena 1938., bila je to prva jazz ploèa snimljena u Hrvatskoj, ali i u ovome dijelu Europe. Osim toga, na ploèu su uvrštene rijetke snimke drugih skupina i orkestara znaèajnih za hrvatski jazz: Plesnog orkestra Državne krugovalne postaje Zagreb iz doba Drugoga svjetskog rata pod ravnanjem Marjana Marjanoviæa ili Branka Milina, kao i kasnijeg Plesnog orkestra Radio Zagreba pod ravnanjem Zlatka Èernjula ili Miroslava Killera, Seksteta Nine Selak, skupine Os Batatas Carioca, Kvarteta Borisa Jojiæa, Trija Dražena Bojiæa, Kvinteta usnih harmonika Branka Kralja, Septeta Ude Utrobièiæa, Kvarteta Radana Bosnera, Kvarteta Milana Luliæa, Trija Mihajla Schwarza, Kvinteta Maxa Johanna, Zagrebaèkog dixieland ansambla, Kvarteta Borisa Franèiškoviæa, Kvarteta Davora Lorkoviæa i Noneta Zlatka Kružiæa. Buduæi da od 1945. i tijekom pedesetih godina prošloga stoljeæa nije bilo dozvoljeno izvoditi kapitalistièku glazbu - amerièke jazz standarde - glazbenici su skladali vlastita djela kako bi mogli improvizirati. Tako je, osim izvedbi svjetski poznatih evergreena, na ovo izdanje uvršten niz skladbi hrvatskih autora: Na rastanku Miljenka Prohaske iz 1944., Boogie Tomice Simoviæa iz 1956., Veselo kolo Stanka Brichte, Skica Vladimira Bolèeviæa, Mladost i ritam Nenada Grèeviæa, Pozdrav Ghani Mihajla Schwarza, sve iz 1957., te Cross Davora Lorkoviæa i Šest prijatelja Zlatka Kružiæa iz 1959. Zapažamo naslove skladbi koji nikako ne asociraju na jazz glazbu, ali u doba kad je jazz bio nepodobna glazba džezisti su morali pribjegavati lukavstvima kako bi mogli svirati glazbu koju vole. Tako su skladbama davali nebulozne naslove i zaèinjali ih elementima folklorne glazbe, a jazz koncerte su održavali pod okriljem politièki podobnih priredbi.
Na polju edukacije i promoviranja jazza znaèajan je doprinos dao i Miro Križiæ, posebice zahvaljujuæi kultnim slušaonicama što ih je dvadesetak godina održavao u zagrebaèkom Cenatar za kulturu i informacije, posije KIC-u, te u Studentskome centru Sveuèilišta u Zagrebu, ali i oko tisuæu emitiranih radio emisija “Portreti i profili”, što ih je ureðivao zajedno s Nadom Križiæ-Vrkljan.
Krajem prošloga i poèetkom ovog stoljeæa jazz je u Hrvatskoj sustavnije predstavljan i na jazz festivalima, od Jazz Faira u Lapidariju, Kulušiæu i ZeKaeM-u, preko Zagreb jazz festivala, koji predstavlja najveæe zvijezde jazza, i Jazzarelle, na kojem nastupljaju jazz glazbenice, u ZeKaeM-u i kinu Studentoskoga centra, NO jazz festivala, koji je orijentiran na avangardnu i alternativnu svjetsku jazz scenu, u KSET-u i Studentskom centru, Springtime Jazz Fevera i Hrvatskog jazz sabora što se održavaju u B. P. Clubu, do Proljetne revije jazza, Meðunarodnih dana jazza i Jazz ciklusa, koji predstavljaju hrvatski i europsku recentnu jazz scenu, te svjetske zvijezde jazza, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Sve su brojnije jazz priredbe izvan Zagreba, primjerice u Varaždinu, Osijeku, Zadru, Virovitici, Rijeci, Opatiji, Lovranu, Vodicama, Malom Lošinju, Grožnjanu, Sisku i drugim gradovima, uglavnom orijentirane na nastupe hrvatskih džezista, ali ponekad i s poznatim svjetskim jazz glazbenicima. Jazz koncerti su sastavni dio i ostalih glazbenih manifestacija poput Dubrovaèkih ljetnih igara, Muzièkog Biennala Zagreb i drugih. Danas se jazz svira u koncertnim dvoranama poput Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i Hrvatskog glazbenog zavoda, ali i u klubovima poput B. P. Cluba, Saxa, KSET-a, Aquariusa, Jazz Cluba i Siscia Jazz Cluba, ne nužno u Zagrebu. U Zagrebu trenutno djeluju dva jazz kluba koja okupljaju ljubitelje jazza i promièu jazz glazbu: Hrvatski jazz klub i Jazz klub Zagreb Hrvatskog društva skladatelja, a novi klubovi utemeljeni su i u drugim gladovima poput Osijeka, Bjelovara i Dubrovnika.
Jazz scena u Hrvatskoj zadnjih je godina u uzletu. Osim što na našim pozornicama ponovno nastupaju velike svjetske zvijezde jazza razlièitih stilskih profila, od tradicionalnog, preko mainstream, do suvremenog jazza, u nas djeluje nekolicina iznimno kvalitetnih jazz glazbenika i skupina. Iako su neki od njih, primjerice Boško Petroviæ, Ladislav Fidri ili Boilers Quartet, zadnjih godina postigli i iznimne meðunarodne uspjehe, u hrvatskoj kulturnoj javnosti i struènim krugovima nisu percipirani kao umjetnièke vrijednosti. Buduæi da se radi o nekomercijalnoj glazbi nitko se ne želi prihvatiti managerskog posla, dok mjerodavne institucije ne žele riskirati s podržavanjem i promoviranjem neèega što ne poznaju dovoljno. Izdavaèke su tvrtke zainteresirane za objavljivanje albuma jazz glazbenika tek povremeno, kako bi se mogle pohvaliti da u svojem katalogu imaju i jazz. Aktivnost hrvatskih jazz glazbenika æe se i dalje svoditi na entuzijazam u nastojanjima postizanja visokih estetskih dosega, ali za svoju dušu i na radost još uvijek malobrojnih štovatelja njihove umjetnosti.
Davor Hrvoj

Popis literature:

Kovaèeviæ 1984: “Džez (jazz) muzika”, “Leksikon jugoslavenske muzike”, sv. 1, 216-217, Jugoslavnenski leksikografski zavod “Miroslav Krleža”: Zagreb

Križiæ 2003, 2004: Križiæ, Miro: “Jazz glazba u Hrvatskoj”, “WAM: webzin o audiju i muzici”, V, 18, 66-69; 19, 64-66; 20, 64-68; 21, 64-68

Bubanoviæ 2003, 2004, 2005, 2006: Bubanoviæ Aleksandar: “Kronika zagrebaèkog jazza”, “Cantus”, 122, 49-50; 123, 44-45; 124, 74-75; 125, 66-67; 126, 78-79; 127, 61-62; 128, 70-71; 129, 64-65; 130, 59-60; 131, 43-44; 132, 71-72; 133, 46-47; 134, 56-57; 135/136, 89-90; 137, 39-40; 138, 11; 139, 17

Bo. 1941: Bo.: “Ženski vokalni trio Revellers”, “Ritam”, I, 1, 8

1941: “Bojan Hohnjec i njegov orkestar”, “Ritam”, I, 1, 11

Bo. 1941: Bo.: “Neno Grèeviæ preuzeo vodstvo Devils Orkestra”, “Ritam”, I, 1, 11-12

Mam. 1941: Mam.: “Swing trio i kvartet”, “Ritam”, I, 2, 9

M. K. M. 1941: M. K. M.: “Johnny Remenar i njegov orkestar”, “Ritam”, I, 2, 10

L. M. 1941: L. M.: “Labuði pijev Bojana Hohnjeca”, “Ritam”, I, 2, 10

Mam. 1941: Mam.: “Nina Selak”, “Ritam”, I, 2, 11

Mam. 1941: Mam.: “Mladi kompozitor: Neno Grèeviæ”, “Ritam”, I, 2, 11

Bo. 1941: Bo.: “Orkestar braæe Johann prvi put pred publikom”, “Ritam”, I, 2, 11

1941: “Nastupi Devils-orkestra”, “Ritam”, I, 2, 12

Mam. 1941: Mam.: “Uroš Jurkoviæ”, “Ritam”, I, 3, 9

Mam. 1941: Mam.: “Sljedbenici Bore Minjeviæa na djelu, Orkestar usnih harmonikaša - nova senzacija Zagreba”, “Ritam”, I, 3, 11

S. 1941: S.: “J. Remenar ima vokalisticu”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - mart, 3

st. 1941: st.: “Novi orkestar, Zagrebaèkoj publici predstavili su se F. i M. Johan sa orkestrom”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - mart, 3

1941: “Vijesti iz Splita”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - mart, 7

1941: “Uspjela manifestacija našeg jazza u hotelu Esplanade”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - april, 1

Bradiæ 1941: Bradiæ, Zvonimir: “Da li mi možemo dati dobar jazz”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - april, 3

1941: “Novost u Zagrebu je mali ensemble usnih harmonikaša”, “Svijet Jazza”, I, 1941 - april, 8

Mazur 1995: Mazur, Mladen, “O ploèi”, “O izvedbama”, LP “Jazz u Hrvatskoj na nosaèima zvuka 1938. - 1960.”, Croatia Records: Zagreb