Elvis Stanić

Porin ima status referentnog nivoa hrvatske glazbe

Datum objave:
22.11.2008.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Elvisom Stanićem, dobitnikom Porina u tri kategorije

Porin ima status referentnog nivoa hrvatske glazbe

- Što za vas kao glazbenika koji djeluje na nekomercijalnom glazbenom području znači osvajanje tri Porina i to u svim kategorijama u kojima ste nominirani?
- Iznenadila me je statistika 100 % - od tri nominacije tri Porina. Iako sam svjestan da je u CD uloženo pet godina stvaranja i izuzetno mnogo truda, još me više veseli činjenica da je netko to prepoznao kao kvalitetno i dao svoj glas za album ”Bolja strana svijeta”, ali i za sve glazbenike i glazbenice koji su sudjelovali u njegovoj realizaciji. Osim toga, posebno mi je drag ”začin” Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu, kao kategoriju izvan jazz glazbe, s obzirom da svoju glazbu ne smatram striktno jazzom, bar ne u tradicionalnom smislu. S druge strane, 5 godina me nije bilo na sceni, barem u ovom izdavačkom dijelu posla, pa je vjerujem, ovaj album došao i kao nešto dugo očekivano, ali i kao nešto posve drukčije od “očekivanog”, uobičajenog pristupa na dosadašnjim projektima. Veseli me i što sam, izgleda, uspio probiti barijeru između “jazz” publike i “one druge” koja možda i ne prati sve što se zbiva na jazz ili world sceni, ali očito da izvanredno reagira na sve što je dobro i kvalitetno, i u što je uložen veliki trud.
- Kako gledate na konkurenciju koja je bila strašna budući da su nominirani bili albumi Boilers Big Banda i Matije Dedića?
- Konkurencija u jazz kategorijama je bila zaista jaka, međutim to su sve kolege koji isto tako dijele mnoštva “kipića” iz proteklih godina. Ono što bih ja htio vidjeti u konkurenciji za Porina su nove, svježe i drukčije jazz snage, neopterećene tradicijom, ali jako opterećene dobrom svirkom i još boljim izdanjima. Mislim da smo i Matija i Tamara i ja, da ne spominjem naše gurue iz starije generacije, već dobrano napravili temelje za mlađe glazbenike i da je krajne vrijeme da se pojave i neke nove “face” s drukčijom percepcijom jazza. Nekih naznaka već ima. Za “Liburniu Jazz” redovito dobivam demo snimke mladih jazz, blues ili etno bandova iz čitave Hrvatske, koji još nisu napravili ništa veliko, ali je evidentan rad i trud kojeg ti dečki i cure ulažu u svoje krativne ideje. Neke od njih ću angažirati za ovogodišnji festival, kao “new entry” u svijet hrvatskog jazza, u nekom od brojnih off-programa tijekom jazz vikenda u Opatiji, od 7. do 9. srpnja.
- Zašto se o dodjeli Porina piše i govori sa stanovišta gubitnika i skandala, a pažnju ne privlači kvaliteta?
- Porin je za mene - ovo mi je osmi - priznanje najvišeg ranga. Ono dolazi iz struke, od ljudi koji poznaju kriterije, koji znaju što jest, a što nije, što može, a što ne treba proći. Upravo ti kriteriji su ono što Porinu daje status referentnog nivoa hrvatske glazbe, bilo kojeg žanra. Naravno, uvijek ima nezadovoljnih - sto ljudi sto ćudi - ali koliko ja znam nikad nije bilo ozbiljnijeg prigovora na sam odabir nagrađenih. Činjenica što netko nije dobio ništa ili premalo, od mnoštva nominacija ne bi trebala znatno utjecati na ičiju glazbenu karijeru ukoliko je ozbiljna, kontinuirana i ima indicija da će se nastaviti. Bitan je rad, samo rad i što bolja glazba kao rezultat. Postoji naravno i druga strana. Jasno je da onaj tko ima medije, tko je stalno prisutan u novinama, na televiziji, u bilo kojem kontekstu, od potpunog “žutila”, trač rubrika, pa do, nedaj Bože, crne kronike, ima po defaultu više potencijalnog biračkog tijela od medijskih marginalaca, ma što to značilo. Jer, napraviti skandal je na žalost postao jedini siguran put do određenih rubrika tiskovina ili TV emisija. Ja se borim iz petnih žila da besmisao trač rubrika ne upliva u stvari vrijedne poštovanja, i da informacija ima sadržaj, “supstancu” koja nas oplemenjuje, čini boljima, a ne da nas vrijeđa. No mnogima to ne znači ništa. Ovom ću prilikom otvoreno reći da je način na koji se ovaj Porin prenosi u medijima, ne svima, naravno svaka čast izuzecima, zaista sramotan. Jer, ukoliko je najvažnija informacija s Porina to što su “Dragačevci” ili već kako vam drago, svirali ispred dvorane, i da li ih je policija privela, i gdje je i koliko piva popio ovaj ili onaj estradnjak – ma dajte, molim vas. Pa gdje smo? U Europi? Time je učinjena ogromna šteta samoj manifestaciji, i to iz nekoliko razloga. Odbijen je onaj dio publike koji od Porina očekuje manifestaciju s dignitetom, a odbijen je, htjeli to ili ne, i onaj dio širokog auditorija koji očekuje trač informaciju, jer po svojoj biti tu Porin ne spada, niti to može postati. Zato nije čudno što je gledugled prijenosa u znatnom padu. Ni kruške, ni šljive.
- Zašto jazz, klasična i world music glazba još uvijek ne dobivaju zasluženu pažnju na dodjeli Porina?
- Dodjela Porina za “neatraktivne” i “marginalne” kategorije poput jazz, klasične, folklorne i ine glazbe u tzv. “predprijenosu”, po mišljenju televizije ne zaslužuje svoje mjesto u večernjem TV prijenosu. Zna se da se nagrade u spomenutim kategorijama dodjeljuju u popodnevnim satima, u praznoj dvorani, bez očiju šire javnosti. Iz tog razloga novinari ažurno izvješćuju samo o onome što su vidjeli u prijenosu, a sve ono što nije viđeno uživo na TV-u, nije se, kako svi znamo, ni dogodilo. To je potpuno paradoksalno, jer upravo iz referenci hrvatske glazbe i njezine baštine, što spomenute kategorije i jesu, nastaju i postaju ove druge, estradne, zabavne ili kako već hoćete - zanimljivije žutilu. To je neprihvatljivo, pa ako treba odvojiti večeri, odvojimo ih, a ne potpuno nepravično medijski marginalizirati bitna, ako ne i najbitnija izdanja hrvatske glazbe.
- Zašto je takav odnos prema nekomercijalnoj glazbi i u medijima, pa i institucijama koje bi trebale voditi brigu o njoj?
Već se godinama trudim izgraditi posve drukčiju sliku o kvalitetnoj glazbi u Hrvatskoj, bila ona jazz, klasična ili bilo koja druga. Naime, notorna je činjenica da je tijekom godina u javnosti - mislim na široki auditorij, a ne onaj poznavalački, stručni - uvriježen određen negativni image kojim ozbiljna ili jazz glazba konotiraju. Vjerujte mi na riječ da je to smišljeni čin mediokriteta iz svijeta glazbe, kojima je takav, potpuno nerazumljiv, ili kako ga sami vole krstiti “elitni” tretman neophodan da bi uopće mogli opstati u tom svijetu. Pa zaboga što bi se dogodilo ako bi svatko, baš svatko mogao prepoznati vrsnu izvedbu, ili još bolju skladbu? Naravno, otpali bi u prvom krugu, a to za njih nikako ne bi bilo dobro. Izgubila bi se stalna radna mjesta, pozicije, moć... Pa zašto koncert na kojem je više ljudi na pozornici nego u publici nužno mora biti “elitan”, a onaj gdje se traži karta više – “komercijalan” ili “nepodoban”? Ja bih to nazvao samo nesposobnošću ljudi iz kulturnih institucija da na pravi način promoviraju kvalitetu, a ono što je zaista, ali zaista kvalitetno, uvijek će dobro proći i u najširoj javnosti i u medijima. Ponavljam: samo ukoliko se ne nudi rog za svijeću, što je na žalost vrlo čest slučaj na hrvatskoj glazbenoj sceni. I ovoj, i onoj. Da se te tzv. “marginalne” kategorije suze na najuži i najkvalitetniji izbor, i da se prezentiraju upravo kao takve - najbolje od najboljih, ne bi bilo više spomena o medijskoj neatraktivnosti. Pogledajte Grammy. Integralnu verziju.
Pogledajte tko su ljudi u pozadini svih naših velikih estradnih zvijezda i zvjezdica. Skladatelji, producenti, aranžeri, studijski glazbenici koji mahom odrađuju posao umjesto onih koji se slikaju za omot - s obzirom da sam i sam u tom skupu, ne bi bilo fer da otkrijem tko NE svira i NE pjeva na “svojim albumima” – većinom su vrhunski glazbenici s izvrsnim obrazovanjem i ogromnim iskustvom, bilo iz jazz, rock ili klasičnog miljea. To su “oni iz predprijenosa”.
- Može li upravo Porin pomoći u mijenjanju iskrivljenih kriterija?
- Trebao bi. Porin je bitna, referentna glazbena manifestacija u Hrvatskoj. Od Porina ne bi smjeli napraviti samo još jednu, prosječnu, glazbeno-zabavnu emisiju. Bez obzira tko imao prava na prijenos. Ovi ili oni. Ili oni treći?
Davor Hrvoj
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja