Boško Petrović

Promotor hrvatskog jazza

Datum objave:
14.02.2004.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Boškom Petrovićem, dobitnikom ”Porina” za životno djelo

Na konferenciji za novinare održanoj 13. veljače u dvorani Hrvatskog društva skladatelja, objavljeni su rezultati dobitnika Posebnih nagrada. ”Porina” za životno djelo za dobio je, Boško Petrović. Bio je to povod za razgovor s našim najpoznatijim jazz glazbenikom, utemeljiteljem legendarnog Zagrebačkog jazz kvarteta, do današnjih dana nenadmašenog sastava međunarodnog ugleda, vođom Zagrebačkog jazz kvinteta, B.P. Conventiona, B.P. Convention Big Banda, B.P. Club All Starsa i drugih sastava, te Boško Petrović trija s kojim i danas djeluje. Petrović je vlasnik B.P. Cluba u kojem su nastupali najveći svjetski glazbenici, te izdavčake tvrtke Jazzette Records za koju su mnogi od njih snimali. Organizator je brojnih jazz priredbi od kojih i Hrvatskog jazz sabora koji promovira domaće jazz glazbenike. Jedan je od rijetkih naših jazzista koji redovito nastupa na priredbama diljem svijeta, sa svojim sastavom ili kao solist u sastavima glasovitih svjetskih glazbenika. Dobitnik Vjesnikove nagrade Josip Slavenski, Nagrade grada Zagreba i drugih, te višestruki dobitnik ”Porina”, glazbenik koji je u svoj jazzistički izraz inkorporirao elemete narodne glazbe davno prije nego se u svijetu počeo rabiti termin etno-jazz, Petrović je i naš najznačajniji jazz skladatelj. Neke od njegovih skladbi, primjerice ”Green Lobster Dream” ili ”With Pain I Was Born”, ostat će trajnim vrijednostima hrvatskog glazbenog stvaralaštva.
- Poznato je da nisam prevelik prijatelj priznanja i nagrada iako bi bio licemjeran ako bih rekao da mi ne godi. No, više mi se sviđa kad me iz banke izvijeste da mi je stigao određeni iznos.
”Porin” za životno djelo sveobuhvatna je nagrada, a Petrović je jedan od naših najsvestranijih umjetnika: vibrafonist, skladatelj, vođa sastava, producent, promotor, diskograf, vlasnik kluba, jazz edukator koji je čitav život i pedesetogodišnju karijeru posvetio ovom, u nas nepravedno zapostavljenom glazbenom žanru.
- Da sam mogao, najrađe bih bio samo svirač. Sve ostalo s vremenom se dogodilo silom prilika, jer na našoj glazbenoj sceni, a osobito u segmentu koji se odnosi na jazz, nema profesionalne organizacije niti novaca koji bi dali svježu krv toj sceni. Moramo se snalaziti, izmišljati, šarmirati, boriti se. Nisam protiv borbe, ali bilo bi puno normalnije i lakše da iz budžeta za kulturu razuman dio ide na jazz produkciju. Mnogo je primjera nebrige i nepristojne nonšalancije onih koji bi trebali brinuti o tome, osobito o mladim glazbenicima. Ja sam se izvukao iz onog najgoreg. Nemaš managera, postaneš sam manager. Nemaš promotora, postaneš sam promotor. Nema diskografije i sam se baciš u taj, kod nas ”sumnjivi” posao. Najrađe bih bio samo svirač i posvetio svo vrijeme i svu energiju sviranju.
U doba kad su naše male, neovisne diskografske kuće tek počinjale s radom i nije bilo naznaka da bi mogle objavljivati jazz, Petrović je krenuo u taj posao. Tijekom devedesetih njegova je tvrtka Jazzette Records, što ju danas vodi Kolja Petrović, a do sada je objavila pedesetak naslova, postala našim najznačajnijim jazz izdavačem, ne samo kvantitetom, već i kvalitetom što se vidi i po brojnim dobivenim ”Porinima”.
- Još u bivšem Jugotonu, djelujući kao vanjski suradnik, forsirao sam snimanje nastupa velikih svjetskih glazbenika koji su svirali u Zagrebu, posebice u miješanim sastavima s našim glazbenicima, primjerice Clark Terry s B.P. Conventionom ili John Lewis sa Zagrebačkim solistima i B.P. Conventionom. Osnovna poteškoća, ne samo malih izdavača, već i Croatia Recordsa, je distribucija. Međutim, radi li se o kulturi, o tome da se snimi hrvatska opera, hrvatska simfonija, hrvatski jazz sastav, tada ne treba gledati feed back koji se odnosi na materijalnu stranu. Kod nas se ulaže u projekte koji idu po babu i stričevima. Današnji mladi pjevači i pjevačice najprije naprave spot, a tek tada idu u studio snimiti pjesmu. Naravno, drmaju oni koji imaju novac, ali to samo po sebi ne znači kulturu i moralnu obvezu prema sredini u kojoj radiš.
Nije li zbog toga i Jazzette Records zadnjih godina posustao iako ne i odustao?
- Nismo posustali, jednostavno smo realni. S obzirom da nemamo distribuciju, a postavljanje mreže distribucije traži i te kakva materijalna ulaganja, objavljujemo puno sporije nego na početku, ali još uvijek nema niti jedne diskografske kuće u Hrvatskoj, uključujući i Croatia Records, koja ima toliko jazz naslova, posebice onih koji su snimljeni za tu tvrtku, konkretno Jazzette Records. Danas možeš za par tisuća maraka kupiti licencu za albume velikih izvođača, osobito onih koji više nisu živi ili su njihove ploče u opticaju već trideset, četrdeset godina. Međutim to je preprodaja, a ne proizvodnja. Mi imamo dva ili tri naslova koje smo uzeli izvana i to razmjenom tako da je zauzvrat van otišla hrvatska jazz glazba. Danas nije problem objaviti album Dizzyja Gillespiea, Modern Jazz Quarteta ili Dukea Ellingtona. To veliki izdavači malima nude za bagatelu. Ali to nije glazbeno ogledalo jazza u ovoj sredini.
Jazzette Records je naš jedini izdavač koji je svojim jazz izdanjima naišao i na međunarodnu percepciju, posebno u SAD-u gdje je u početku imao i distribuciju preko ureda u Los Angelesu.
- Tada je bilo lakše jer u to sam doba redovito išao u SAD, puno češće nego sada od kako sam otvorio klub. Sva izdanja Jazzettea koja su došla pod lupu stručne kritike, jako su dobro ocijenjena. To nam je najveća zadovoljština, potvrda da radimo dobro, da stvaramo nešto što će ostati iza nas.
Iako i danas redovito nastupa i u inozemstvu, primjerice svake godine na jazz festivalu u Corku u Irskoj, Petrović više ne putujete tako često u Ameriku, ali zato Amerika dolazi k njemu.
- Svoja gostovanja u SAD-u uvijek sam bazirao na Monterey Jazz Festivalu koji se održava drugi vikend u rujnu. Kako početkom listopada počinjemo sezonu u klubu, pojavila se delikatna vremenska granica koju nikad nisam htio preći. Doći u klub pet dana prije početka festivala, a da ne znam što se ovdje događa, u najmanju bi ruku bilo neodgovorno i neprofesionalno. Moram biti ovdje od kraja kolovoza, te tijekom rujna kada pripremam Hrvatski jazz sabor. Amerika dolazi u Zagreb, ne samo u B.P. Club, ne samo u mojim aranžmanima. To radi i KSET s avangardnim jazzom, BEST s, kako ga ja zovem, DJ jazzom, Jazz klub Zagreb, Lisinski i Sax, ali prirodno je da najviše glazbenika dolazi u B.P. Club jer sam tijekom karijere upoznao mnogo velikih svjetskih glazbenika i s mnogima postao prijatelj, tako da imam pristojan popust za njihova gostovanja i lakše mi je doći do njih. No, i prije B.P. Cluba sam kao organizator ili suorganizator zagrebačkih jazz festivala dovodio američke glazbenike. To nije počelo s B.P. Clubom niti će završiti s B.P. Clubom.
Ali će se svakako nastaviti u B.P. Clubu koji će 1. travnja obilježiti petnaestu godišnjicu djelovanja. Naime, umjesto da slavi, Petrović je u vrijeme ovog intervjua dovršavao pripreme za dvije međunarodne priredbe: Yamaha Gitar Summit (20.-23. veljače), te Springtime Jazz Fever (17. ožujak-1. travanj) na kojem će promovirati prvi CD Boško Petrović trija s gitaristom Primožom Grašičem i bas gitaristom Mariom Mavrinom.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja