Boško Petrović

Volio bih da u Zagrebu svaki mjesec budu održana dva jazz festivala

Datum objave:
11.01.2005.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s Boškom Petrovićem, ovogodišnjim dobitnikom ”European Jazz Master Awarda”

Volio bih da u Zagrebu svaki mjesec budu održana dva jazz festivala

    Nakon što je priveo kraju još jedno izdanje Hrvatskog jazz sabora u B.P. Clubu, Boško Petrović je krajem listopada sa svojim kvartetom nastupio na prestižnom Guinness Jazz Fesivalu u irskom gradu Corku gdje mu je uručena ”European Jazz Master Award ” što ju Fesival dodjeljuje zaslužnim europskim jazz glazbenicima. Bio je to prvi slučaj dodjele ove prestižne međunarodne nagrade jednom hrvatskom jazz glazbeniku. Petrović se osim ugleda na našoj jazz sceni može pohvaliti i međunarodnim uspjesima, nastupima diljem svijeta i suradnjama s prvoklasnim svjetskim jazzistima. O značaju priredbe, na kojoj naš prosljavljeni jazz glazbenik redovito nastupa, najbolje govore imena slavnih glazbenika koji su na njoj svirali: Jon Faddis, Chick Corea, Charlie Haden, McCoy Tyner, Dave Holland, Joshua Redman, Roy Haynes, Ron Carter, Al Foster i brojni drugi. Po povratku u Zagreb Petrović je s nesmanjenim entuzijazmom i žarom nastavio pripreme za dolazeće jazz festivale u svom B.P. Clubu, te novi DVD i CD, a sa zanimanjem je pratio i brojne jazz priredbe koje su se tih dana održavale u Zagrebu, neke čak i istodobno. Glazbenik koji redovito promovira hrvatski jazz u svijetu, Petrović je najkompetentniji da komentira iznenadan uzlet na zagrebačkoj jazz sceni, ali i događaje koji su obilježivli hrvatsk u jazz povijest. Između brojnih poslovnih i prijateljskih susreta našao je vrijeme za ekskluzivni intervju za Vjesnikov prilog ”7 dana - kultura”.
- Kao što je poznato Jazzette tijekom godine u B.P. Clubu organizira čak četiri stalna festivala: Hrvatski jazz sabor, Century Of Blues, Yamaha Jazz Club i Springtime Jazz Fever, a osim toga i po jedan ljetni jazz festival u Grožnjanu i na otoku Lastovu. To je oko šezdeset jazz koncerata, ali i cijeli niz pojedinačnih nastupa domaćih i stranih skupina, te solista na raznim lokacijama. Naravno da je teško uskladiti sve te termine na taj način da se izbjegne paralelno događanje u nekom drugom prostoru. Tako se, primjerice grožnjanski festival Jazz Is Back održava svake godine paralelno s filmskim festivalom ”na susjednom brdu” u Motovunu, desetak kilometara dalje. Praksa je pokazala da ta događanja ne smetaju jedna drugoj. U Zagrebu se tako desio slučaj da smo praktično u istom terminu imali dva izvanserijska jazz festivala. Ne vjerujem da su organizatori zbog taštine ili ljubomore to učinili namjerno. Znam međutim da pri organizaciji stranih gostovanja vrlo često domaći producent mora prihvatiti ponuđene termine. U slučaju dva festivala koja su održana u Zagrebu sretna je okolnost bila da su ta dva festivala potpuno različito profilirana pa je tako publika koja više voli avangardni jazz išla na koncerte koje je organizirao KSET, a tradicionalnija pubilika je odabrala četiri večeri velikih jazz imena u ZKM-u. Da zaključim, bolje da imamo dva jazz festivala paralelno nego da nemamo niti jedan. Konačno, oba su festivala bila odlično posjećena. Volio bih da u Zagrebu svaki mjesec budu održana dva jazz festivala, makar i paralelno i unaprijed se zahvaljujem potencijalnim sponzorima.
    - Kako bi usporedili upravo održane zagrebačke jazz festivale s festivalom u Corku na kojem ste nedugo nastupili?
- Uspoređujući dva zagrebačka netom održana jazz festivala s, primerice festivalom u Irskom gradu Corku na kojem sam ove godine nastupio peti put, naravno da vidim razliku i to u korist Corka, no ona se uglavnom ogleda u daleko večem budžetu festivala u Corku. Taj si je festival u pet dana sa svojim velikim budžetom dozvolio čak tisuću glazbenika od kojih je najmanje sto u kategoriji glazbenika koje smo slušali u Zagrebu. Dakle radi se o svjetskoj kremi jazza: Ronu Carteru koji je nastupio i u Zagrebu, Chicku Corei, McCoyu Tyneru, Charlieu Hadenu, Jonu Faddisu, Daveu Hollandu, Royu Haynesu, Joshui Redmanu, Alu Fosteru i drugima. Objektivno je teško bilo kojem organizatoru iz hrvatske u pravom smislu, dakle i kvalitetom i kvantitetom konkurirati velikim svjetskim jazz festivalima. No, međutim iznimno je važno da se zagrebačka tradicija jazz festivala uspješno održava.
- Kako ste se, kao jedan od rijetkih hrvatskih jazzista, uspjeli probiti na svjetsku jazz scenu?
- Kroz nastupe sa Zagrebačkim jazz kvartetom početkom šezdesetih imao sam sreću sresti se i upoznati, a poslije i surađivati s velikim svjetskim producentima jazz glazbe poput Jimmyja Lyonsa, Normana Grantza, Joachima Ernsta Berendta ili Horsta Lpmanna, ali i velikanima svjetske jazz scene koji su me prijateljski primili u svoj krug i puno mi pomogli dajući mi šansu da s njima sviram. To su John Lewis, Stan Getz, Joe Pass, Art Farmer, Clark Terry, NHO Pedersen, Alvin Quaeen, Martin Drew i mnogi drugi. Naravno da glazbenik puno nauči i profitira svirajući u takvom okružju. Nastojim, sa svojim kolegama, preko Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu vratiti svoj dug novoj generaciji jazz glazbenika.
- Koliko vam je u tome pomoglo prijateljstvo, ali i glazbena suradnja sa slavnim američkim klaviristom i skladateljem, vođom legendarnog Modern Jazz Quarteta, Johnom Lewisom?
- John Lewis je ključna figura u mojoj glazbenoj karijeri. Od njega sam naučio najviše, a ono što je najvažnije za jednog jazz glazbenika, ponosan sam da smo i privatno bili prijatelji tako da sam mu čak bio i kum na zagrebačkom vjenčanju. Naime, Lewis je oženio zagrepčanku Mirjanu Vrbanić. Konačno, John Lewis je učinio puno i za svjetsku  promociju možda najvažnijeg hrvatskoh jazz skladatelja i aranžera hrvatske jazz glazbe Miljenka Prohasku.
- Kao jedan od prvih u nas, a i u Europi, počeli ste koristiti elemente folklora u jazzu. Što je to značilo za vašu glazbu?
- Najzaslužniji za to je opet John Lewis koji je nama iz Zagrebačkog jazz kvarteta sugerirao da nadahnuće za vlastite skladbe tražimo u našoj folklornoj glazbi, a ne u američkom bluesu ili bebopu. Tako su nastale neke od mojih najvažnijih skladbi: ”With Pain I Was Born”, ”Keka Kolo”, ”Little Boy With Big Heart”, suita u tri stavka ”Istra u mom srcu” i druge. Godine 1988. zaključio sam razdoblje istraživanja našeg folklora pločom - koja je poslije objavljena i u CD formatu - ”Zvira voda” uz briljantnu suradnju Ruže Pospiš Baldani i Nevena Frangeša. To je bilo vrijeme kad se u svijetu tek nazirao proboj world music pokreta i ento jazza koji su danas zakon na svjetskoj sceni. Došao sam, dakle, prerano da bih sudjelovao u diobi kolača. Utjeha mi je, međutim, što se na web stranicama Ebaya moja ploča ”Sastanak u studiju” snimljena 1960. nudi za početnu cijenu od 400 američkih dolara. Eto makar moralne zadovoljštine.
- Kako teku pripreme na objavljivanju DVD-a sa snimcima koncerata iz B.P. Cluba?
- Croatia Records će u suradnji s Gama studijom i Jazzette Recordsom u sljedećih mjesec dana objaviti prvi hrvatski jazz DVD. Pod naslovom ”BP Club Jazz Gala” on donosi izbor najboljeg od na žalost malo sačuvanih audio i video snimaka velikih jazz glazbenika i sastava koji su nastupali u B.P. Clubu od početka njegova djelovanja do danas. Tako ćemo na jednom mjestu konačno imati sjajne snimke Joea Passa, Kennyja Drewa, Clarka Terryja, NHO Pedersena, Alvina Queena, Scotta Hamiltona, Davida Gazarova, Giannija Baasa, Martina Drewa, Petera Kinga, Johnnyja Griffina, Oscara Kleina, Trija Boška Petrovića, B.P. Club All Starsa i mnogih drugih. Taj DVD posvećujem uspomeni na Johna Lewisa, Joea Passa, NHO Pedersena i Damira Dičića koji su bili sjajni glazbenici i moji veliki prijatelji. U završnoj je fazi i kompakt disk moga trija koji je dijelom već digitalno snimljen u Parizu a drugi dio se snima u studiju Primoža Grašiča u Kranju.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Vjesnika od 12. i 13. studenog 2005.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja