Željko Kovačević

Razgovor s jazz saksofonistom i klarinetistom Željkom Kovačevićem

Datum objave:
22.05.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s jazz saksofonistom i klarinetistom Željkom Kovačevićem

    Davor Hrvoj: Povod ovom razgovoru je objavljivanje tvog kompakt diska pod nazivom "Shave". Reci nešto o glazbi na CD-u.
    Željko Kovačević: Kompakt disk "Shave" snimljen s mojom studijskom grupom Kova & Co. To je jedan od tri CD-a moje autorske glazbe koji je konačno uspio ugledati svjetlo dana. Apsolutno zahvaljujem Orfeju na razumijevanju jer se radi o jednoj vrsti glazbe koja nije toliko zastupljena u hrvatskoj diskografiji i medijima, nije popularna i nema poklonika kao Minea i ostale pjevačice i pjevači. Radi se o instrumentalnoj glazbi iako su ovdje i dvije vokalne skladbe. Međutim to neka se shvati kao pogled na to kakva ja mislim da bi trebala biti zabavna glazba u Hrvatskoj, da se ipak održava nekakav kulturni nivo, tj. dignitet profesije. Očekuje se objavljivanje još dva CD-a - "Pre Shave" i "After Shave". "Pre Shave", koji je bio izdan na kaseti, čeka samo da se izda na CD-u, a "After Shave" ćemo raditi kada slušatelji prihvate ovo izdanje.
    D.H. Poznatiji širem krugu ljubitelja jazza postao si sedamdeset i sedme godine sa sastavom "Toranj 77".
    Ž.K. Da, ali počeo sam svirati još sedamdeset i druge godine s vrlo poznatom grupom "Nirvana". Svirao sam rock glazbu s Krešom Šoštarom, Zdravkom Štimcem i Tomasom Krkačem. To je tada bio jedan od najpopularnijih rock sastava u postavi trija - gitara, bas gitara i bubnjevi. Oni su napravili mali pomak u rock glazbi jer su uzeli saksofonista. Svirao sam s njima sedamdeset i druge godine na Boom festivalu u Ljubljani. Bio je to legendarni festival s kojega se snimke nalaze na pločama, objavljen je dvostruki album. Sedamdeset i treće sam imao svoj band koji se zvao "Modern Pop Quartet" u kojem smo svirali Zlatko Tanodi, Pavuša Radenko, Dragan Brčić i ja. Svirali smo sedamdeset i treće godine na tom istom Boom festivalu kao "Modern Pop Quartet". Još uvijek smo bili malo rockeri pa smo svirali "Emerson Lake & Palmere". Bilo  je to vrijeme simfo rocka. Svirali su se Colosseumi i takve sastavi. Nakon toga je nastala grupa "Ime". Lima Dujmić je svirao u grupi Marina Škrgatića, a ja u "Nirvani". Mi smo napravili grupu "Ime". Mario Ivelja je pjevao, Brčić je svirao bubnjeve, pokojni Kezele je svirao bas, Lima Dujmić je svirao klavijature i ja. To je bio band "Ime" s kojim smo svirali po plesnjacima po Sloveniji. Onda je tek došao "Modern Pop Quartet" s Tanodijem, da bi nakon toga Tanodi napravio svoju grupu "Opus", a ja krajem sedamdeset i šeste "Toranj 77" s kojim sam sedamdeset i sedme napravio prve snimke za Radio Zagreb. Zato se i zove "Toranj 77". Jako se puno glazbenika izmijenilo u tom sastavu: Igor Savin, Zlatko Tanodi, Srećko Zubak, Krešimir Klemenčić i Chris Nicols. Bila je to plejada klavirista koji su se izmijenili u "Tornju" od sedamdeset i sedme do danas. Bubnjari su bili: Bebek, Dragan Brčić, Bero Puhlovski koji je sada u San Franciscu. Basisti su bili: Davor Črnigoj koji je snimio ploču sesamdeset i devete, Marcel Dević koji je najdulje bio sa mnom i sa mnom to i započea povremeno sviramo zajedno, zatim Mladen Baraković, Branko Kezele. Ako sam nekoga zaboravio neka se ne ljuti. Gitarist je bio Ante Mažuran, a sada je Ivan Kapec, a svirao je i Ante Gelo. Ali od starijih tu je Ante Mažuran. Puno smo surađivali sa Zdenkom Kovačićek, pa čak i s Nadom Knežević koja je bila naš gost u "Zlatnom Medvjedu" gdje se svirao jazz. Gosti banda su bili: Ladislav Fidri, Peco itd. Uvijek su se izmijenjivali. Dosta smo svirali u Jabuci, u Komi gore na Fakultetu medicine... Bilo je mjesta gdje se tih godina, između sedamdeset pete, šeste do osamdeset druge, treće, u Zagrebu puno svirao jazz. Svirao se dovoljno, za razliku od današnjih dana kada se svira nedovoljno. Imao je svojih poklonika, bila su događanja, o tome se pričalo, o tome se pisalo. Danas je on, na žalost, u velikoj stagnaciji. Ima mladih glazbenika, ima ljudi koji znaju svirati i hoće svirati, ali nemaju gdje. U ondašnje vrijeme su bile nekakve omladinske organizacije koje su to podržavale. Svaki fakultet je imao svoj klub studenata gdje se svirao jazz. Danas je opstao jedino KSET, jedino se tamo nešto događa. Mi smo u KSET-u jako puno svirali. Ali pokraj KSET-a je bilo još petnaest drugih mjesta gdje se sviralo. Tih osamdesetih godina, od sedamdeset i četvrte do osamdeset pete u Zagrebu je bila jazz generacija... generacije ispred mene nisu s oduševljenjem dočekale mlade jazziste. Želim da ova moja generacija i generacije ispred prezentiraju jazz glazbu u Hrvatskoj na najbolji mogući način. Ne samo hrvatsku jazz glazbu u Hrvatskoj nego hrvatsku jazz glazbu u svijetu. To do sada, osim Prohaske, nije nitko napravio. Prohaska je sa svojim kompozitorskim radom dostigao svjetsku slavu. Htio sam reći da bi se te struje između mladih i starih, pogotovo u glazbi, jer glazba je kraljica umjetnosti... Ttrebale bi se te nivelacije izjednačiti. Ne bi se trebalo ići, kao što je bilo, džonom na mlade. Iako se priča da nije bilo džona, ali bilo je.
    D.H. Možda je ovo što se danas događa u "Big Bandu" prilika da se stvari počnu razvijeti na taj način?
    Ž.K. Apsolutno. "Big Band" je pomlađen, ima odličnih mladih glazbenika. U "Big Bandu" nam fali vodstvo. Vodstvo. Dakle, urednik, producent, manager itd. Fali nam pogled, svjetski pogled na rad jednog takvog orkestra. Mi taj pogled nemamo. Mi smo jedan ormar u Hrvatskoj radioteleviziji koji se zove "Big Band". Tijelo je zdravo, ormar je prekrasan. Međutim, taj ormar, da bi izašao na scenu, treba se još ulaštiti, ispolirati i treba ga odvesti na sajam namještaja da pokažemo kako je gala. A ne stalno svirati u tom čošku.
    D.H. "Toranj77" nije jedini sastav kroz koji si djelovao kao vođa sastava.
    Ž.K. Ne, nije jedini sastav, ali je to bio moj glavni sastav u to vrijeme. U njemu sam svirao isključivo tenor i sopran saksofon. Kasnije sam otišao van. Otišao sam u Švicarsku i dalje u Europu, pa onda u Južnu Ameriku, pa malo u Afriku. Tako me put naveo. Svirao sam na Karibima, svirao sam na Manaosu. Vozio sam se tisuću kilometara u Amazonu dok sam svirao na brodu s Robertom Blancom. Bio sam jedan od članova njegovog sastava. To je jedno iskustvo drukčijeg karaktera, jer tada se nisam toliko bavio jazzom. Svirao sam svašta. Svirao sam i za ples. Nije to bila koncertantna glazba tipa ovoga što se danas svira, što radim i čemu težim. Mislim da je to posao koji glazbenik mora proći. To je posao koji glazbenik definitivno mora proći, mora doživjeti da bi odrastao i da bi vidio konačno što svirati a što ne želi svirati, da bi se uzdignuo iz miljea jednog kvantiteta, jedne velike količine svega i svačega i izabrao ono što mu je najdraže da može prezentirati drugima.
    D.H. To je dobra škola i za sviranje u big bandu.
    Ž.K. Tako je. Nakon što sam se vratio zaposlio sam se u Big Bandu HRT-a i tu sam sada već dvanaest godina. Tu se pretežno svira jazz, ali svira se i ostala revijska glazba. U vrijeme kada sam se vratio iz vana, napravio sam "Zagrebački dixieland ansambl" i "The Cute", jer mislim da je glazba četrdesetih godina... Ja kao klarinetist... U bandovima prije toga sam svirao isključivo saksofone, ali od akademske naobrazbe mi je ostao klarinet koji sam završio. Saksofone nisam učio, samouk sam. No, želio sam svirati i klarinet. Osnovao sam skupinu "Cute" koja se isključivo bavi akustičnim instrumentima - kontrabas, gitara, klarinet i vokal. S tim bandom sam želio dostići neke plesne domete četrdesetih godina u jazz glazbi i to prezentirati u Hrvatskoj, svirati tu glazbu jer mi se to dopada, to mi se sviđa. Vodim i dixieland band u kojem svira gospodin Domić. Najnovije, radim u duu s Igorom Savinom. Sviramo korale. Mislim da će to biti jako interesantno. To je glazba koju do sada nisam radio iako sam i prije svirao u duu i to s Linom Devićem, bas i sax i to davne osamdesete godine. Sada to radim s klavirom i mislim da će se ta glazba, ti napjevi koji su toliko stari, svidjeti publici. Sviramo sve ovo zato da se svidjeli publici, a ne zato da nešto dokazujemo. Sviramo isključivo da bi se dopali slušateljstvu.
(Preuzeto iz časopisa Status, br. 20, 1998.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja