Davor Križić

Razgovor s Davorom Križićem

Datum objave:
07.06.2009.
Autor:
Ivica Župan

    U dvorani „Istra“ zagrebačkoga ZKM-a 20. studenoga 2004. jazz koncertom obilježene su tri značajne obljetnice hrvatske kulture: osam godina od događanja na Trgu bana Jelačića, zahvaljujući kojima je spašen Radio 101, deseta obljetnica djelovanja „Boilers Quarteta“ i dvadeseta obljetnica emisije „Jazz štand“ Radija 101. Iako se uistinu radi o značajnim nadnevcima koji su bili povodom koncertu, u javnosti je događaj gotovo potpuno prešućen.
„Jazz štand“ je 1984. utemeljio jazz entuzijast Andrej Grimm, a nakon njegova odlaska u inozemstvo emisiju je preuzeo njegov tadašnji suradnik Davor Hrvoj, koji ju i danas uspješno i entuzijstički vodi, uvelike doprinoseći popularnosti jazza u našoj sredini i obaviještenosti ljubitelja te glazbe.
Tijekom devedesetih „Boilers Quartet“ je, uz „Trio Matije Dedića“ i „Kvartet Tamare Obrovac“ bio naš najbolji mali jazz sastav, a u povijesti hrvatskog jazza, uz „Zagrebački jazz kvartet“ zacijelo najbolji domaći mali jazz sastav uopće. Kako je u našoj sredini napravio sve što se moglo ostvariti, a do afirmacije u inozemstvu - što je uistinu šteta i prema "Boilers Quartetu" nepravedno - nije došlo, sastav je danas manje aktivan i okuplja se tek sporadično.
«Boilers Quartet» čine trubač i krilničar Davor Križić, klavirist Matija Dedić, kontrabasist Mladen Baraković i bubnjar Krunoslav Levačić. Osim standarda, kojima je redovito uspijevao udahnuti nov identitet i adaptirati ih u svoj jedinstveni izraz, sastav na repertoaru ima i pregršt originala iz pera samih članova, snimljenih na albumima «Some Blues» i «Abstract Lights» i sjajno primljenih od publike, od kojih su neki postali uspješnicama i hrvatskim standardima i danas se nalaze na repertoaru drugih solista i sastava, posebice Big Banda HRT-a.
Na početku koncerta kvartet je furiozno izveo svoje dvije uspješnice, „To the Lite“, koji su napisali Križić i Dedić, i Dedićev „Last Exit“ i podsjetio na svoje najslavnije dane iz polovice i s kraja devedesetih. Nastup je nastavljen izvedbom standarda „Lush Life“ iz repertoara Johnnyja Hartmanna, koji je dojmljivo otpjevao gost Massimo Savić, koji si danas upravo Hartmannovim repertoarom krči pristup i na jazz pozornice.  
   U posljednje doba - što je učinjeno i u ovoj prigodi - kvartet se zgodimice proširuje i našim vodećim solistima mlađeg i srednjeg naraštaja - alt saksofonistom i flautistom Mirom Kadoićem, koji uspješno djeluje u Ljubljani, tenor i sopran saksofonistom Sašom Nestorovićem, bariton saksofonistom Damirom Horvatom, gitaristom Antom Gelom i udaraljkašem Hrvojem Rupčićem - kada se preimenuje u «Boilers All Stars». Taj je nonet  predstavio vrlo originalan repertoar, mahom stavljen od skladbi što su ih napisali sami članovi noneta. Sastav je 2002. snimio izvrstan CD «Boilers Quartet All Stars»: That's it (Cantus, 98898497772), koji nudi sedam originala i standard «Sevens Steps To Heaven» Victora Feldmana, najpoznatijeg po izvedbama sastava Milesa Davisa, u maštovitu Gelinu aranžmanu, od kojih je nonet većinu tih skladbi izvedo i na koncertu. Najprije je nadahnuto odsviran «Sevens Steps To Heaven», a potom uspješnice, Križićev "Some Blues" i jednako atraktivan i efektan Dedićev "Family"» koje je moderno aranžirao maestro Silvije Glojnarić te jednako atraktivan i efektan te Kadoićevu skladbu «Rivers, Mountains & Grass» u autorovu aranžmanu.
Odmah možemo reći da u svekolikoj povijesti hrvatskog jazza ni na jednu našu pozornicu nije stupio tako dobar domaći nonet, niti je i u jednom našem jazz sastavu sviralo devet tako sjajnih i po kompetencijama ujednačenih instrumentalista. Nonet je u «Istri» predstavio specifičan, nadasve suvremen, pristup jazzu koji iskače iz klišeja i stereotipa main-streama - intrigantan je to mješanac između combo i bigbendovskog pristupa, a odlikuju ga i prepoznatljiv zvuk i organiziranost u nastupu. Sve su to uistinu sjajne i po kvaliteti ujednačene skladbe, žanrovski i ritmički vrlo raznolike i šarolike i kreću se u širokom stilskom rasponu od nježnih balada, preko bluesa, latino ritmova i himničnog hard-bopa. I tempa su se kretala u rasponu od tugaljiva bluesa do furioznih «paljevina». Premda su neke kompozicije vrlo ambiciozne i složene, ipak su prijemčljive i lako ulaze u uho, što se očitovalo po sjajnu prijamu razdragane publike koja ih je izvrsno prihvaćala.
Ovaj dio koncerta donio je kompaktan, kreativan i atraktivan suvremeni jazz visoke umjetničke razine i moderna autorskog pristupa, a osim kao skladatelji i aranžeri, svi su se članovi noneta predstavili s uvjerljivim, majstorskim i nadasve maštovitim solima, jednako uvjerljivim u sporim, bržim i agresivnijim brojevima, sve prepuštajući spontanosti, komunikaciji, interakciji, međusobnim, uvijek plodonosnim provokacijama i nadahnuću, onome što čuju jedan od drugoga, ali budući da se radi o po svemu ravnopravnim solistima, nikoga od njih nećemo posebice isticati.
Važan aspekt koncerta bili su aranžmani. Iako se u svakoj skladbi osjećaju različiti aranžerski pristupi, postojani rukopisi i rješenja, članovi noneta energično su «prokuhali» sve te divergentne aranžerske napore, sačuvali njihove stilske gabarite i intencije, adoptirali ih u svoj izraz, uvijek postižući jedinstven pristup i zvuk te raspoznatljivi «bojlersovski» «touch» u interpretaciji. Zapravo je nevjerojatno kako zagrebačkom nonetu uspijeva stvoriti zajedništvo u različitostima, grupnu kompaktnost, predanost i okupljenost oko određenih glazbenih ideja.
Potom se na pozornici okupio big band: „Boilers All Starsima“ pridružili su se članovi Big-banda Radio-televizije Slovenija, sve odreda vrsni, prokušani i srčani glazbenici: trubači Dominik Kranjčan i David Jarh, trombonist Matijaž Mikuletić, altsaksofonist Aleš Suša i tenorsaksofonist Klemen Kotar te mladi zagrebački glazbenici: trombonisti Miro Taradi i  Marin Ferketin i sve dojmljiviji trubač Antonio Geček. 
Uz gosta Boška Petrovića odsvirana je Križićeva uspješnica „Yeah Man“, poptom Dedićev original „Popy Woopy“, Kadoićev „Monster in the Garden“, Gelini brojevi "Echantillon gratuit" i „Čena“. U dodatku je big-band izveo skladbu «Moanin' Mambo“ Charlesa Mingusa, iz repertoara "Mingus Big Banda", u intrigantnu aranžmanu Igora Savina, što je bilo zanimljivo čuti jer Mingusov materijal u nas danas malo tko izvodi, a nastup - nakon više od dva sata svirke - koja ni u jednom trenutku nije gubila dinamiku ni tonus – na uporni zahtjev oduševljene publike , furiozno je završio dodatkom: pravim jam-sessionom Monkovog standarda „Straight No Chaser“, u kojem su svi glazbenici spontano i zaneseno briljirali u svojim improvizacijama.
Iako je bilo razvidno da se ovaj veliki sastav okupio prvi put i da uoči samog koncerta nije imao dovoljno vremena ni mogućnosti da vježba na novom materijalu - a i ozvučenje u "Istri" te je večeri bilo neoprostivo loše - članovi „Boilers Big Banda“ svirali su nevjerojatno dinamično, duhovito i maštovito, ne štedeći energiju i očitujući radost zajedničkog muziciranja i spremnost za improviziranje, prepuštajući sve spontanosti, komunikaciji, interakciji, međusobnim, uvijek plodonosnim provokacijama i nadahnuću, onome što čuju jedan od drugoga, što je publika sjajno prihvaćala i nagrađivala ih ovacijama.
Uskoro će zagrebačka diskografska kuća „Aquarius Records“ objaviti CD s dijelom snimke koncerta, i to upravo s nastupam novog «Boilers All Stars Big Banda», o čemu razgovaramo s Davorom Križićem, koji je voditelj i inicijator tog projekta, dirigirao je sastavom, vodio probe, te miksao i producirao materijal za novi CD.
* Zašto ste se odlučili objaviti samo snimku ovog dijela nastupa?
- Ispostavilo se da je nastup Big Banda posebna, zaokružena cjelina, koja se, izuzmemo li Mingusovu skladbu na kraju, sastoji isključivo od naših autorskih skladbi. Pokazalo se da ima oko pedesetak minuta takvog materijala, što je dovoljno za jedan čvrsto profilirani CD, pa nisam htio da se objavljuje i ostali materijal s koncerta.
Pored toga, nastup "Boilersa" i "Boilers All Starsa" relativno je lako ponoviti, a i većina tih skladbi su već objavljene na drugim CD-ima, a i nastup tako velikog sastava organizacijski je vrlo složen pothvat koji zahtijeva ogromnu energiju i angažman, jer treba okupiti dvadesetak ljudi na jednom mjestu, treba ih pristojno platiti, pripremiti odgovarajuće aranžmane, osigurati prostor za vježbe i nastup, upriličiti probe, i tako dalje i tako dalje ...
Velika je sreća što nas je u svemu tome slijedio Radio 101 i pokrivao naše troškove - honorare, dvoranu, snimanje koncerta i sada će, ponajviše zahvaljujući Dariju Dusperu i Davoru Hrvoju, na CD-u biti objavljen i taj dio koncerta.

* Kako su uopće tekle pripreme za tako zahtjevan projekt i kakav je to izazov bio za Vas osobno?
 - Okupili smo se dan uoči koncerta. Tada i opet sutradan pred sam koncert imali smo probe, ali sve je dobro ispalo jer se radilo o izuzetnim profesionalcima, k tomu još i mojim višegodišnjim prijateljima i suradnicima. Više puta sam surađivao s Big Bandom RTV Ljubljana iz kojeg su nam došli i moji prijatelji iz Slovenije koji su sudjelovali u nastupu. Sa nekima od njih čak sam zajedno studirao na jazz akademiji u Grazu, i zbog svega toga smo svi skupa brzo našli zajednički jezik.  
U jazzu me je oduvijek zanimao eksperiment, "hazard", pa je priprema ovakvog nastupa bila pravi izazov. Taj je izazov u prvom redu rezultat moje spoznaje da je "Boilers Quartet" postao jedna glazbena institucija koja je u stanju prerasti u nonet i u big-band te da posjedujemo glazbeni materijal koji omogućuje takvu avanturu, što je najprije dokazano – u izvedbama noneta "Boilers All Starsa", a potom i ovog big-banda. Sve je to rezultiralo novim pristupom našoj glazbi, inovativnim aranžmanskim iskoracima, drugačijim bojama....  
Zadovoljan sam snimkom, posebice atmosferom koja je vladala na pozornici i u dvorani. U situaciji u kojoj smo se mi tada našli - sa samo dvije probe – upravo atmosfera u sastavu za vrijeme nastupa može mnogo toga nadomjestiti, a sve što  ste te večeri od nas čuli temelji se na međusobnom povjerenju, jer bio sam uvjeren da će svaki glazbenik na pozornici izvući iz sebe maksimum.
Prije svega, bilo je mnogo dobrih glazbenika "na kupu" - bio je to uistinu all stars band - i tada se mnogo toga može dogoditi jer, na primjer, svaki od nas može zabljesnuti odličnim solom. Pored toga, sve su to bili predani profesionalci koji imaju dugogodišnje iskustvo u sviranju u big-bandu, svi sjajno čitaju note i znaju skupno muzicirati, pa je priprema takvog koncerta mogla biti ubrzana i tako kratka. Uz sve to pokazalo se da «Boilers Quartet» izvrsno funkcionira kao srce ovako velikog ansambla, što se odrazilo na sve prisutne glazbenike kao dodatna inspiracija.
   
* Kako ste zamislili promociju CD-a?
- Kad CD bude objavljen, pokušat ćemo organizirati koncerte ovog big banda, na primjer na jazz festivalima u Sarajevu, Ljubljani, Skopju, Novom Sadu i tko zna gdje još. Nadajmo se da ćemo uoči tih nastupa imati na raspolaganju više vremena za zajednički rad.
 Moram reći da smo napisali nove skladbe i aranžmane za nonet i big-band, što ćemo također pokušati svirati, pa možda i snimiti. Sastav ćemo proširiti - angažiranjem još po jednog trubača i trombonista – što će još pojačati zvuk orkestra.

* Hoćete li ga pokušati plasirati kao hrvatski izvozni proizvod?
- Žao mi je što se još uvijek nije postiglo više u plasmanu naše glazbe u inozemstvu, a za što bi bilo dovoljno razloga, jer su naši inozemni nastupi –ma gdje svirali – uvijek bili  popraćeni ovacijama i iskrenim oduševljenjem publike. Kada smo, zahvaljujući pomoći Ministarstva kulture, nastupili u Londonu, u superlativima je o nama pisao londonski "Time Magazin". Donijeli smo taj članak s velikim zadovoljstvom u Ministarstvo, pitajući ih «što dalje?», odgovor je bio «vi ste svoje obavili, vas smo već slali, sada je red na drugima!» (??). Naravno, šteta je ne pokušati održati kontinuitet nečijeg uspješnog nastupanja vani, ali jako je naporno kada sve moramo organizirati sami.
Ipak nakon puno strpljenja i više godina nonet «Boilers All Stars» poslan je uz pomoć Ministarstva kulture i vanjskih poslova te Društva hrvatskih skladatelja, ovoga ljeta u Švedsku, gdje je nastupio na Stockholm Jazz Festivalu i na jednom koncertu u Götteborgu. Na oba koncerta kvalitetom našeg nastupa iznenadili smo publiku, uvelike naviklu slušati velikane jazza. Kad smo se vratili u Zagreb, na televiziji sam vidio u emisiji koja redovito donosi pregled raznih kulturnih događanja i prikaz tog Jazz festivala. Ekipa HRT-a bila je naime, na moje veliko čuđenje, prisutna na Stockholm Jazz Festivalu, kojemu je posvetila dosta velik prilog s lica mjesta, konstatiravši  da je to trenutačno najbolji europski jazz festival, ali ni jednom riječju niti slikom nisu spomenuli da je na tom istom jazz festivalu nastupio i jedan hrvatski jazz sastav, a to je bio: "Boilers All Stars"! Šteta!!!
 
* Nije li Vaša i ambicija „Boilers Quarteta“ bila uspjeti vani?
- Moja osobna ambicija bila je živjeti od jazza, bez obzira živio u Hrvatskoj ili vani. A tu ambiciju svi mi dijelimo. Želja mi je skladati, aranžirati i izvoditi svoju glazbu, a ne neprestano trčkarati s "gaže" na "gažu", gubiti noći, energiju i premoren dolaziti na posao u Big-band HRT-a, a ipak i nakon svih tih muka jedva spajam kraj s krajem i još sam – makar već dugo s obitelji - podstanar.
Napredak na tom planu je doista vrlo usporen, jer javnost nije dovoljno senzibilizirana za tu vrstu stvaralaštva. Što se tiče same umjetnosti "Boilers Quartet" je pravi medij za brzo napredovanje, u kojem svi mi imamo priliku da predano skladamo i izvodimo glazbu koju volimo i već tako dugo njegujemo i s kojom živimo. Svakoga od nas taj je zajednički rad umjetnički oplemenio i uzdignuo na najviši nivo glazbenog komuniciranja i sviranja. Da se to dogodi nužno je raditi dugi niz godina, što mi uporno nastojimo. Upravo stoga je sada moguće s takvom lakoćom izvoditi ovako zahtijevne i  potpuno nove programe, kakav je bio i rad s Big Bandom.
Nadamo se da će se i u nas napokon pojaviti netko koji će našu jazz scenu organizirati po uzoru na europsku, te da ćemo i mi lakše egzistirati.

(Preuzeto iz časopisa WAM, br. 26)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja