Željko Kovačević

Swing na naš način

Datum objave:
07.06.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Željko Kovačević

Promocija CD-a Cute Play Gershwin

Swing na naš način

Kod nas ima malo jazz klarinetista jer je loš odgojno obrazovni sustav. Niti na državnom, niti na gradskom nivou, nemamo jazz škole. Svi smo učili odlazeći u druge zemlje.

    Sastav The Cute objavio je svoj novi, drugi kompakt disk pod nazivom "Cute Play Gershwin". Za razliku od prvog, na kojem sviraju razne autore, u ovoj prigodi na repertoaru su isključivo skladbe Georgea Gershwina. Promocija albuma održana je 23. prosinca u Art Net klubu koji sve češće priliku pruža jazzistima (Jasna Bilušić u klubu nastupa svakog petka). Nastup su počeli instrumentalnim izvedbama skladbi s prvog albuma "Cute" poput "Caravan", "Sweet Georgia Brown", "Hello Dolly" i "Bei Mir Bis Du Schön". U drugom dijelu pridružila im se pjevačica Jelena Balent u izvedbi poznatijih, ali i manje poznatih Gershwinovih skladbi uvrštenih na album: "They Can't Take That Away From Me", "A Foggy Day", "I Got Rhythm", "Oh, Lady Be Good", "For You, For Me, For Evermore" i drugih. Kraj je bio rezerviran za još nekoliko standarda s prvog albuma poput "Did I Doo" i "Basin Street Blues". Bio je to rijedak doživljaj akustična sviranja glazbe za kojom se ludovalo tridesetih i četrdesetih. Klarinetist Željko Kovačević, virtuozni gitarist Mate Matišić, kontrabasist Nenad Jura Vrandečić i pjevačica Jelena Balent kojoj leži upravo ovakav stil, kreiraju jedinstvenu glazbu, kakvu rijetko možemo čuti na našim pozornicama. Kroz spoj iskustava koja stječu nastupajući s drugim sastavima, nezaboravne melodije iz doba swinga donose na svoj način, primjeren duhu današnjeg vremena. Nadahnutom i ležernom svirkom, i sami uživajući u glazbi, oduševili su prisutne, a osobito veseli što za tu vrstu glazbe sve veće zanimanje pokazuje mlađa publika.
    Vođa sastava The Cute, saksofonist i klarinetist Željko Kovačević, stalni je član Big banda Hrvatske radiotelevizije, a poznat je i kao utemeljitelj i vođa nekoliko stilski različitih sastava koji djeluju i danas poput fusion grupe Toranj i Zagrebačkog dixieland ansambla. Zadnjih je godina sve popularniji u duetu s klaviristom Igorom Savinom s kojim je snimio dva albuma: "Modo Novo" s obradama starohrvatskih crkvenih napjeva i "Music of Erik Satie". Svoj autorski rad na polju fusion glazbe realizirara kroz projekte pod nazivom Kova & Co. kroz koje je objavio albume "Shave" i "Pre Shave". Poznat je i kao jedriličar koji je ostvario zapažene rezultate na dosadašnjim natjecanjima. Razgovarali smo u Art Net klubu prigodom promocije albuma "Cute Play Gershwin".
    - Kako je došlo do toga da na novom albumu svirate samo Gershwina?
    - S obzirom da je glazba koju sviramo neka vrsta klasike jazza, odlučili smo se raditi tematske materijale. Radit ćemo i Ellingtona, Goodmana, Basiea... Već prvim CD-om nagovijestili smo takve ideje. Do sada u Hrvatskoj to nitko nije napravio. Neke stvari vjerojatno ćemo raditi samo instrumentalno, u triju, jer, iako je Cute kvartet s vokalnom solisticom, u Goodmanovskim pjesmama nema previše mjesta za to.
    - Zadnjih godina obilježene su stogodišnjice rođenja Gershwina, ali i Ellingtona kojeg si spomenuo. Njihova glazba, a i glazba koju vi svirate bila je popularna tridesetih i četrdesetih, no na vaše koncerte dolaze i u glazbi uživaju i mladi.
    - Naša je glazba prihvatljiva za sve naraštaje. Sviramo na specifičan način, bez bubnjeva što izgleda dosta vratolomno, a do izražaja dolazi virtuoznost glazbenika. Nema bubnjeva, a sve štima. To je novo za mlade koji su navikli prvenstveno na bubnjeve. U rock & rollu, funku, technu ili bilo kojoj drugoj glazbi koju sluša današnja mladež, nema ništa bez ritam mašine ili bubnjeva. No, svijest se polako vraća u podsvijest.
    - Pristup takvom odabiru glazbala podsjeća i na Djanga Reinhardta koji je bio tipični predstavnik europskog swinga. I vi se, iako svirate američku glazbu, američke autore, pozivate na europsku tradiciju.
    - Napravit ćemo jedan album samo s Djangovom glazbom - "Cute Play Django". Ne sviram, niti mi je želja svirati kao Benny Goodman. Sve što radimo europsko je. Zastupamo tu tradiciju. Ne trudimo se imitirati amerikance. Poštujemo njihove autore koji su začetnici ove vrste glazbe, ali želimo to izvoditi na naš način.
    - Iako uglavnom sviraš tenor saksofon, u Cuteu, kao i u Zagrebačkom dixieland ansamblu, sviraš isključivo klarinet. Zašto naši jazzisti gotovo da i ne sviraju klarinet?
    - Mislim da je ovoj okolini neminovno potrebna vrsta glazbe kakvu sviram sa Zagrebačkim dixieland ansamblom. U takvom sastavu klarinet igra značajnu ulogu. No, to je druga vrsta glazbe. Cute je ipak swing, rani swing, doba Gershwina, Reinhardta, Goodmana. To je fini, slatki, pitki swing. Dixieland je divljiji, arhaičniji i veseliji. Dixieland nije jednostavna glazba kako često misle. Vrlo je složeno svirati je. Treba povezati duh, tehniku i iskustvo. Najvažnija stvar i bit dixielanda je kolektivna improvizacija. Kod nas ima malo jazz klarinetista jer je loš odgojno obrazovni sustav. Srednja muzička škola i akademija koju sam završio, ne uči klarinetista šire od Weberna, Mozarta i ostalih klasičnih autora. Isključivo se bavi klasičnom tehnikom, klasičnim načinom sviranja. Niti na državnom, niti na gradskom nivou, nemamo jazz škole. Svi smo učili odlazeći u druge zemlje.
    - Nemamo niti dovoljno prostora u kojima jazzisti mogu svirati. Art Net je jedan od rijetkih, a i vi u zadnje vrijeme sve više svirate u njemu. Zašto si za promociju ovog CD-a odabrao upravo Art Net?
    - Ovdje sviram dva puta mjesečno u triju s Matom Matišićem i Jurom Vrandečićem i normalno je da ga promoviramo u Art Net klubu, a ne negdje drugdje. CD je objavila Croatia Records, a naš je donator Željko Devčić, ljubitelj jazza kojem se zahvaljujemo. Kroz promoviranje jazza nastoji podići ugled svojeg poduzeća.
    - Jesi li i ove sezone plovio?
    - Ove sezone plovio sam samo kao skiper. Vozio sam druge ljude na petnaestmetarskim jedrilicama.
    - Što je s tvojim brodom?
    - Skoro je gotov. Krađa automobila me bacila malo unatrag i sljedeće godine neće biti porinuće kako je bilo predviđeno. Brod će se zvati "Zagorje Express", a namijenjen je za osvajanje državnog prvenstva u Zadru. Namjeravamo ponoviti uspjeh iz 1994. kada smo osvojili državno prvenstvo.
    - Zašto si ga nazvao "Zagorje Express"?
    - Dalmatinci uvijek misle da samo oni znaju ploviti i jedriti. Nekoliko puta dokazao sam da i Zagrepčani znaju jedriti, ponekad čak i bolje od Dalmatinaca, s dužnim poštovanjem Dalmatincima. Pokazali smo da i mi to možemo naučiti. Napravit ćemo brod i opet ćemo pobijediti. "Zagorje Express" se zove samo zato jer se gradi na mojem grunteku u Zagorju, kod Varaždinskih toplica.
    - Često se okupljate na tvom grunteku. Zašto je postao tako popularan?
    - To je jedno prekrasno mjesto gdje se odmaram, gdje se rađaju planovi o novoj glazbi, jedriličarskim i streličarskim aktivnostima. Kolege dođu na roštilj, natječemo se tko će prirediti bolji roštilj ili gulaš, tko će bolje ispeći kruh. Mislim da je u ruralnom dijelu Hrvatske život puno kvalitetniji nego u urbanom.
    - I na kopnu si dobro motoriziran. Imaš Fiću, a i starog motorćeka. Nosiš li još uvijek onu old fashion, dixieland kožnu kacigu i velike očale?
    - Moj pokojni ujak se fural s takvom kacigom, moj tetak također. Naslijedio  sam ih od njih. Maznuli su mi auto pa sam se do nedugo po ovoj hadnoći vozio motorom, iako me već polako u ovim godinama bole koljena. Fićo je još uvijek živ i sad ide u novu akciju. Opet ću ga registrirati i kreće. King of Šumadija.
(Preuzeto iz tjednika Fokus od 30. prosinca 2000.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja