Matija Dedić

Lu i supruga Marina su mi ispred glazbe

Datum objave:
20.11.2003.
Autor:
Davor Hrvoj
Razgovor s proslavljenim jazz klaviristom i skladateljem Matijom Dedićem

Lu i supruga Marina su mi ispred glazbe

    Najaktivniji glazbenik na hrvatskoj jazz sceni, Matija Dedić nastavlja s uspjesima djelujući s nekoliko stalnih sastava, te surađujući s brojnim glazbenicima, ne samo iz jazzističkog okružja. Uspješnu suradnju što ju je na ovogodišnjem Hrvatskom jazz saboru započeo s pop pjevačem Massimom, nastavio je i izvan hrvatskih granica. Koncert iznimne estetske razine održao je početkom studenog sa sastavom Boilers All Stars koji je tom prigodom promovirao novi kompakt disk u izdanju Cantusa, a u istom duhu nastavio je na ciklusu u Klubu hrvatskih glazbenika Sax u Zagrebu kroz koji je predstavio nekoliko različitih kombinacija: Boires Quartet, solo i duo s Lidijom Bajuk, trio uz koji se pridružila i Gabi Novak, te trio s riječkim gitaristom Darkom Jurkovićem ”Charlijem”. Afirmiran na hrvatskoj jazz sceni, Dedić nesebično pruža podršku mladim jazzistima, posebice onima koji se okupljaju oko jazz orkestra Hrvatske glazbene mladeži. Tako je 13. studenog u B.P. Clubu nastupio u triju s kontrabasistom Goranom Rukavinom i bubnjarem Brunom Domitrom, članovima ritam sekcije HGM jazz orkestra s kojim je Dedić također nastupao kao gost. Tom prigodom razgovarali smo o aktualnim događajima i statusu jazz glazbenika na hrvatskoj kulturnoj pozornici.
- Ponovno sviraš s mladim glazbenicima iz HGM jazz orkestra. Kako je došlo do te suradnje?
- Te glazbenike osobno poznajem, a Boško Petrović je izrazio želju da zasviram s njima. Oni su danas njegovi favoriti kao što sam nekad bio ja i kao što su to bili naraštaji prije mene. Nadam se da će to prerasti u stalnu suradnju. Vjerujem u te glazbenike, a osjećam da je povjerenje obostrano. Tonska proba je bila odlična. Bilo je to naše prvo upoznavanje danas. Mislim da bi to mogla biti, ne spektakularna, ali lijepa jazzy večer.
- Svirao si i s HGM jazz orkestrom. Kako gledaš na djelovanje tog big banda koji je dobio različite kritike: velike hvalospjeve, ali i kritike zašto ih vodi strani dirigent i zašto se ne svira hrvatska glazba?
- Osim Silvija Glojnarića ne vidim tko bi vodio big band u Hrvatskoj. Voditelja HGM jazz orkestra Sigija Feigla znam jer sam studirao u Grazu gdje radi kao profesor i kod njega pohađao ”nine peaces band” koji je vodio. Sada je preuzeo big band. Znam ga preko Grožnjana i Graza. Uz veliku pomoć Hrvatske glazbene mladeži, koja je i meni pomogla u nekim situacijama, taj orkestar pokazuje zavidne rezultate. O njima mislim sve najbolje. Ne znam za te loše kritike, posebice te upućene na nesviranje domaćeg repertoara. Nismo ni mi mladi jazzisti, koliko god nas ima i koliko god smo zastupljeni, napisali puno velikih skladbi. Uvijek je Silvije Glojnarić taj koji nas vadi i koji, primjerice od moje skladbe ”Family”, napravi nešto pravo. Zašto bi to očekivali od Sigija Feigla kojeg cijenim, koji mi je bio profesor i koji je pravi pedagog i vodi ih na najbolji mogući način.
- Kako si koncipirao ovogodišnji ciklus u Sax-u?
- Ove godine malo skromnije jer je u Hrvatskoj sve skromnije, ali dobro. Uvijek mogu pozvati svoju majku Gabi. Nastupio sam s Lidijom Bajuk. želim promovirati glazbenike koji to najviše zaslužuju. U zadnjem koncertu ciklusa sa mnom će nastupiti Darko Jurković ”Charlie”. Prvu večer sam nastupio s Boilers Quartetom. Sve je malo skromnije, ali i ispucao sam neke kredite što se tiče prijateljstava s nekim glazbenicima, a danas se ipak sve okreće oko financija. Naime, često su sa mnom svirali za smiješne honorare. Na žalost, ono što mi se nudi za neke programe nije dovoljno da te glazbenike ponovno nazovem i kažem im da dođu i sviraju sa mnom. Zato je malo skromnije, ali ne bi trebalo biti nekvalitetnije. No, nije toliko spektakularno.
- Hvaljen je koncert koji si tijekom ciklusa održao s Boilers Quartetom. Nekoliko dana prije toga održali ste fantastičan koncert sa sastavom Boilers All Stars i ZeKaeM-u u Zagrebu. Kakva je budućnost Boilers Quarteta i Boilers All Starsa, sastava koji sviraju na visokoj razini i mogu predstavljati Hrvatsku u svijetu, a vrlo rijetko nastupaju?
- Svi smo već umorni od privatnih problema, zamora i razočarenja. Ja bih sad te projekte prepustio ljudima koji su to od nas zahtjevali i koji su ih objavili. Mislim da bi bilo pošteno da ih oni rade. Bilo bi lijepo da više ne moramo mi okretati telefone. Nadam se da će to i napraviti jer mislim da zaslužujemo. Kako se neki rumunjski sastav, koji i nije nešto osobito, nađe na jazz festivalu u Montreuxu? Nadam se da će nam oni koji su objavili albume sve to organizirali, držati nam leđa.
- Na zadnjem koncertu Boilers All Starsa svirali ste vlastite skladbe kojima dajete izniman doprinos Hrvatskom skladateljskom opusu, te ste nagovijestili da bi taj nonet mogao prerasti i u big band, a odsvirali ste i jednu zahtjevnu Mingusovu skladbu što se rijetki usuđuju. Kako će se razvijati glazba Boilers All Starsa u budućnosti i postoji li mogućnost da odsvirate cijeli program sa skladbama Charlesa Mingusa?
- Oni koji bolje poznaju Boilerse znaju da mogu očekivati svašta. Naravno da je jednoga dana moguć i dvostruki big band. Za početak moramo probiti led i odsvirati ovaj repertoar koji smo uvježbali za kompakt disk. Nadam se da ćemo imati priliku za to. Teško je danas u Hrvatskoj platiti sastav od devet glazbenika koji svira jazz. Trebao bi nas netko gurnuti van jer ipak to zaslužujemo. Marljivo smo radili.
- Kad će biti objavljen tvoj kompakt disk?
- Što se tiče diskografije povlačim se, prije svega jer je tu album Boilers All Starsa. Moram se na jedno vrijeme taktički povuči jer se u pet godina nagomilalo previše toga.
- Ali to se ne sudara jedno s drugim, a materijal koji si pripremio za novi kompakt disk posve je drukčiji.
- Sudara se jer je to matični sastav iz kojeg sam ja izašao. Moji počeci bili su s Boilers Quartetom i preko tog sastava sam postao poznat. Ovaj materijal će biti objavljen kad tad. No, od kako je moja kćer Lu prohodala moja je koncentracija više od glazbe vezana uz obitelj. Meni posla ne nedostaje, bilo je nagrada, bilo je svega. Trenutno najviše uživam uz Lu i moju suprugu Marinu.
(Preuzeto iz tjednika Fokus od 5. prosinca 2003.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja