Glazbenica s urođenim osjećajem za razne stilove

Glazbenica s urođenim osjećajem za razne stilove
Datum objave:
01.06.2011.
Anat Cohen
Kvartet izraelske multiinstrumentalistice Anat Cohen nastupio u Rovinju na Avantgarde Jazz Festivalu

Mudrom se pokazala odluka organizatora da se mjesto održavanja koncerta Anat Cohen, zbog mogućnosti nevremena preseli s pozornice Monte, na livadi ispred crkve Sv. Eufemije, u Kazalište Gandusio. Lijep ambijent solidno popunjenog kazališta bio je dodatni poticaj za glazbenike, ali i publiku koja je burnim reakcijama pokazala da cijeni i podržava istup kvarteta ove izraelske saksofonistice i klarinetistice koja živi i djeluje u SAD-u.
Za razliku od posljednjeg albuma, »Clarinetwork - Live at the Village Vanguard«, koji je snimila s prvoligaškim društvom (pijanist Benny Green, kontrabasist Peter Washington i bubnjar Lewis Nash), u Rovinju je nastupila sa stalnim suradnicima, ne toliko poznatim, ali pouzdanim jazzistima s kojima razvija vlastite glazbene zamisli: pijanistom Jasonom Lindnerom, kontrabasistom Joeom Martinom i bubnjarom Danielom Freedmanom. Primjerice, s niti jednim drugim glazbenikom ne bi mogla ostvariti konverzacije kao s Lindnerom na ovom koncertu, u kojima su se opasno zbližili, poput supružnika, kao u izjavama ljubavi, ali i svađama.
Radi se o razigranom pristupu jazzu zasnovanom na korištenju raznih stilova u izvedbama glazbenice čijim venama kao da teče krv Izraelaca, crnaca, Kubanaca, Brazilaca... Kako drukčije rastumačiti njezin urođeni osjećaj za klezmer, blues, latino i brazilsku glazbu?
Dok je većini jazzista, saksofonista-klarinetista, klarinet drugo glazbalo, u njezinom je glazbenom putovanju u nekoliko zadnjih godina stekao prevlast. Prvi dio koncerta izvela je svirajući klarinet, a drugi sopran saksofon kojem je ovom prigodom dala prednost pred altom, nekad njezinim prvim izborom. No, bez obzira o kojem se glazbalu radi, ona je upoznata sa svim njegovim tajnama. Naime, i kad pomislite da je improvizirajući došla do svojih krajnjih granica, pronalazi novu snagu i nastavla s još većim žarom. Posebice se to osjetilo u završnicama skladbi - uživala je poigravajući se (u) finalima.
Dok svira ili sluša suradnike, Anat Cohen neprestano pleše, a njezino lice krasi osmjeh istinskog užitka u glazbi. Njezin ples, osim estetske, ima u funkcionalnu vrijednost. Naime, on je, možda nesvjesno, poput dirigiranja kojim učvršćuje zajedništvo i ritam, ali i potiče glazbenike na promjene unutar izvedbe, a publiku da zadrži dobre vibracije i nakon druženja s njom.
Davor Hrvoj


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja