Kyle Eastwood: Glazba je uvijek u mom srcu

Kyle Eastwood: Glazba 
je uvijek u mom srcu
Datum objave:
25.06.2010.
Kyle Eastwood
Kyle Eastwood, zvijezda 10. Liburnia Jazz Festivala u Opatiji

Glazba je uvijek u mom srcu

Kontrabasist, skladatelj i aranžer Kyle Eastwood će 3. srpnja nastupiti na Ljetnoj pozornici u Opatiji, drugog dana jubilarnog 10. Liburnia Jazz Festivala. Sin slavnog glumca i redatelja Clinta Eastwooda, velikog zaljubljenika u jazz i propagatora tog glazbenog idioma, Kyle Eastwood je s ocem glumio u nekim filmovima, no značajniju karijeru ostvario je na području jazza. Surađivao je s poznatim jazzistima, ali i pop pjevačima te sudjelovao u brojnim snimanjima filmske glazbe, a objavio je i niz albuma kao vođa sastava.
Zastrašujući Miles Davis
- Kako ste otkrili jazz?
- Od najranijeg djetinjstva bio sam okružen jazzom. Moji su roditelji zaljubljenici u jazz. Ispunjavao je našu kuću. Ali, premda najviše volim jazz, obožavam i drugu glazbu, poput klasike i rocka. Volim glazbu koja me pokreće. Uz jazziste, među svoje najomiljenije glazbenike ubrajam Steviea Wondera i Marvina Gaya te sastav Earth, Wind & Fire.
Glazbena obitelj
- Što je za vas značilo odrastati u okružju ispunjenu umjetnošću?
- Kod kuće sam uvijek bio okružen zdravom umjetničkom atmosferom. Majka je slikala i svirala glasovir. Njezina je majka bila profesorica glazbe na sveučilištu North-Western u Illinoisu. Otac je glumac, a pomalo i glazbenik. Svira klavir, a ponekad i pjeva. Uvijek me je podupirao bez obzira na moje trenutne ambicije. To mi je pomoglo i potaknulo na djelovanje i kreativnost, bez obzira je li bila riječ o glazbi ili nečemu drugom.
- Budući da ste stanovali u blizini, jeste li odlazili na glasoviti jazz festival u Montereyu?
- Roditelji su me prvi put tamo odveli kao petogodišnjaka. Poslije sam tamo često odlazio, a zadnjih godina i svirao na festivalu. Na tom sam festivalu slušao odličnu glazbu u izvedbama velikana jazza. Majka i otac redovito su odlazili na festival gdje su i upoznali mnoge od njih. Uz njih sam i ja iza pozornice upoznao legende jazza poput Milesa Davisa, Dizzyja Gillespija, Sarah Waughan, Elle Fitzgerald, Stana Getza, Buddyja Richa... Sjećam se da mi je tada, kao sedmogodišnjaku, Miles Davis izgledao zastrašujuće.
- Zašto ste napustili Los Angeles koji ima tako vitalnu jazz scenu?
- U Los Angelesu djeluje mnogo dobrih glazbenika, ali umorio sam se od te sredine. New York ima neusporedivo jaču jazz scenu. Tamo djeluje mnogo izvrsnih jazz glazbenika i velik broj klubova.
Ali, bez obzira gdje živio, jazz je uvijek u mom srcu. Čak i više nego sam jazz, u mojem je srcu glazba. I prije nego sam počeo svirati, bio sam strastveni slušatelj glazbe, bez obzira o kojoj se glazbi radilo. Slušao sam i proučavao različita glazbala, različite načine produciranja, snimanja... Oduvijek sam na najozbiljniji način bio uključen u glazbu.
Nedostižan uzor
- Kako je nastao album »From There To Here«?
- Kao obožavatelj ploča koje su zajedno snimili Miles Davis i Gil Evans želio sam snimiti nekoliko skladbi istog tipa instrumentacije kakav se pojavljuje na njihovim pločama »Miles Ahead« i »Sketches Of Spain«. Ujedno sam, uz orkestralni jazz, htio predstaviti različite vrste glazbe koje volim. Jazz je od početka posuđivao od različitih stilova. Ne vidim zašto i ja ne bih išao tim putem. Valja zadržati svježinu i kretati se u raznim smjerovima. Volim svirati standarde i staru glazbu, ali držim da se treba otvoriti prema novim smjernicama u jazzu, da valja iskušavati nove zamisli.
- Poput proučavanja afričke i azijske tradicijske glazbe?
- Naravno.
- Kako ste ih upoznali?
- Moja supruga, koja je odrasla u Španjolskoj, ima prijatelje u Maroku i dobro poznaje tu zemlju. Odlazili smo u Marrakech, Casablancu i Fes. To je predivna zemlja. Obožavam njihovu glazbu, posebice onu koju svira narod Gnawa. Satima sam ih slušao. U Maroku sam svirao sintir, tradicijsko glazbalo s tri žice naroda Ganawa koje ću koristiti i u svojoj glazbi. Zainteresiran sam i za indijsku i kinesku glazbu.
Nedostižni Mingus
- Rijetki su basisti koji su, poput vas, ujedno i skladatelji i vođe sastava. Jedan od njih bio je Charles Mingus. Jeste li se nadahnjivali njegovom glazbom?
- Premda obožavam mnoge sjajne kontrabasiste, primjerice Paula Chembersa, Rona Cartera, Raya Browna, Davea Hollanda, Mingus je jedan od mojih najomiljenijih kontrabasista, ali i glazbenika uopće. On je poput nedostižna uzora, vrhunsko nadahnuće. Njegova je glazba jako složena, ali i uzbudljiva. Bio je izvrstan vođa skupine, sjajan skladatelj i basist. Poput njega, i sam nastojim zadržati istu postavu skupine i s njom razvijati vlastiti zvuk. Slušajući skupine koje su kroz duže vrijeme djelovale u istoj postavi i razvijale kolektivni zvuk, primjerice Milesa Davisa ili Arta Blakeya, možete oćutiti to zajedništvo. Kad slušam neki all stars sastav, čujem virtuoze, ali osjeća se da nisu zajedno.
Mingus je postavio nove smjernice, imao je vlastiti stil, znao je odabrati prave glazbenike. Nadahnjuje me i u nastojanjima da skladam vlastitu glazbu.
- Kako skladate?
- Pojavi se neka ideja koju nekoliko dana sviruckam, ponekad čak i mjesec dana, ali nekad sjednem i zgotovim pjesmu u jednom danu ili čak u nekoliko sati. Događa se i to da napišem pjesmu u dahu. Imam mnogo nedovršenih skladbi koje još uvijek titraju negdje u zraku i čekaju konačno uobličenje. Postupno ću ih razvijati i prije ili kasnije dovršiti.
- Kako se u vaš stav o jazzu uklapaju pojmovi poput intuicije, osjećaja, interakcije?
- To su jamačno najvažniji elementi, ono što najviše volim u jazzu. Najdraža mi je živa svirka. Uživam u snimanjima, ali svirati u klubu, pred publikom, to me istinski nadahnjuje. Jazz se može opisati kao glazba trenutka i zato ga najbolje možemo doživjeti slušamo li ga uživo. Jazz je najinteraktivnija glazba. Naša se glazba mijenja iz večeri u večer. Otvoreni smo za promjene. To je poput konverzacije. Ponekad netko učini neočekivan potez, a drugi ga slijede. Za glazbenika je neobično važno slušati kolege u skupini i biti spreman na izazove i promjene, umjesto slijepo slijediti zacrtane smjernice.
Organski proces
- Kako glazbenicima u sastavu omogućujete da iskažu osobnost?
- Osobnost je iznimno važna. Odabirem glazbenike čije sviranje volim. Predlažem što ćemo svirati i ponudim osnovne smjernice, ali ne govorim im kako trebaju svirati. Trebaju svirati na svoj način i tako će se glazba razvijati. Izvedba će biti bolja razvijamo li glazbu prirodno. To je organski proces.
- Što želite postići svojom glazbom?
- Nadam se da ću se nastaviti razvijati kao glazbenik i skladatelj te da ću moći svirati dok god me to bude radovalo. Želim uživati u onome što radim. Bez obzira na to kako dobar glazbenik ste postali, ne razvijate li se, ne učite li, ne usvajate li novine i ne uživate li u tome, to nije ono pravo. Neprestano se moramo kretati naprijed.
- U životu gotovo svih jazz glazbenika, zbog učestalih turneja i nastupa, dolazi do zapostavljanja obitelji. Uspijevate li naći vremena za obitelj?
- Teško. Nastojim održati ravnotežu, ali to je, putujete li mnogo, doista teško. Obitelj mi je nedvojbeno jako važna. Imam suprugu i kćer s kojom želim provoditi više vremena. Želim sudjelovati u njezinu odrastanju. Dok sam ja odrastao, moj je otac, zbog svoje karijere, često izbivao iz doma. Nadam se da ću ja uspjeti ostvariti bolju ravnotežu.
Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 17. lipnja 2010.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja