Nazočio sam koncertu Johna Coltranea s polusatnom izvedbom skladbe By, By Blackbird

Nazočio sam koncertu Johna Coltranea s polusatnom izvedbom skladbe By, By Blackbird
Datum objave:
31.03.2011.
Prof. Igor Čatić
Igor Čatić, ugledni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i znanstvenik, ali i autor mnogobrojnih tekstova i radijskih emisija o jazzu, obilježava 75. rođendan.

Od svih tehničara, vjerojatno je najprisutniji na medijskoj sceni, prof. Igor Čatić koji ove godine obilježava 75. obljetnicu života. To se njegovo javno djelovanje prvenstvo odnosi na zauzimanje stavova o znanosti, njegovoj užoj specijalnosti, plastici i gumi, ali i jeziku te filozofiji. Manje je poznato da je prof. Igor Čatić svojedobno pisao jazz kritike, a od 1959. povremeno priprema emisije jazza. Neposredan povod za ovaj razgovor je činjenica da je napisao prikaz prvog koncerta Zagrebačkog jazz kvarteta, ali i činjenica da treba sačuvati podatke o jazzu iz tog vremena iz pera jednog svjedoka.

Kada ste počeli pratiti jazz?
Teško mi je odrediti. Kada sam počeo pohađati plesne večeri 1951. u tadašnjem Srednjoškolcu i Glazbenom zavodu, počeo sam se družiti s glazbenicima. Neki od njih postali su kasnije i vrsni jazz glazbenici. Jedna anegdota. Zamolio sam 1954. Ivu Robića da mi pokloni tekst pjesme Oh my pa-pa na zamolbu Drage Diklića. Danas je taj tekst moguće skinuti s interneta. Godina 1957. je znakovita jer su se pojavile Hi-Fi ploče i dobio sam prvi gramofon koji je mogao reproducirati ploče sa sve tri brzine. Te sam godine počeo sakupljati ploče frekvencije vrtnje 45 i 33 min-1. Prve sam dobio kao kompenzaciju od Jugotona. Naime, osim što su pravili plastične ploče od šelaka i posebne vrste plastike, poli(vinil-acetata), proizvodili su i neke druge plastične proizvode. Pokazao sam im rad s jednim odvajalom plastičnih dijelova od kalupa, pa su me nagradili pločama. Prve dvije ploče nove generacije, koje mi je kupio otac kada je bio na službenom putu, bile su Nat King Coleova sa skladbama Stardust i Fascination i ploča trombonista Raya Simsa.
Kada ste pripremili prvu radio emisiju s jazz programom?
Negdje u veljači 1959. posjetio sam pod nekim izgovorom Muzičku redakciju tadašnjeg Radija Zagreb. Zašto mi je tadašnji urednik Branko Polić povjerio da načinim podloge za tada već poznatu emisiju Po vašem izboru, nije mi ni danas sasvim jasno. Bilo kako bilo, ta je emisija emitirana 31. ožujka 1959. Na programu među ostalim bile su snimke Dražena Boića, Fatsa Wallera i Elle Fitzgerald, ali i po prvi puta na ovim prostorima puštene su snimke glasovitog vokalnog trija Lambert-Hendrics-Ross i vokalistice Ernestine Anderson.
Iz brojnih razgovora koje vodimo uglavnom na koncertima, kojima zajednički nazočimo, shvatio sam da ste kasnije, pa sve do današnjih dana, sudjelovali kao autor ili kao gost u brojnim jazz-emisijama i da je Vaša osnovna orijentacija bila na uvođenje novih imena u program.
Točno, radio sam emisije za Radio Zagreb i Radio Ljubljanu. Rad za Radio Ljubljanu donio mi je poziv da uđem u Organizacijski odbor Bledskoga jazz-festivala. Međutim tada sam već započeo inženjersku karijeru, stoga sam predložio da uđe u odbor Mladen Mazur. A kako sam do danas zadržao pionirski duh, uvijek sam nastojao u svojim emisijama prikazati izvođače koji nisu još bili predstavljeni.
Kako ste otkrivali nove, nadarene glazbenike?
Slušanjem radio postaje Voice of America, glasovite emisije Willisa Cannovera i čitanjem časopisa Down Beat. Moglo se naručiti ploču i čekati godinu dana i ništa se ne bi dogodilo. Danas je razlika u brzini.
Koja biste predstavljena imena izdvojili, osim već navedenih.
Tu su začetnik blowing jazza, King Pleasure, glasoviti vokalni sastav Swingle Singers, s time da sam za radio Ljubljanu snimio izjave Christiane Legrand, sestre Michela Legranda, i Warda Swingla, s kojim sam, zahvaljujući poznanstvu sa slovenskim trombonistom Vinkom Globokarom, načinio intervju u Parizu. Predstavio sam javnosti i skupinu njemačkih izvođača: pijanista i pjevača Konstantina Wackera, trubača Tilla Brönnera. Posebno sam ponosan na otkriće pjevačice Ute Lemper na temelju kratkog teksta u Paris Matchu. O njoj sam 1988. načinio seriju od tri emisije. Posebno je bila plodna 1996. Tada sam vidio na jednom satelitu Diane Krall i nabavio njezin CD na kojem pjeva repertoar Nat King Cola. Kada sam dvije godine kasnije došao u Kanadu, rekao mi je prijatelj da oni sada imaju izvrsnu pjevačicu i da mi je kupio dva njezina CD. Ostao je zapanjen kada sam mu rekao da jedan CD ne samo da imam, već da sam tu pjevačicu dvije godine ranije predstavio slušateljstvu Hrvatskog radija. Te sam godine predstavio i Kurta Ellinga s najavom da se radi o pjevaču 21. stoljeća što se potvrdilo, kao i izvrsnog Kevina Mahagonnyja. Posljednje takvo važnije predstavljanje, od njih tridesetak, bilo je 2005. ili 2006. Kada sam bio u Bostonu, supruga me je upozorila na prvi CD mladog pijanista Eldara, kojeg smo nedavno čuli na izvanserijskom koncertu u Zagrebu.
Je li točno da ste Zagrebu predstavili i prvu pjevačicu koja je nastupila na Eurosongu.
Točno. U ljeto 1960. ljetovao sam u Malom Lošinju. Na teresi hotela Karolina pjevala je jedna mlada Novosađanka - Ljiljana Petrović, uz pratnju trija vrsnog glasovirača Josipa Lorbeka - Pepija. Te godine priređivale su se plesne priredbe na Katarinskome trgu uz pratnju glasovitog Stjepana Mihaljinca. On je pristao na moj prijedlog da nastupi Ljiljana Petrović. Nastup je bio uspješan. Idućeg dana sam ju predstavio direktoru tadašnjeg Jugotona i priča je krenula. Završila je izborom Ljiljane Petrović da pjeva na Eurosongu pjesmu glasovitog ljubljanskog glazbenika Jože Privšeka. Naša je pjevačica došla u skromnoj haljinici koju je sašila njezina mama. Kada ju je vidjela talijanska pjevačica u skupocjenoj dizajnerskoj odjeći, postavila joj je pitanje zašto je tako skromno obučena. Odgovor je glasio - jer tako najbolje odražava duh pjesme.
Čime Vas je oduševila Ljiljana Petrović?
Tada je bila jedna od rijetkih koja je pjevala jazz. I danas, pola stoljeća kasnije vrijedno je poslušati njezinu izvedbu Isplači rijeku suza uz pratnju Ljubljanskog jazz-ansambla.
Kada ste počeli pisati o jazzu i za koje tiskovine?
Da pišem za časopis 15 dana pozvala me, danas akademkinja Koraljka Kos. Znatno više sam pisao za novosadske novine Ritam. Glavni urednik bio je istaknuti jugoslavenski pjesnik Miroslav Antić. Upoznali smo se po povratku Ljiljane Petrović s Eurosonga, jer je on bio članom izaslanstva.
Imam veliko iskustvo koje sam stekao tijekom razgovora s brojnim jazz-glazbenicima. Kako je to tada izgledalo?
Prvi puta otputovao sam u inozemstvo 1962, u Beč. Imao sam sreću. Nazočio sam koncertu kvarteta tenor-saksofonista Johna Coltranea. Razgovarao sam s njim u pauzi koncerta. Potpisao mi se za čitatelje Ritma. Sjećam se prve kompozicije s tog koncerta, By, by Blackbird. Trajala je pola sata s fantastičnim solom basista Jimmyja Garrisona. A bubnjar Elvin Jones doslovno je svojim bubnjanjem ispunio poznatu koncertnu dvoranu Musikvereina. Četvrti član kvarteta bio je fenomenalni glasovirač McCoy Tyner.
Početkom šezdesetih godina boravio je u Zagrebu glasoviti Gunther Schuller koji je promicao zamisao o povezivanju klasične i jazz glazbe. Sjećam se da sam morao nositi na intervju vlastiti, stacionarni magnetofon.
I da zaključivo ovaj razgovor s Vašim kritikama koje ste objavili u dvotjedniku 15 dana. Pisali ste o već spomenutoj Liljani. Petrović. Zanima me što biste izdvojili iz kritika prvog koncerta Zagrebačkog jazz kvarteta i prikaza glazbe poznate pod nazivom treće struje.
Iz prikaza koncerta Zagrebačkog jazz kvarteta, objavljenog 25. prosinca 1960., izdvojio bih nekoliko misli. Program koncerta uspoređen je s njihovom prvom pločom. Razlika između sastava na koncertu i ploči bila je u ritam sekciji. Na koncertu su svirali basist Miljenko Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić, a na ploči bas je svirao Krešimir Remeta, a bubnjeve Ivica Görög. Evo nekoliko doslovnih citata. "... na ploči su domaće kompozicije Petrovića, Kajfeša i Prohaske gotovo uspjelije od stranih. Izvrstan ugođaj Mrtvih magli Kajfeša i Prohaskin Pathlen, svakako su dva značajna dostignuća ansambla. ... Davor Kajfeš je sigurno bio najizrazitija ličnost večeri. Odličan u svim kompozicijama, naročito je zablistao u novoj verziji Sve moje misli J. Kerna. ... Ponovno s radošću konstatiramo znatno učešće domaćih kompozicija. ... Arijana Zlatka Kružića te Mnogo ptica, Mihajla Švarca, vjerojatno vrhunac večeri."
Iz teksta Muzika treće struje (15 dana, 1964.) izdvojio bi objašnjenje Gunthera Schullera koje je dao prilikom posjete 2. bijenalu suvremene glazbe o tome što čini tu glazbu. "Kada sam pred nekoliko godina nazvao spoj klasične i jazz-glazbe treća struja, želio sam, zapravo, opisati tu muziku. Međutim, to je ubrzo postala krilatica koja označava jednu muzičku vrstu. ... Prvi pokušaj stvaranja takve glazbe nalazimo već 1918. kod Igora Stravinskog u djelu Ragtime za 11 instrumenata...."
Konačno prikaz ploče Branko Kralj, usna harmonika, prenio je taj ekonomist i inovator, ali i vrsni nogometni te rukometni vratar kao i izvrsni svirač usne harmonike, u knjigu svojih sjećanja.
Kritike ste prestali pisati već odavno. Već dugo niste pripremili neku emisiju. Jeste li se sasvim oprostili od te djelatnosti?
Pokušao sam obilježiti 50. obljetnicu prvog autorskog doprinosa emisiji Po vašem izboru. Tadašnjeg urednika to nije zanimalo. Već dulje vrijeme dogovaram svojevrsnu oproštajnu emisiju, ali nikako ju ne stignem prirediti.
Davor Hrvoj


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja