Erik Truffaz 4tet u sklopu Jazz ciklusa nastupio na Muzičkom biennalu 2007. u SC-u

Datum objave:
22.04.2007.
Autor:
Ognjen Tvrtković

U kino dvorani Studentskog centra 21. smo travnja slušali vrhunski europski jazz francuske provenijencije. Koncert je održanu okviru Jazz ciklusa koga zajedničkim snagama pripremaju Dvorana Lisinski i Hrvatsko društvo skladatelja. Trubljač Erik Truffaz i njegov kvartet nastupili su tamo gdje je nekada clusterima Cecil Talor “razbijao” klavir na sastavne dijelove, te su mnogi drugi suvremeni jazzisti pokazali dokle je taj glazbeni idiom dosegao u eksperimentiranju. Truffaz je po tomu bio dobar izbor - europska veličina, popularan i rado viđen, imao je dodira i sa eksperimentatorima, koliko  i francuskom popularnom glazbom (suradnja s brojnim šansonijerima!), koketira i sa suvremenim elektroničkim trendovima sve do onih crnačke prvenijencije i klupskih plesnih diverzija.

Švicarac podrijetlom Truffaz je u Francuskoj osvojio brojne nagrade, njegov veliki uzor je, dakako, Miles Davis, i to iz svoje električne faze, ali i melodioznost kakvu zastupaju mahom skandinavski izvođači, danas popularni svuda. Ukratko, Truffaz je zvijezda, a pred brojnom je publikom zorno pokazao i zašto.
Truffaz i njegova tri prateča glazbenika: klavijaturist Marc Erbetta, bas gitarist Marcello Guiliani i bubnjar Patrick Muller žele svirati komunikativan jazz prožet elementima popularne glazbe i elektronike, ali nikada ispod granica ukusa i vlastite stilske neporepoznatljuivosti. Silna elektronika je kod njih korištena vrlo ukusno i sa zadrškom, pod kontrolom rekli bi, kvartet djeluje koherentno i zvući prije kao kompaktan kolektiv, negoli po formuli jedan plus tri, elementi funka, rock ritmovi i elektronika su vrlo decentno inkorporirani , dok je u prvom planu trublja elektronički tretirana koja donosi bogatu melodijsku liniju, građenu dugo i s nevjerovatnom decentošću. Improvizacije su prepuštene trojici ritmičara, prvo sjajnom klavijaturistu koji je Fender električni klavir “lomio” koristeći ga skoro kao električnu gitaru (nedavno nam je to zorno demonstrirao Bojan Z. na koncertu u istom ciklusu!), dok je na koncertnom klaviru bio elegičan, bas gitarist je stameno gradio ritmičke strukture i ulazio u duža sola, dodao i ponešto od funk i rock osječaja, kao i bubnjar, a dobili su i mogučnost za duža sola. Svirali su glazbu s Truffazovih albuma iz 2000-tih, te su dodali i jednu reminiscenciju na velikog šansonijera i ekscentrika Serge Gainsbourga, čijem se opusu posljednjih godina cijeli svijet ponovo vraća. Sve u svemu - slatko, komunikativno, u dodiru s najnovijom tehnologijom, perfektno odsvirano i s mnogo groovea, i ništa više, ali ni manje od toga.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja