Osebujna posveta Johnu Lewisu

Davor i Goran Kajfeš nastupili u Jazz ciklusu HDS-a i K.D. Lisinski

Davor i Goran Kajfeš nastupili u Jazz ciklusu HDS-a i K.D. Lisinski
Datum objave:
12.03.2002.
Autor:
Davor Hrvoj

U Maloj dvorani KD "Vatroslava Lisinskog", u četvrtom koncertu jazz ciklusa Hrvatskog društva skladatelja i KD Lisinski, 11. ožujka 2002. nastupili su Davor Kajfeš, skladatelj, klavirist, aranžer i glazbeni pedagog, i njegov sin trubač Goran. Davor Kajfeš je do 1967., kada odlazi u pečalbu u Švedsku, bio veliko ime hrvatske jazz scene, prvenstveno kao dugogodišnji pijanist, skladatelj i aranžer Plesnog orkestra RTV Zagreba, ali i kao klavirist, kompozitor i aranžer Zagrebačkog jazz kvarteta, najznačajnijega malog sastava u povijesti domaćeg jazza. Davor Kajfeš u Stockholmu i danas, iako uživa u zasluženoj mirovini, djeluje kao pedagog na tamošnjoj Visokoj školi za ples. Goran Kajfeš iskusan je glazbenik, iza sebe već ima samostalni CD "Home" čiju je distribuciju preuzeo EMI, a kao sideman u Švedskoj je sudjelovao u ostvarivanju većeg broja nosača zvuka, među ostalim i na CD-u "Oddjob", istoimene Švedske skupine, na kojoj je predstavljen kao skladatelj ili koautor materijala te trubač.
Otac i sin su, u zanimljivoj i rijetkoj formaciji glasovir-truba, izvodili materijal Davora Kajfeša, ali i brojne probrane standarde. Najprije je Davor Kajfeš sam izveo standard "Stella By Starlight" Victora Younga, Ellingtonov "Prelude To A Kiss" i original "Arnold's Orbit", ponovno se potvrdivši kao sjajan i suptilan pijanist i maštovit improvizator. Potom mu se pridružio sin, koji se u ovom zadatku - melodijski i harmonijski - izvrsno snašao i također potvrdio kao dojmljiv improvizator, trubač potpuno izgrađena stila i atraktivna, oštra i reska zvuka, školovan i na svim ostalim aspektima respektibilan koji, iako se danas okušava u fuzijskim inačicama jazza, izuzetno poznaje i jazz tradiciju.
Duet se već u izvedbi Monkova standarda "Epistrophy" svidio publici, još više tijekom izvedbe nježne balade, tužnjikave posvete Davora Kajfeša "Hommage To John Lewis" svome slavnome šogoru, prijatelju i zagrebačkom zetu, umjetniku koji je - posebice mudrim savjetima - puno pomogao Zagrebačkom jazz kvartetu u njegovim formativnim godinama.
Osebujni skladateljski rukopis Davora Kajfeša još se više afirmirao izvedbom atraktivna originala "Message From ID", koji je pokazao da bi - da nije napustio Zagreb - značajno, kao skladatelj i instrumentalist, obogačivao domaću jazz scenu. Skladbe mu odišu duhom našeg vremena, u njima je minimalnim sredstvima, redukcijom svega suvišnoga, s malo sredstava puno toga rečeno, a u svakoj je skladbi utjelovljen i određeni, lako prepoznatljiv kajfešovski ugođaj. Duo je potom izveo "Celiju" Charlesa Mingusa, koju se danas, zbog zahtjevnosti i složenosti, malo tko usuđuje izvoditi, pri čemu se Goran Kajfeš, potpuno utonuvši u raspoloženje ambiciozna Mingusova djela, potvrdio i kao izuzetno liričan, nježan i sjetan trubač.
Hommage J. Lewisu bila je i dugačka izvedba njegova "Djanga", koju su solisti originalno postavili, s nesvakidašnjim introm komornijeg ugođaja, da bi se potom otac i sin izmjenjivali - naslanjajući se na postignuća jedan drugoga - kao sjajni improvizatori, pri čemu je bilo dirljivo s koliko je znanja i umijeća Davor Kajfeš, među ostalim i suptilnim promjenama ritmičkih šablona, pratio sina u njegovim solističkim istupima, sokolio ga i decentno i nenametljivo poticao i nadahnjivao u solima, dokazavöi da u jazz komunikaciji, ako su instrumentalisti spremni i iskreni, ne mora biti nikakvih zapreka, pa ni generacijskih.
Gosti iz Stockholma izveli su i vrlo složeni "Collision" Davora Kajfeša, u čijoj se strukturi među ostalim osjeća i snažno nadahnjivanje narodnom glazbom, a zanimljivo je bilo čuti i Goranovu skladbu "Lim" u blues ugođaju.
Glazba što ju je te večeri svirao ovaj duo koncepcijski je bila zanimljivo postavljena, kako u improviziranim korusima, tako i u ritmičkoj pratnji D. Kajfeša, pri čemu je nadasve bilo dojmljivo njihovo razumijevanje, spoznaja kako valja svirati u nesvakidašnjoj formaciji, koordinacija dvaju glazbenika koji su se morali odreći pomoći ritam-sekcije, originalan zvuk što su ga zajednički stvarali, a koncert, završen bravuroznom izvedbom Monkova standarda "Well You Needn't", dugo ćemo pamtiti kao uspješnu, opuštenu, razigranu, spontanu suradnju dvojice inventivnih solista, podrijetlom iz naše sredine, različitih dobi i stilskih provenijencija.
Ivica Župan

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja