Jazz magija Chica Freemana

Chico Freeman u Lisinskom
Jazz magija Chica Freemana
Datum objave:
08.03.2015.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky

I drugi koncert slavljeničke sezone Jazz.hr dao je očekivano, dvorana ispunjena u potpunosti, a za magiju i glazbeno čarobiranje bili su zaduženi Chico Freeman i njegov europski quartet: pijanist Caryl Baker, kontrabasist Emanuel Schnyder i bubnjar Luigi Galati.

Chico je stara američka jazz škola, njegov sound je upravo kakav smo mogli očekivati, čak i više. Možda mrvicu ugađanja publici, ali na tako sjajan način da ne ostavlja mjesto dvojbi – odličan zabavaljač, komunikator, s osjećajem sinergije banda i publike, s osjećajem da ne treba pretjerivati s egom…i prije svega vrhunski glazbenik.

Nikoga to nije ostavilo ravnodušnim. Koncert je započeo bubnjar Galati uz šarm i opuštenost, zaigranost i dobar groove u kombinaciji s kontrabasistom Schnyderom (duhovito je Chico izgovarao Emanuelovo prezime!), a uvod se pretvorio u finu glazbenu posvetu McCoy Tyneru skladbom „Passion Dance“.

Tijekom koncerta Freeman je pokazao zavidnu tehniku sviranja tenor i sopran saksofona (circular breathing!), a ton koji je nudio zagrebačkoj publici doista je bio začudan. Slučajno je do mene sjedila naša vrsna jazzistica Lela Kaplowitz koja upravo nije skrivala oduševljene izvedbom.

Puno prostora Chico je prepuštao razigranim švicarskim glazbenicima što su se u sredini skladbe pretvarali u dobro uigran trio; pijanist Baker tu je sjajno tynerovski poentirao. Kontrabasist i bubnjar posebna su priča. Osjeti se da su dugo zajedno na sceni, a groove koji postižu naizgled jednostavnim rješenjima, s puno finih melodijskih bas linija što se uvlače pod kožu, nose priču… a potom opet red solaža Chica Freemana koji uz autorske skladbe i dalje daje dojmljive posvete… Takva je skladba „Soft Pedal Blues“ Stanleya Turrentinea, koji nije samo Freemanov omiljeni tenor.

Freeman nije ostao dužan niti Milesu, niti Cecilu McBeeu, osjetio se duh i dah Elvina Jonesa, Coltraneova magičnog bubnjara i Chicova mentora, prisjetio se i strica (s kojim je, uz svog oca Von Freemana, također glazbeno surađivao!), prošetao nas je Chico jazzom kakvog volimo čuti. Pitko i čitko… dobro je da je tako.

Vrhunac koncerta bila je izvedba „The Essence of Silence“, Chicove himnične skladbe s istoimenog albuma s Fritz Pauer Triom. Uvod na kontrabasu i cijela priča koja slijedi u glazbenom pobratimstvu lica u svemiru, baladičnost i himničnost teme, zvučni ugođaj koji ostaje u ušima još dugo nakon koncerta, predstavljaju jazz emociju najviše klase.

Sva očekivanja su opravdana, odličan koncert. Jazz.hr ide dalje!

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja