Chris Jarrett: Glazbene vizije

Chris Jarrett: Glazbene vizije
Datum objave:
21.04.2017.

Chris Jarrett

 

Razgovarali smo s pijanistom i skladateljem Chrisom Jarrettom koji će 24. travnja 2017., s početkom u 22 sata, nastupiti u dvorani “Blagoje Bersa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na tom koncertu, što će ga, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, održati u sklopu ciklusa Jazz.hr i Muzičkog biennala Zagreb, svirat će u suradnji s hrvatskim Abstract Construction Collectiveom, a isti dan s početkom u 17 sati na Muzičkoj će akademiji održati glazbenu radionicu s temom “Slobodne improvizacije na glasoviru”.

Sva događanja vezana uz ovaj projekt snimat će ekipa emisije “Svijet jazza” i prikazati u jednoj od emisija koje se emitiraju svakog drugog utorka od 20:30 na III programu HTV-a.

 

4. dio: Glazbene vizije

 

            Mnogi kažu da najkreativniji jazz danas dolazi iz Europe a ne iz SAD-a. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

            - Možda je to točno. Na narudžbu jednog grčkog pijanista napisao sam djelo “Suite Grecque”. Prije nego sam se upustio u pisanje djela istraživao sam drevnu grčku glazbu. Otkrio sam neke skale koje se više ne koriste a imaju velik kreativan potencijal koji bi se mogao iskorištavati stotinama godina. Zašto to zanemaruju? Zašto bi to bio samo jedan od elemenata folk glazbe? Te skale omogućuju veliku slobodu To je genijalno. To bi moglo unaprijediti jazz modulacije. To je u stvari jako suvremeno. Pruža nam mogućnosti koje možemo usporediti sa smislom za kubuzam.

            Zar niti grčki glazbenici ne koriste te elemente?

            - Koriste. Bio bih arogantan kad bih rekao suprotno.

            Primjerice Vassilis Tsabropoulos.

            - Ne znam za njega.

            Pijanist koji objavljuje za ECM.

            - Na spomen ECM-a pomislim na posebno usmjerenje, a ne želim biti pod tim pritiskom. Znam glazbenike koji to rade, ali očito je da u tome leži pravi, velik potencijal. Zašto ga glazbenici više ne iskorištavaju? Zašto Amerikanci ne bi oponašali tu glazbu?

            Nije li trend u jazzu da glazbenici sve više koriste elemente balkanske i orijentalne tradicijske glazbe?

            - To je točno.

            No, tko to radi zaista dobro? Njujorški jazzisti židovskog podrijetla. Oni istinski osjećaju tu glazbu.

            - Da, možda, neki od njih. No, arapska i klezmer glazba su vrlo različite iako su neke skale slične. OK, možda je tako, taj je egzotizam jako raširen, ali to nije isto. Ne kažem da ništa od toga nije dobro, ali marketabilnost sve pokvari; zbog marketinga imate osjećaj da devedeset i devet posto ljudi slijepo slijedi upute glazbene industrije. Važno im je da u glazbi ima elemenata egzotičnosti, a ne što se stvarno događa u glazbi. Žalosno je gledati kako svjetski potencijal, a to je nešto što je oko nas, ostaje neiskorišten. Arapska glazba je posebna, vrlo složena, zamršena, i trebala bi biti poznatija nego glazba Michaela Jacksona. Naravno, to nije slučaj. Kroz takve primjere jasno vidimo ono što je očito...

 

Iznuđeni kič

 

            S takvom se glazbom možemo upoznati kroz izdanja ENJA Recordsa.

            - Da, ENJA je diskografska kuća koja skrbi o kreativnoj glazbi. To je točno. Ima glazbenika koji se bave takvom glazbom, ali svi od reda se bore kako bi preživjeli. O tome se radi. Odlučiš li raditi nešto što smatraš ispravnim svjestan si da se upuštaš u tešku borbu. No, zato smo ovdje.

            Djelujete na raznim glazbenim područjima: koncertirate, pišete glazbu za kazalište i film, upuštate se u razne suradnje i svirate stilski različitu glazbu. Radite li razliku u pristupu pojedinim idiomima?

            - O da. Bio bih loš skladatelj filmske ili kazališne glazbe ako u trenutku kad se posvećujem tome ne bih kazalište stavio na prvo mjesto. Dakle, najprije treba smanjiti sve druge aktivnosti i biti svjestan u kojem trenutku i kako treba krenuti s glazbom. Trebaš znati koja je tvoja uloga. To je ionako dio života. Neću nastupiti na koncertu dok sam u šetnji ili doručkujem. Kad imam koncert odlazim u koncertnu dvoranu i tamo sviram u točno određeno vrijeme. Kod kazališne glazbe trebate znati koja je vaša uloga.

            Možete li vi nadahnjivati glumce ili redatelja?

            - Za sve skladatelje koji se žele upustiti u pisanje glazbe za film predlažem slijedeće: Nikad nemojte udvojiti glazbu s onime što je u filmu! Prvo pitanje koje biste si trebali postaviti je: Čega u filmu nema a trebalo bi biti? Pokušajte zamisliti što je trebalo biti u kadru a nije jer je prostor premalen ili zato što u scenu nije bilo moguće staviti psa ili ptice. Tada iznenada dodajte upravo to. Udvajanje je definicija za kič.

            Koliko je teško raditi na taj način?

            - Teško je, ali čak i oni nekritični, neobrazovani gledatelji osjetit će o čemu se radi gledajući scene. Nitko ih ne treba siliti da plaču ili se smiju. To bi bio iznuđeni kič. Kič je forsiranje nekoga da učini nešto protiv svoje volje.

 

Voda u iskonskom okružju

 

            Imate li više slobode kad skladate glazbu, ili tek improvizirate tijekom projekcije nijemih filmova?

            - Suosjećajno sam ljudsko biće i ako me film dirne odmah sam unutra. Od tog trenutka ne rezmišljam o ničemu drugom. Spontano počnem svirati i zaustavim se tek kad shvatim da nešto nije dovoljno dobro. Tada počnem svjesno razmišljti u čemu je stvar i nastojim to popraviti te ponavljam izvedbu i prolazim kroz nju više puta. No, dovoljno sam suosjećajan da odmah osjetim u čemu je bit.

            Nadahnjuje li vas priroda?

            - Bio sam u Nacionalnom parku Plitvička jezera i već imam naslage - glazbene i tjelesne teksture... Seoski sam momak i ne trebam biti zelen u mojim političkim uvjerenjima; zelen sam u srcu. Snažno osjećam prirodu. Suosjećanje je dio toga. Bogu hvala na tome. Zato mogu raditi to što radim. Odatle dolazi kreativnost. Plitvice su predivne. Volim prirodu, a dugo nisam bio u prirodi. Lijepo je uređeno: pješačke staze, slapovi, uređeno s poštivanjem prirode, ponekad je opasno, ne kao u zapadnoj Njemačkoj gdje ti dvadeset i pet znakova tupi jedno te isto: “Sljedećih pet minuta ne smijete ispuhati nos jer bi to moglo izazvati potres!” Ovdje je dosta toga ostavljeno na odgovornost posjetitelja, ali priroda je posebna, jedinstvena. Voda u ovom iskonskom okružju - jedno drugom dijele komplimente. Nije to nešto bujno. Kad razmišljamo o vodopadu zamišljamo nešto moćno i bujno, ali ovo je kameno. To je moja vizija.

            Glazbena vizija?

            - Da, između ostalog i glazbena vizija koja obuhvaća ritmičnost, protok vremena, ritmičko udaranje slapa u jezerce...

            Nadahnjuju li vas urbani prostori?

            - Kad sam prvi put bio u Zagrebu, grad mi se nije dopao. No, bio je to kratak posjet. Kad sam prošetao donjim gradom doimao se dosadnim; kafić na kafiću i puno reklama. No, prigodom ove posjete osjećam se vrlo ugodno, ljudi su prijazni i ima dovoljno toga što može zadovoljiti moje želje. Sad sam stekao potpuno drukčiju sliku Zagreba koja je uglavnom pozitivna.

 

Davor Hrvoj

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja