Pronađena karika koja nedostaje

Pronađena karika koja nedostaje
Datum objave:
07.10.2017.

Apsolutna senzacija

U dvorištu Božičević Etnografskog muzeja Split u subotu 23. rujna 2017. u 19 sati počeo je treći festival „A Love Supreme“ na kojem je koncert održala Klasična Hrvatska četvorka s gostima.

Program je bio koncipiran u dva seta: na prvome je odsviran integralni repertoar s Coltraneova albuma „Live At The Village Vanguard“ (Spiritual, Softly, as in a Morning Sunrise, Chasin the Trane) a na drugome dio repertoara s albuma „John Coltrane and Johnny Hartman“ (They Say It's Wonderful, My One and Only Love, Lush Life, You Are Too Beautiful, Autumn Serenade).

Klasična hrvatska četvorka (službeni internacionalni naziv im je ClassiCroatian Quartette) nastupila je u sastavu Saša Nestorović – tenor i sopran saksofon, Hrvoje Galler – klavir, Saša Borovec – kontrabas, Darko Stanojkovski Grappone – udaraljke, a kao gosti Željko Milić – bas klarinet (prvi set) i Goran Ilić – vokal (drugi set).

Što ovaj put reći o nastupu sve značajnije hrvatske jazz skupine – osim da su postali apsolutna jazz senzacija. Svi članovi četvorke (uz goste) izveli su program koji teško može biti nadmašen u sviračkom segmentu, dok je nahnuće i cjelokupno okruženje koncerta bio onaj element koji razlikuje dobre od odličnih nastupa.

Četvorci je ovo četvrti javni nastup i ta činjenica kod ovih izvanserijskih glazbenika već proizvodi učinak koherentnog zvuka skupine koja zna što hoće i kako to izvesti.

Idemo redom. Saša Nestorović, vođa benda u ulozi Johna Coltranea. To kako on citira, interpretira i prepričava Coltraneovu glazbu mora zadiviti svakog poznavatelja svjetske glazbe. Dionice koje je on odsvirao na koncertu bi vrlo vjerojatno odsvirao i Coltrane da je poživio. Jer njih dvojica se jednostavno „poznaju“, a Saša očito putem svoga glazbenoga znanja i nadahnuća, koje je bilo posebno vidljivo na ovome nastupu, vrlo jednostavno priča s Coltraneom.

Nadahnuće su mu pružili svi članovi benda a posebno ga je obradovao nastup (u prvom setu) bas klarinetista Željka Milića, splitskog glazbenika i profesora na Glazbenom odjelu Umjetničke akademije Split. Profesionalno posvećen klasičnoj glazbi i pedagoškom radu na Akademiji, ali poznat i kao saksofonist splitskog blues banda „Otprilike ovako“, Željko Milić je pokazao što čovjek posvećen glazbi može ostvariti kad mu se ukaže prava prilika. Nadahnuto, a na bisu i opušteno, izveo je s Četvorkom „Spiritual“ u ulozi Erica Dolphyja. Pljesak koji je dobio odagnalo mu je i posljednju sumnju u izvrsnost toga što radi.

Hrvoja Gallera ne smijemo previše hvaliti da se čovjek ne umisli, ali on je dovoljno mlad a ujedno dovoljno dobar da bez ikakvih problema odsvira dionice McCoy Tynera. Ako smo na prošlogodišnjem splitskom nastupu njega apostrofirali kao otkriće, ovaj put možemo reći da je potvrdio sve što smo tada promislili o njemu.

(Kontra)basisti ove Četvorke su posebna priča – zbog brojnih profesionalnih obveza često se na tom mjestu smjenjuju svirači. Prvo smo slušali i gledali Ivara Robana Križića, zatim Zvonimira Šestaka da bi na ovome nastupu kontrabas svirao iskusni i prokušani Saša Borovec. Eto poruke mladim kontrabasistima: posla ima, a uz kvalitetu i glazbeno znanje možda zaslužite i mjesto u ovome ili nekom drugom vrhunskom jazz kvartetu. Saša Borovec je prikupio dovoljno iskustva da mu vjerojatno nisu potrebne riječi hvale – ali moramo pohvaliti ton njegova instrumenta, čvrsti groove, stamenu sigurnost. Uz kvalitetnog kontrabasistu (koji mora biti sjedinjen sa Zemljom) svi ostali mogu raditi što im se hoće.

I tako dolazimo do drugog splitskog člana ove proširene Četvorke, bubnjara Darka Stanojkovski Grapponea. Samozatajan, tih, bez samoreklamirajućih životnih poteza, trenutno se pretvara u Elvina Jonesa, briljirajući naročito kod sviranja s metlicama, što je njegova uža specijalnost.

Drugi die koncerta, odnosno drugi set odsvirala je Četvorka uz novog gosta, karlovačkog gitaristu i pjevača Gorana Ilića, koji je kompliciranu i zahtjevnu rolu Johhnyja Hartmana otpjevao vjerno originalu. Naročito su uživali američki posjetitelji koji su zauzeli svoja mjesta (u prvom redu) još za vrijeme probe benda. Izražajan glas, mekan i baršunast uz pravilnu intonaciju vrlo zahtjevnih pjevačkih dionica Gorana Ilića oduševili su splitsku publiku pojačanu brojnih stranim, većinom američkim posjetiteljima.

Organizacija, svirka, zvuk, vrijeme, oduševljena publika – sve je besprijekorno štimalo, što će se ubrzo vidjeti i čuti na snimkama s nastupa. A zašto je ovo karika koja je nedostajala hrvatskom jazzu dođite provjeriti 26. siječnja 2018. godine u dvoranu zagrebačkog KUC-a Travno.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja