From the Beginning / Matija Dedić

From The Beginning

Datum objave:
17.06.2009.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
MATIJA DEDIĆ : FROM THE BEGINNING (Dallas Records 2009.)

Da je Matija Dedić jazz institucija u Hrvatskoj znaju i oni koji ne slušaju jazz glazbu. Glazbenik je zanimljive povijesti jazz projekata, suradnji, albuma, koncerata. Godinama živeći za glazbu i svoj glazbeni izričaj, surađuje sa značajnim imenima, od Tamare Obrovac pa do Alvina Queena i Martina Drewa, od Boška Petrovića do Lennyja Whitea… Riječ je o nizu glazbenika,  ne samo iz svijeta jazz glazbe. Tu je i Boilers Quartet, jedan od ključnih sastava hrvatskog jazza, zapaženi nastupi s Massimom, Aresnom i Gabi, obrade Gibonnijevih pjesama, nastupi izvan Hrvatske, nagrade - kako za jazz pijanista, tako i za najbolje albume.
Matija je relativno mlad glazbenik i vjerujem kako je pred njim još mnogo glazbenih projekata, albuma i koncerata – ali, čak i kad bi dirigirao filharmonijom ili Big Bandom, ili osnovao orkestar od desetak-petnaest glazbenika i s njima nastupao po svijetu - Matija Dedić bi za mene i dalje bio bogomdani vođa trija; jednostavno, on je čovjek od trija po čemu je već sada jedan od vrhova naše jazz glazbe.
Mudrim odabirom suradnika, bilo da se radi o tandemima domaćih glazbenika - Kruno Levačić/ Žiga Golob, ili Mladen Baraković/Borna Šercar, ili u novije vrijeme Tihomir Hojsak/Borna Šercar; ili značajnim inozemnim glazbenicima kao što su Jean-Louis Rassinfosse/Marek Patrman (sa sjajnog albuma «Visiting Bruxeless») i Jeff Ballard/Larry Grenadier (ritam sekcija Brada Mehldaua) na dvostrukom CD-u «From the Beginning», koji je i tema ovoga zapisa, riječ je o glazbenicima koji su znali prepoznati Dedićev pijanistički talent i pružiti mu sjajnu potporu, ali i ostaviti prostor za sebe.
Ta komunikacija i osjećaj nemjerljivi su u formi trija. Nema mjesta pogreškama, nesporazumima ili nedorečenostima. Trio je sjajna postava, ali iznimno zahtjevna. Rijetki mogu u toj formi dati maksimum. A bez ritam sekcije, kakvu srećom Matija uvijek ima uz sebe, njegovi izleti u otklone od glavnih tema, u gotovo destruktivnu razgradnju, u improvizaciju jarrettovskog tipa, u impresionističko claire-obscure poigravanje sa zatvorenijim i otvorenijim akordima, u hrabru uporabu baštine jednog Debussyja ili Bartoka, u spoj klasike i jazza kako to radi spomenuti Mehldau, u zanimljive eksperimente po uzoru na Gonzala Rubalcabu, s two-hands tehnikom, kad nam se ponekad čini da Matiji nedostaje tipki, da bi uz postojeći trebalo nadodati još jedan klavir; pa u povremenu «živčanost» jednog, nažalost, nedavno tragično preminulog Esbjorna Svenssona, ili smirenost i kontemplaciju Torda Gustavsena - sve bi to teško išlo bez dobrih kontrabasista i bubnjara. Uz njih Matija Dedić može pokazati sve što može i zna. A to nije malo. Dakako, solo skladbe su posebna priča, ali u njima ovisi isključivo o sebi.
Već je prvim samostalnim albumom «Octopussy» najavio svoje glazbene intencije i jak autorski pečat, što je potvrdio i albumom «Mr.K.K.», u čast još jednom od velikih uzora – Kennyju Kirklandu. Uz niz albuma koji slijede - “Handwriting”, «Tempera», «Drugi pogled» i “Life of Flowers” (s divnim posvetama Dori Pejačević) -  držim da su ipak «Visiting Bruxeless» i ovaj najnoviji, dvostruki CD «From the Beginning» ključni u našoj recepciji Matije Dedića kao vrhunskog pijanista u formi trija, i to ne samo u Hrvatskoj. Taj oduvijek prisutni autorski pečat Matija je na «Visiting Bruxelless» iskazao s čak sedam autorskih radova, uz dvije posvete Milesu Davisu, u vrlo inventivnim obradama Solar i On Green Dolphin Street. Jean-Louis Rassinfosse prepoznao je autorske skladbe kao potencijal, i s Čehom Marekom Patrmanom pomogao Dediću napraviti album ECM-ovskog standarda.
Iako naslov novog dvostrukog nosača zvuka može drugačije sugerirati, ovo je logičan nastavak tog visokog ECM-ovskog standarda koji je Matija sebi postavio i to zaslužuje pohvalu.
Dokaz da je imao što za reći je i forma dvostrukog CD-a, sa šest autorskih radova i šest jazz standarda, svima znanih, ali s Matijinim čitanjem sviranim na nov način, zaigrano i poletno, u duhu kojim nam se Matija predstavlja (Matijini su albumi često vrlo različiti jedan od drugog, kao da uvijek iznova otkriva i istražuje!). Na ovom je CD-u Matija hrabro ušao u nešto što je moglo biti dvosjekli mač - suradnju s ritam sekcijom znamenitog Brada Mehldaua! Snimanje s Jeffom Ballardom, američkim bubnjarom koji je osim Brada svirao i s Patom Mathenyjem, Chickom Coreom i Kurtom Rosenwinkelom, i kontrabasistom Larryjem Grenadierom koji je pratio i Johna Scofielda, kao i Methenyja i Mehldaua, bila je puni pogodak. Slično je napravio i  Ratko Zjača, snimivši svoj novi CD s Steveom Gaddom, Randyjem Breckerom i Johnom Patitucciem što visoko podiže hrvatski jazz u očima svjetske glazbene javnosti.
Pouzdana sekcija koju bi poželio bilo tko imati uz sebe, dopustila je Matiji autorski izričaj i otklon od Mehldaua, ili bilo kojeg uzora - jednostavno, autorske su skladbe svemir za sebe i iznimno originalne, već bi sad mogli reći - dedićevske, a obrade su pune osobnosti koju je Matija s nama podijelio. Sve to čini ovaj CD posebnim, a ako je Matija nazivom to htio istaknuti, neka bude. Ovo je vjerojatno najbolji album koji je Matija do sada snimio!
Iako nisu predstavljene ovim slijedom, skladbe s albuma bih podijelio u dvije tematske cjeline. Prva – jazz standardi! Monkova Round Midnight skladba je u kojoj Dedić daje zanimljivo viđenje jedne od najpoznatijih partitura u povijesti jazza, povukavši zanimljivu crtu od virtuoznosti Arta Tatuma na Monka, kao njegova slijednika, ali i kontrapunkta. Monkovu «akordsku škrtost» Matija je malo razigrao svojom frazom i sklonošću «izletima», ponekad nepredvidljivim variranjem tempa, ali držeći uvijek prepoznatljivost glavne teme. Rodgersova You Are Too Beautiful svirana je s osobitim ugođajem sentimenta i lirike. Ellingtonova Prelude to a Kiss otvorila je prostor za sjajnu međuigru kontrabasa i bubnjeva, gdje se Matija povremeno diskretno povlačio u manje ekspresivne akorde, samo dajući naznake (poput nekih dionica Billa Evansa na Milesovu «Kind of Blue»), uz pomalo brži tempo cijele skladbe u odnosu na najčešće obrade. Skladba Nardis, Milesa Davisa (bilo je polemika je li tu skladbu napisao Miles ili Bill Evans!) snimljena je s neobično čvrstom ritam sekcijom, na trenutke (bez negativne konotacije!) podsjećajući  na Svenssonovu ritam sekciju. Lush Life Billyja Strayhorna i Bye, Bye Blackbird svirane su u tradicijskom maniru, ali s naglašenim sentimentom prema tim autorima i njihovim skladbama. Ipak je riječ o jazz povijesti!
Druga, puno bitnija cjelina, autorske su skladbe, tri izvedene bez pratnje Ballarda i Grenadiera (snimljene u Hrvatskom domu u Vukovaru, kao i Round Midnight, dok su ostale s albuma snimane u Studiju Bajsić HRT-a, koji ima iznimnu akustiku) i tri skladbe u trio formaciji – naslovna From the Beginning, W.A.M. i Mr. Handy.
Ovdje valja pohvaliti snimatelje Miroslava Vidovića, Emira Altića i Branka Starca. Neću kazati da su načinili audiofilske snimke, ali nisu ništa slabije od visoko postavljenog standarda samih interpretacija trojice glazbenika. From the Beginning otvara album, naslovna je skladba, i vrh albuma, uz izuzetnu interpretaciju skladbe Marina's dilemma. Skladba From the Beginning je vrlo moderan jazz, efektnog početka koji najavljuje atmosferu punu zanimljivih intervencija Jeffa Ballarda. Taj čvrst i precizan jazz karakterizira i Dedićevu skladbu Mr. Handy, dok je u skladbi neobična naslova W.A.M. zanimljiv prilično brz klavirski uvod, sviran sigurno i s osebujnim touchom; a kasnije, sve se razvija u zanimljivi swing, s puno «razgovora» kontrabasa i bubnjeva i Dedićevih «nadzvučnih brzina» po cijeloj klavijaturi.
Solo izvedbe su zasebna priča (valja poslušati Dedićev album «Solo, Part I.»). To Matija nosi u sebi. Na CD-u «From the Beginning» skladba Angela je još jedna posveta Dori Pejačević; Marina's dilemma je uz naslovnu skladbu najsnažniji dio albuma - puna poetike, emocija, kontrapunkta, lirike koja završava u snažnom i dojmljivom udaru akorda koji naglašavaju dramsku tenziju, dvojbe, dileme, razmišljanja. Ovom je skladbom Matija jako puno rekao. Dr. A je smirena, lagana pijanistička «točka na i» odličnog projekta. Uz lijepu posvetu na omotu – Dedicated to Lu & Marina.
Album predstavlja vrh solidne glazbene karijere i potvrda je Dedićeve autorske snage, što je i najznačajnije. Nogometnim rječnikom, ako su Mehldau, Jarrett i Svensson Liga prvaka svjetskog jazza, ta bi «The League of Extraordinary Gentlemens» morala razmisliti o primanju novog člana u svoje ekskluzivno jazzističko društvo – Matiju Dedića! Ovaj album je svakako ulaznica u to društvo odabranih.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja