BP Club Blues / Boško Petrović

BP Club Blues

Datum objave:
19.06.2009.
Autor:
Ivica Župan
B.P. 3 & Friends
BP Club Blues
Jazzette/Croatia Records)

Trio Boška Petrovića, pojačan članovima Big Banda RTV Slovenija i bubnjarom Viktorom Palićem, objavio je CD "BP Club Blues". U ovom sastavu pored vibrafonista Petrovića, gitarista Primoža Grašiča i bas gitarista Marija Mavrina, koji već niz godina čine sjajni i sve uspješniji Petrovićev Trio, koji je lani objavio  izuzetni diskografski prvijenac "Live At Studio M", još sviraju trubači i krilničari Andy Pesendorfer i Dominik Kranjčan, altsaksofonist i flautist Miro Kadoić, tenorsaksofonist Jure Pukl, baritonsaksofonist, sopransaksofonist i basklarinetist Aleš Suša, trombonist Matjaž Mikuletić, bubnjar Viktor Palić i udaraljkaš Kristijan Krajnčan.
Sjajne aranžmane napisao je i sastavom ravnao Alojz Krajnčan, dirigent Big Banda RTV Slovenija, koji je 2002. napisao jednako uspjele aranžmane za pregršt standarada uvrštenih na CD "Round Midnight" što ga potpisuju Boško Petrović i Big Banda RTV Slovenije. Mudri Petrović, dakle, ne mijenja tim koji neprestance pobjeđuje.
Recimo i to da ovakav sastav danas u svijetu jazza nije nikakav presedan: u zadnje doba u SAD-u je zamijećen trend utemeljenja noneta ili tenteta - vode ih Joe Lovano, Rob McConnell, Michael Brecker (koji je ove godine osvojio nagradu Grammy za album što ga je snimio sa svojim Quindectetom)..., a 15. veljače 2004. u Maloj dvorani KD Lisinski nastupio je odlični tentet poznatoga američkog glasovirača, skladatelja i aranžera Jima McNeelyja i uvjerio nas u kvalitete i jedinstvenost takve formacije.
CD čini uobičajeni repertoar Trija; Petrovićevi originali "BP Club Blues", "Cherokee Fields Forever", "Night Flight" i "Oberkreiner Lullaby", Mavrinova "Samba de Pipi", "Nigerian Marketplace" Oscara Petersona, pridodana im je Grašićeva skladba "Morning Melody", a Kranjčanov skladateljski doprinos projektu zove se "Little Secret". Sve te skladbe, posebice Petrovićevi originali, u novim aranžmanima i u novim studijskim izvedbama neusporedivo većeg sastava ne samo da i dalje "drže vodu", nego su, zahvaljujući Kranjčanovim aranžmanskim rješenjima i nadasve motiviranim izvođačima, dobili nove, dotad neuočljive dimenzije i vrijednosti, a uočljiv je i aranžerov napor da u njima prepozna i istakne baladne i blues dimenzije i pripadajuću im atmosferu.
Svi su ovi brojevi aranžeru očigledno bili vrlo poticajni, tako da ih je postavio vrlo nadahnuto i moderno, sukladno trenutnim trendovima u svjetskoj aranžerskoj jazz produkciji, postigavši na snimanju jedinstvenu grupnu interpretaciju, i to u slojevitu kontrapunktu, kolektivnu međuigru i raznovrsnost tekstura, stvorivši od prvog do posljednjeg tona albuma prepoznatljiv kolektivni zvuk, jedinstvenu, pomalo tugaljivu atmosferu, od samih njegovih stvaralačkih početaka znakovitu za Petrovićeve skladateljske napore, čistoću, toplinu, jednostavnost i izravnost, ali ostavivši i prostor za profinjena sola, kojih na CD-u uistinu ne nedostaje.
Zvuk sastava - jedinstven i intrigantan križanac između maloga i velikog sastava - u načelu potsjeća na big-band, ali donosi drukčiju - nježniju, uglađeniju i prostorniju prezentaciju melodije, fleksibilniju međuigru instrumenata, tješnju povezanost instrumentalista, više swinga i rafinmana, drukčiji spektar boja i, što je jednako važno, iziskuje entuzijastičku instrumentalističku energiju svakog člana.
Kao aranžer s istančanim osjećajem za strukturu, formu, široke raspone zvučnih tekstura i koloracije, Kranjčan se očitovao i kao elegantan i precizan vodič, koji sjajno uspijeva motivirati i iskoristiti instrumentalističke i nadasve solističke posebnosti svakog člana sastava.
Članovi sastava predstavili su se kao odreda kompetentni i svestrani instrumentalisti i solisti, nadasve kao sugestivni improvizatori. Svaki je nadahnutim improvizacijama i diskretnim intervencijama pomogao da se Kranjčanove aranžerske ideje do kraja razviju, zvuk albuma obogati, a pozornost plijeni i razina razvoja njihove organske interakcije i "konverzacije".
Iako leader, Petrović nije preeksponiran kao solist, njegova instrumentalistička suzdržanost, reduciranost na esencijalno, zapravo je lucidna i autentična estetska komponenta i velika je vrijednost ovog projekta. Njegova sola, primjerice u "Oberkreiner Lulluby" i "Nigerian Marketplace", premda se naš i u svijetu proslavljeni vibrafonist primiče 70. rođendanu, i dalje su puna originalnih i profinjenih rješenja, duhovitih i nekonvencionalnih intervencija te glazbenih citata iz njemu drage kajdanke, a njegov odnjegovani, nadaleko prepoznatljivi topao zvuk sveudilj je prijemčljiv, tugaljiv i zlosretno sjetan.
    Grašič je danas neosporno motorna snaga Trija, jednako uvjerljiv i kao član ritam-sekcije (u projektu se potvrđuje i kao odličan ritam-gitarist!) i solist u velikom sastavu. Danas je još profinjeniji i nadasve kompetentniji instrumentalist jedinstvena senzibiliteta, okretna i fluentna stila i moderna gitarističkog izričaja, definiranih ciljeva, meditativan i melodiozan gitarist topla tona i nadasve maštovit improvizator, što je najočiglednije u "Nigerian Marketplace".
    Važno je istaknuti i neprestani Kadoićev solistički napredak - svestran je, inovativan, maštovit, tehnički vješt i vrlo emocionalan solist, pa pozdravljamo njegovu još jaču integraciju u domaću jazz scenu, točnije u hrvatski jazzistički establishment, kojemu i pripada, a koja ovim projektom, nadamo se, tek počinje. Osim što maštovito solira na altsaksofonu, posebice u "Cherokee Fields Forever", njegova flauta pomaže u stvaranju lijepa i koloriranju intrigantna zvuka sastava i sporadično egzotičnih zvučnih kombinacija. Plijeni i profinjena, ukusna, suzdržljiva Mavrinova uloga bas gitarista s umijećem osluškivanja tuđih ideja i promptna reagiranja na njih.
U posljednje tri godine Petrović je, ostvario tri dragulja hrvatske jazz produkcije, dijelom zahvaljujući Kranjčanu i slovenskim kolegama. Pred Petrovićem, čini nam se, ostaje još jedan izazov - snimiti CD balada i standarada uz pratnju ritam-sekcije i velikoga gudačkog orkestra, kakve su u svijetu snimali umjetnici njegova ranga, koji su imali iskustva i spremnosti uhvatit se u koštac s takvim izazovom, a u ovom trenutku i Kranjčan se automatski nameće i kao aranžer za takav projekt.
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br. 128)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja