MD in NYC / Matija Dedić

MD in NYC

Datum objave:
11.04.2011.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
Matija Dedić
MD in NYC
(Origin Records)

Planovi i snovi o "američkom" albumu Matije Dedića srećom po hrvatski jazz nisu nestali u bespućima glazbenih možebitnosti, mogućnosti ili nemogućnosti, oni su bjelodana činjenica otisnuta na CD-u MD in NYC američkog nakladnika Origin Records iz Seattlea.
Čini se kako je ovo Matiji bio nužno potreban izazov, adrenalinska doza planinara koji je osvojio sve vrhove, sad samo još na Himalaju, i to je to. Na hrvatskoj je sceni već puno toga rekao, ostvario manje-više sve što se moglo, uključujući i sjajni album Kontesa, kao hommage Dori Pejačević.
Priča s albuma From the Beginning gdje se umješno uklopio, a u nekim skladbama i suvereno nametnuo, ritam sekciji Brada Mehldaua, uz sav respekt spram veličina kakve su Jeff Ballard i Larry Grenadier, ovdje poprima nešto drugo. To je potpuna kontrola situacije i "ne potreba otkrivanja tople vode" provjerenih igrača kakvi su kontrabasist Vicente Archer i bubnjar Kendrick Scott. Naime, Matija je "uletio" u priču nošen iskustvom bogatih i kvalitetnih suradnji još s albuma Visiting Bruxeless (s Jeanom-Louisom Rassinfosseom i Marekom Patrmanom), preko spomenutih Mehldauovih štićenika, do Archera i Scotta koji nisu stvar samo odradili; unijeli su dovoljno sebe u cijeli projekt, tako da je Matija još bolje, nego kod ploče From the Beginning, mogao nametnuti skladateljski Ja.
Uvijek je postojala opasnost fasciniranosti podnebljem i igračima iz prve lige, ali Dedić je ovaj album snimio s onim samopouzdanjem koje opisujemo kao ulazak u "The League of Extraordinary Gentlemen" kojoj pripadaju Brad Mehldau, Keith Jarrett i Gonzalo Rubalcaba, liga u kojoj ima mjesta i za našeg Matiju.
Album otvara lirična emotivnost našeg čovjeka u dalekom svijetu gdje je došao glazbenim poslanjem u meku jazza Amerikancima ponuditi upravo jazz - hrabro, kao da ideš Arapima prodati naftu. Skladba Her Name upravo je stvorena da nas uvede u priču. Slijedi Slawenskaya sa specifičnim grooveom, gotovo dugujući ponešto nekim momentima Joea Zawinula iz slavnih dana, no u kasnijim minutama Matija se potpuno oslobađa i raskošno poigrava na opetovane figure finog Archerova kontrabasa. Matija je od početka svjestan da je ovo njegov album i da "dječaci" u ritam sekciji imaju pred sobom osobnost koja vodi priču.
Slično je i kod ostalih autorskih skladbi, poput Update ili Cheekee Chicks, dok će kod Angst domišljatim trikovima iz svijeta elektronike postići onaj fini, gotovo E.S.T. ugođaj (s tim da je to opet nešto sasvim drugo od, ipak, skandinavske Esbjornove poetike!) puštajući Kendricka Scotta da se raspuca iz svih bubnjarskih oružja. To će napraviti i s Jungle Blues, samo ovaj put će pustiti Archeru da više solira. Elektronika nas u ovoj skladbi na trenutke vraća u sedamdesete ili osamdesete, gotovo poput jazz rocka, no to ne bi držalo vodu da Matija ne vozi po klaviru vrlo precizno, u petoj brzini.
Obrada skladbe Maiden Voyage Herbiea Hancocka upućuje na prave izvore, one koji idu od Evansa preko Hancocka k Jarrettu. Ovo samo pokazuje da je Dedić imao dobre učitelje i da je bio vrlo pažljiv učenik, ali u jednom trenutku je rekao - to bi bilo to, toliko od vas, hvala, a sad dalje ja sam. To je pošten i dobar odnos prema jazzu, tradiciji i autorstvu. Zato je ovaj "američki" album nadmašio From the Beginning.
Tu je još i zgodna obrada Stingove skaldbe Fragile, koja postaje ugodni smooth jazz. Dojmljiva je i izvedba Milesove skladbe Blue in Green. Album zatvara If I Where a Boy koju je Toby Gad napisao za Beyonce - dobro je kad nam Dedić u jednom trenutku demistificira Doru Pejačević, a već u drugom se približava glazbi, na primjer Beyonce, čiji fanovi i ne moramo biti.
Autorske skladbe na ovom albumu, a i obrade, zvuče dedićevski, zaokružuju cjelinu u koju se američka ritam sekcija odlično uklopila.
(Preuzeto iz novina Cantus, br 167.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja