Nehaj / Borna Šercar's Jazziana Croatica

Prožimanje jazza s tradicijom hrvatske glazbe

Datum objave:
04.12.2012.
Autor:
Davor Hrvoj
Borna Šercar's Jazziana Croatica: »Nehaj«, www.bornasercar.com

Prožimanje jazza s tradicijom hrvatske glazbe

    Pod geslom: »Stvarati dobru glazbu bez obzira na glazbene žanrove«, bubnjar, udaraljkaš i skladatelj Borna Šercar nastavio je razvijati glazbene zamisli što ih je dokumentirao na prvom albumu svojeg sastava Jazziana Croatica »A Little Book of Notes« (Aquarius Records). No, za razliku od spomenutog, koji je više jazzistički, CD »Nehaj« je žanrovski i zvukovno raznolikiji, bogatiji, a svojom će kvalitetom zasigurno ponovno konkurirati za nagradu Porin u svim jazz kategorijama.
    To je potpuno uigran sastav koji svira poletno i uvjerljivo, spreman na inovativan pristup glazbi, istraživanje i stvaranje nove glazbe. Naime, kako bi ostvarili ovakvu organsku međuigru raznih stilova glazbenici su primorani istupiti iz konvencija svojeg primarnog žanrovskog okružja i posvetti se proučavanju drugih stilova i glazbenih djela, prodrijeti u njihovu suštinu, riješiti se banalnog i iz njih izvući suštinsko.
Boce, auspuh i felge
    Između ostalog, Šercar je to uspio ostvariti zahvaljujući stalnim suradnicima, ali i angažiranjem pomno biranih gostiju. Naime, osim stalnih članova sastava, sjajnih improvizatora: tenor i sopran saksofonista Vojkana Jocića, pijanista Zvjezdana Ružića i kontrabasista Tihomira Hojsaka, na snimanju ovog CD-a pridružio se gitarist Darko Misirača, te kao gosti, svatko u izvedbi jedne skladbe, pijanist Matija Dedić, pjevačica Tamara Obrovac, marimbistica Ivana Bilić i harfistica Diana Grubišić Ćiković.
    O tome zašto je angažirao upravo ove glazbenike, Šercar je rekao: »U današnje je vrijeme, s obzirom na cijelu povijest glazbe i njezin razvitak, nepotrebno glazbu gurati u klišee tipa jazz, klasika, pop... Zato sam na snimanju ugostio neke velikane današnje hrvatske jazz, ali i klasičarske scene. Matija je jedan od najboljih glazbenika koji su se ovdje rodili, a i godinama surađujemo. Ivana Bilić i Diana Grubišić Ćiković su vrhunske svjetske klasične glazbenice koje su otvorene za razne suradnje i ne prezaju se okušati u drugim žanrovima kao što je ovaj projekt, što je nažalost kod klasičnih glazbenika rijetkost. Zbog Ivane sam i počeo svirati udaraljke i bubnjeve pa se može reći da mi je glazbeni uzor u svakom pogledu. Što se tiče Tamare tu nije bilo dvojbe. Lako se uklopila u filozofiju Jazziane budući da je to što radi i meni uzor; kako umjetnici trebaju slijediti svoj put i ponajprije tražiti svoj izričaj koji ona definitivno ima.«
    Ima ga i Šercar. Naime, cijenjen i kao udaraljkaš, u cilju obogaćivanja zvuka i ugođaja ali i profiliranja karaktera glazbe, na snimanju novog albuma uz bubnjeve je posegnuo za glazbalimaa, ili »predmetima«, koje već godinama svira u raznim sastavima ali do sad ne i u Jazziani Croatici: raznim udaraljkama, vibrafonom, »bottlephoneom« (boce napunjene vodom), auspuhom i aluminijekim felgama.
Uskočka tvrđava
    Od deset skladbi uvrštenih na album, sedam ih je napisao Šercar, jednu Ružić, jednu Miljenko Prohaska, a jedna je obrada Bersine skladbe »Seh duš dan« (na prvom albumu nalazi se obrada Bersinih »Sunčanih polja«) s pridruženim stihovima Vladimira Nazora. U pripremi aranžmana, uz Šercara je važnu ulogu odigrao Ružić. Bez obzira radi li se o autorskim djelima ili obradama, sve se izvedbe zasnivaju na prožimanju jazza s tradicijom hrvatske glazbe. Stoga je stvaralaštvo ovog sastava važno za očuvanje i promociju hrvatskog glazbenog stvaralaštva, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Primjerice, upravo je sastav Borna Šercar's Jazziana Croatica odabran da ovih dana predstavlja hrvatsku jazz scenu na uglednim glazbenim manifestacijama u Beču i Budimpešti. »Glazbenici trebaju prestati kukati i jadikovati, moraju krenuti nešto stvarati, oblikovati vlastite ideje, pa će iz toga i nastati nešto vrijedno«, rekao je Šercar. »Na skladanje me nadahnjuje hrvatska klasična i narodna glazba. Nadahnuće nalazim i u nekim pjesmama koje su danas vrlo nepopularne među intelektualcima ali su popularne u narodu. Kad se neka takva pjesma odsvira, promijeni i obogati harmonija postaje nešto sasvim drugo, postaje dobra glazba koja ima vrlo malo veze s orginalom. Često me na skladanje nadahnjuje neka slika iz života, krajolik. Primjerice, ovaj album se zove »Nehaj« po senjskoj uskočkoj tvrđavi. Antologijsku hrvatsku popjevku koju je skladao Blagoje Bersa a tekst napisao Vladimir Nazor odabrao sam jer obožavam Bersu kao skladatelja a ova popjevka govori o tužnoj i dubokoj ljubavi majke prema sinu, što mi je bilo zanimljivo tematski i glazbeno, vrlo blisko ideji Jazziane. Miljenko Prohaska je odlučio napisati skladbu za nas kad je čuo naš prvi CD »A Little Book of Notes«. Prepoznao je dobru svirku, ideju i entuzijazam i uvidio da smo na tragu, tj. da se povodimo za tim nasljeđem, kao što je on radio prije pedesetak godina sa Zagrebačkim jazz kvartetom. To je prepoznao i Boško Petrović napisavši nam recenziju za prvi album.«
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 25. studenoga 2012.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja