Razgovori 

Glazba koja se bazira na specifičnoj, originalnoj istarskoj ljestvici, toliko specifičnoj da se ni s današnjim teoretskim pravilima u glazbi ne može točno protumačiti, zanimljiva je i za proučavanje i za kombiniranje s današnjom glazbom. Ipak, da bismo ju mogli kombinirati s modernim instrumentima, moramo joj pristupiti s kompromisima.

Posljednjih me godina u glazbenom smislu zaokupila glazbena baština Dalmacije i njezinog okruženja. Dugo sam promišljaona koji joj način pristupiti. Muziciranje s bandom Black Coffee, s kojim sam u ranijem razdoblju izvodio američke jazz standarde, u jednom je trenutku došlo do zida. Zasigurno, mi ne možemo izvoditi američke standarde bolje, niti dati neki svoj pečat, a da to netko prije nas nijeuradio. Kao što mi je pokojni Boško Petrović stalno govorio, potrebno je naći svoj izraz, biti autentičan, originalan.

Moja zamisao predviđa generacijski skok iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost, u čemu mi i povijest umjetnosti daje pravo, jer neočekivane simbioze rađaju i nove neočekivane amalgame. U toj situaciji dolazi do poništavanja zasebnih glazbenih idioma, stvara se nov kompleks koji tek kreće na obećavajući put.

Često se osjećam kao cijev kroz koju se nešto slijeva i s kojom ja imam jako malo veze. To prodire kroz mene i izlazi kao gotove pjesme. Ponekad se osjećam kao da doista nemam veze s tim, da je to prošlo kroz mene, stvorilo se tamo i živi, a ja to gledam. Kad me netko pita kako sam to napravila - nemam pojma.