Razgovori 

Ponekad me zovu na koncerte samo zato što sviram stilom iz onoga vremena, nešto između bopa, neo-bopa, hard bopa i donosim taj pristup svirajući krilnicu.

U jesen 1981. napustio sam slušanje Pink Floyda i Jefferson Airplanea jer sam nabavio «Impressions» Johna Coltranea, live album snimljen u Village Vanguardu. Odmah sam znao da je to glazba koju potpuno naslućujem. Slijedila je «Afro - Blue Impressions» Johna Coltranea, a uskoro «Nefertiti» Milesa Davisa.

Kad slušam nekog glazbenika mora mi ukazati na ono nešto između redaka, potaknuti me na razmišljanje, mora me ganuti! Ekscesivno tehniciranje me ne može ganuti, može me impresionirati - ali ganuti me može samo umjetničko djelo, djelo umjetnika koji priča svoju priču.

Kod Coltranea me fasciniralo isto što i kod Bacha. On je Božji čovjek, i to se u njegovoj glazbi čuje. Taj se čovjek nikad ne zafrkava. On je izvor. I on i Bach, kad krenu, kao da se stijena ruši.

U razgovoru za Glas Istre slavni je jazz glazbenik Boško Petrović novinarki Tei Tidić otkrio sve o svojim novim diskografskim izdanjima, kako je predstavljao hrvatski jazz u Lincoln Centeru u New Yorku, te programu festivala Jazz Is back u Grožnjanu.

Volim svirati standarde, sjajne skladbe u kojima sam uživao slušajući kako ih svira Getz ili pjeva Sinatra, a nikad ih nisam svirao. Na neki način sam se odrekao originalnog jazza, jazza koji je pretendirao da bude ocijenjivan kao nešto novo. Sviram ono što mi je najljepše. Sviram ono što mi se sviđa i s kim mi se sviđa.

Kod nas ima malo jazz klarinetista jer je loš odgojno obrazovni sustav. Srednja muzička škola i akademija koju sam završio ne uče klarinetista šire od Weberna, Mozarta i ostalih klasičnih autora. Isključivo se bavi klasičnom tehnikom, klasičnim načinom sviranja. Niti na državnom, niti na gradskom nivou, nemamo jazz škole.

Što se tiče same umjetnosti "Boilers Quartet" je pravi medij za brzo napredovanje, u kojem svi mi imamo priliku da predano skladamo i izvodimo glazbu koju volimo i već tako dugo njegujemo i s kojom živimo. Svakoga od nas taj je zajednički rad umjetnički oplemenio i uzdignuo na najviši nivo.

Želim da ova moja generacija i generacije ispred prezentiraju jazz glazbu u Hrvatskoj na najbolji mogući način. Ne samo hrvatsku jazz glazbu u Hrvatskoj nego hrvatsku jazz glazbu u svijetu.

Hrvatska glazba može se u svijetu predstaviti upravo i jedino na takav način: kroz visoko estetizirane autorske projekte koji uključuju tradicijske žanrovske obrasce, ali sve to treba proći kroz prizmu jedne izuzetne autorske osobnosti.