Razgovori 

Svaki prostor odiše svojom atmosferom, ima svoju vibru, svoj miris, svoju akustiku. Specifičnosti su vrlo važne za takve prostore, a nama je to važno jer u našim izvedbama ima jako puno improvizacije. Kad se poklopi ambijent, vibra tog prostora s našom, dogodi se izvanserijski koncert poput onoga u Sponzi gdje smo to srećom snimili i sada objavili na CD-u.

Sloboda izražavanja tj. improvizacija najbitniji je dio mog glazbenog izričaja. No, biti slobodan u pravom smislu nije sasvim jednostavno; postoji naime, osim talenta, moral, odgovornost i sposobnost za upotrebu slobode, kako u životu tako i u glazbi

Zagrebački jazz kvartet vrlo je brzo stekao reputaciju u svijetu jazza, u Europi, ali i u Americi. Bili smo pozivani na mnoge festivale, imali smo turneje, počeli smo svirati s velikim svjetskim imenima. U Nürnbergu bi obično bili ritam sekcija festivala za jam sessione. Svi amerikanci bi poslije koncerata dolazili u jazz klub gdje smo mi bili na bini. Ušli smo u svijet velikih dječaka jazza, pisalo se o nama.

Europljanin sam i bio bih nesretan da mi život prođe u imitiranju američkih svirača i pokušaju sviranja standarada na njihov način. Svi se moramo pomiriti s time da je to nemoguće i to jednog dana može biti frustrirajuće. Okrenuo sam se Europi što je meni bliže i nečemu za što sam svjestan da u tome mogu pružiti najviše.

Neke stvari treba uzeti bez jako kritičnog oka i koncentrirati se napozitivne elemente koje takav susrert donosi sa sobom. Kao kad nastupi sudar zvijezda na nebu ili kad se postavi nova konstalacija koja dođe u jednom trenutku i više nikad. To je tipična stvar kod jazza. Jednom i nikad više.

Ne znam s kim sam svirao. Prvi i zadnji put. To je veličina jazz glazbe, da možeš doći bilo gdje i svirati. Spoznao sam neke nove stvari, pravila jam sessiona. Od prvih taktova treba uspostaviti zajedništvo. Zato služe rifovi. Ne može samo doći solist, odsvirati svoj solo i maknuti se. Važno je uspostaviti groove, interakciju.

Toranj 77 u novije vrijeme daje prioritet domaćoj skladanoj glazbi. Sviramo skladbe domaćih autora zato jer zastupamo mišljenje da postoji hrvatski jazz, postoji zdrava inicijativa, postoji dovoljno izvora iz naše narodne glazbe kao i fundusa stare klasične glazbe. Postoje temelji za stvaranje nove, moderne glazbe koju možemo zvati jazz ili ne.

Glazba je vezana uz moje odrastanje, uz najintenzivniji dio mog života, uz jednu finu dječju rock karijeru, uz putovanja, uz upoznavanja raznih ljudi, raznih karaktera, raznih prijetvornosti, raznih laži. Glazba mi je beskrajno uljepšala život, ali ne samo to. Ona mi je i nadam se da će biti, uvjetno govoreći, mojoj spisateljskoj karijeri, osnov iz kojeg ću crpiti priče i neke zanimljive sudbine.

Fascinirao me dirigentov pristup glazbi. Kroz razgovor nam je objasnio da se određenom glazbom iskazuju određeni osjećaji, a ljudski osjećaji su danas slični ondašnjima. On je tu i tamo nešto dodao i aranžirao po svom, ali uglavnom se držao bazičnih stvari.

Bila je to jedna dobra vibra, plodno tlo, ljubav prema jazzu, humus. Bili su to počeci kada se sviralo stvarno sa srcem. Sjeme se zasijalo, svi smo bili zaraženi jazzom i tu nije više bilo povratka.