Razgovori 

Skladanje doživljavam kao poseban, intimni trenutak neobjašnjivog emocionalnog pražnjenja. Nikad ne sjedam za stol s namjerom da napišem novu skladbu, to jednostavno izleti iz mene!

Ja ne mogu svirati tu originalnu glazbu kao što mogu crnci, uostalom to može rijetko tko u Europi, a niti bi bilo adekvatno za predstavu da sam svirao identično kao oni. Poštivao sam straight hand i druge originalne tehnike i uspio sam ih uklopiti u svoj pristup. Trebalo je hrabrosti za upuštanje u proučavanje tradicije.

Kad pri sviranju ili skladanju koristim ritmove iz našeg podneblja koji su bili (no više nisu) neuobičajene metrike - pet četvrtina ili sedam četvrtina ili devet četvrtina ili jedanaest četvrtina, prisiljen si u improvizaciji razmišljati na drukčiji način.

Mladim, talentiranim glazbenicima zatvaramo put i onemogućavamo im školovanje. To nije pravedno, a činimo i štetu hrvatskoj kulturi jer im ne omogućavamo da se razviju na pravi način. To, na žalost zahtijeva još dosta vremena.

Uz sve završene škole, nema dana bez vježbanja! Svaki dan po nekoliko sati! Koja je to samodisciplina! I koja ljubav prema svojemu pozivu! Jer ni jedan dan odmora se ne oprašta, svaki šverc se kažnjava. Biti potpuni umjetnik znači biti predan svome poslu.

Bez tradicije se ne može napredovati. To je moje mišljenje i savjet mladim glazbenicima. Ako žele nešto izgraditi moraju se ozbiljno pozabaviti tradicijom. Tek tada dolazi pristup novim strujama.

Svaki prostor odiše svojom atmosferom, ima svoju vibru, svoj miris, svoju akustiku. Specifičnosti su vrlo važne za takve prostore, a nama je to važno jer u našim izvedbama ima jako puno improvizacije. Kad se poklopi ambijent, vibra tog prostora s našom, dogodi se izvanserijski koncert.

Sloboda izražavanja tj. improvizacija najbitniji je dio mog glazbenog izričaja. No, biti slobodan u pravom smislu nije sasvim jednostavno; postoji naime, osim talenta, moral, odgovornost i sposobnost za upotrebu slobode, kako u životu tako i u glazbi

Zagrebački jazz kvartet vrlo je brzo stekao reputaciju u svijetu jazza, u Europi, ali i u Americi. Bili smo pozivani na mnoge festivale, imali smo turneje, počeli smo svirati s velikim svjetskim imenima. U Nürnbergu bi obično bili ritam sekcija festivala za jam sessione.

Europljanin sam i bio bih nesretan da mi život prođe u imitiranju američkih svirača i pokušaju sviranja standarada na njihov način. Svi se moramo pomiriti s time da je to nemoguće i to jednog dana može biti frustrirajuće. Okrenuo sam se Europi što je meni bliže i nečemu za što sam svjestan da u tome mogu pružiti najviše.