Glazbenik i skladatelj Damir Dičić rođen je 23. 07. 1938. godine, a aktivno se počeo baviti glazbom već 1955. Osnivač je najraznovrsnijih instrumentalnih sastava od dua, trija sve do formacije big banda. Tijekom bogate karijere surađivao je, koncertirao i snimao sa gotovo svim najpoznatijim svjetskim i domaćim glazbenicima (Stan Getz, John Lewis, Art Farmer, Joe Pass, Toots Thielemans, Boško Petrović, Ladislav Fidri…).
Dugi niz godina djelovao je u Big Bandu HRT-a, te sastavu B.P. Convention, a bio je co-lider Convention Big Banda. Nastupao je na EBU koncertima i bio više godina član East European All Stars benda. Dugogodišnji je suradnik ORF-a gdje je kao instrumentalni solist, skladatelj, aranžer i dirigent sudjelovao u nekad kultnoj emisiji “Musik zum Traumen”.
Obično se kaže da je vlastiti udžbenik kruna karijere svakog glazbenika, te je tako 1997. Damir Dičić u suradnji s HUOKU i HGU izdao udžbenik “Jazz gitara” u tri knjige. Udžbenik je namijenjen svima koje jazz glazba i gitara zanima te koji posjeduju neko predznanje i predodžbu o instrumentu. Tekstualni dio usporedan je na hrvatskom i engleskom jeziku pa je tako dostupan i strancima kojima će ovakva knjiga proširiti ponudu i mogućnosti obrade te zahtjevne teme. Na hrvatskom tržištu ona je prva sveobuhvatna škola jazz gitare temeljena na iskustvu autora i suvremenim metodama učenja instrumenta kakve su nam dosad bile poznate iz strane literature. Posebno je draga i zanimljiva posveta pokojnog velikana jazz gitare Joea Passa, inače hrvatskog podrijetla, koji je vlastitom rukom dao najbolji predgovor knjizi svoga prijatelja i kolege Damira Dičića.
Od osnutka Prvog razreda HGU - Udruge umjetnika izvođača, izabran je za predsjednika, višestruki je dobitnik nagrade “Status” kao najistaknutiji solist jazz gitare, a od 2002. godine nalazi se na funkciji predsjednika Hrvatske glazbene unije.
Povod za razgovor njegova je suradnja s g. Krešom Hercegom koja je rezultirala upravo objavljenim CD-om pod nazivom “Moonglowe serenade” s novonastalim “Digital Soldiers Orchestra”.
- Nije li to vaš prvi album koji ste ostvarili u digitalnoj tehnici?
-Da, to je moj prvi album ostvaren na ovakav način. Vrlo sam zadovoljanrezultatima i siguran sam, da ću nastaviti korištenjem svojeg “DigitalSoldiers Orchestra” i za druge projekte.
- Kako ste se odlučili na ovakav pristup?
-Korištenje “živog” orkestra postalo je u današnje vrijeme vrlo skupo i neučinkovito. Pišete li orkestralnu partituru na način na koji ja to činim - (a to znači ponekad vrlo zahtjevno!) - vrlo brzo ćete se naći uvelikoj neprilici. Vrijeme potrebno za pošteno uvježbavanje orkestrapostalo je vrlo skupo i strašno je teško - ako ne i nemoguće - naći sponzora za ambiciozniji glazbeni projekt... Zahtjevna partitura nije dobrodošla ni u jednoj glazbenoj ustanovi. Čak štaviše - postoje“mudraci” koji su u radu s orkestrom ukinuli “sekcijske probe”. Uslučaju da ste u partituri predvidjeli peteroglasni sax chorus -rezultati će biti vrlo loši- da ne kažem katastrofalni, a onda to,naravno, ide na vaš račun - slijedeći će aranžman pisati netko“razumniji”. “Digitalni vojnici” sviraju savršeno točno i bez pogovora.
Nataj način konačno čujete ono što ste upisali u partituru. Naravno -nikakva digitalna tehnika ne može zamijeniti dobrog muzičara iinstrumentalnog solistu ; oni su naprosto nenadoknadivi. Međutim -njihova suradnja sa digitalnom tehnologijom može dati vrlo interesantnerezultate. Mislim da je ovaj projekt to i dokazao.
- Koliko današnja tehnologija omogućuje kreiranje glazbe preko računala?
-Vjerujem da današnja tehnologija omogućava gotovo nezamislivemogućnosti kreiranja i u glazbenom smislu. Ja se - međutim - ne služimračunalom na taj način. Računalo koristim samo za pisanje partiture.
- Kako je tekao proces kreiranja glazbe za ovaj album?
-Ako pritom mislite na način, na koji sam pristupio pisanju iaranžiranju glazbe za ovaj album - odgovor glasi: vrlo uobičajeno.Uzmem gitaru i prosviravam neku kompoziciju toliko dugo dok sedovoljno dobro ne upoznam sa njenom “porukom”. Zatim sjednem zaračunalo i “mišem” ukucam svoje zamisli u partituru ... Sretna okolnostje u činjenici, da sam sve skladbe aranžirao u “jednom dahu”, pa samna taj način dobio vrlo skladnu cjelinu. Mislim, da se to vrloevidentno čuje na ovom albumu...
- Mislite li da će se u budućnosti glazba u većoj mjeri kreirati na taj način?
–Ne znam kako bih vam odgovorio na to pitanje. Nekim glazbenim disciplinama će kompjutorska tehnologija sigurno pogodovati. Ona to čini već i sada. Ali sa glazbom kojom se ja bavim to nema nikakve veze. Moji interesi pripadaju nekom “drugom vremenu” - glazbu doživljavam vrlo osobno i nadalje ću ljubomorno čuvati tu predivnu zbrku estetskih sudova i promišljanja. Kompjutor ću uvijek koristiti samo kao korisno pomagalo - i ništa više...
- Kako to da ste odlučili u prvi plan postaviti klavir, a ne gitaru?
-Moja namjera nije bila napraviti gitaristički album, nego albumautorske instrumentalne, orkestralne glazbe. Klavir i gitara su -ovisno o partituri - korištene primjereno njihovoj funkciji upojedinim kompozicijama - dakle strogo namjenski i u duhu obavljanjasvojih osnovnih zadaća u orkestru.
- Koje su vas ideje vodile pri pisanju aranžmana za ovaj album?
- Namjera mi je bila snimiti album koji će me predstaviti kao autora i aranžera. Harmonizacija je
isključivo moja i osnovna ideja je bila udaljiti se od glazbene svakidašnjice i stvoriti album vrlo
specifičnogugođaja, sentimentalnog i nježnog - čak pomalo “šarmantno monotonog”.Mislim, da sam u tome uspio i siguran sam da ovaj album prilično vjernoprikazuje moja promišljanja o glazbi u ovom trenutku. Mali kompromisisu, naravno, uvijek nužni - i oni služe isključivo boljem kontaktu sastvarnošću. A ona nije bogzna kakva...
- Jedna od važnih karakteristika ove glazbe je raspjevanost. Jeste li razmišljali o vokalnim verzijama nekih od ovih skladbi?
-G. Herceg je uvaženi skladatelj vokalne glazbe i to se osjeća u nekimnjegovim skladbama. Njegovu skladbu “My love is still alive” napravilismo i u vokalnoj verziji - i to vrlo uspješno. Moje skladbe - odabranei napisane za ovaj album - su isključivo pisane za instrumentalnepotrebe solista ili orkestra i nisu pogodne za vokalno izvodjenje. Tomi - uostalom - nije niti bila namjera.
- Kako je došlo do suradnje s Krešimirom Hercegom?
-Krešimir Herceg i ja smo prijatelji još iz “mladih dana”. Prijepedesetak godina svirali smo zajedno u nekoliko prilika i rado sesjećamo tih vremena. Slučaj je htio, da me je g. Herceg zamolio daaranžiram njegovu skadbu “My Love is still Alive”. Sa mojim uradkom jebio vrlo zadovoljan, pa mi je ubrzo nakon toga dostavio i tri ostaleskladbe . Kad smo sve preslušali, došli smo gotovo istovremeno naideju, da bi se od toga u - zajedničkoj autorskoj suradnji - mogaonapraviti jedan lijepi i interesantan album. Ja sam, dakle, tomepridodao još svoje četiri skladbe pisane u sličnoj maniri – i album jevrlo brzo “ugledao svjetlo dana”. Pritom moram zahvaliti g. JuriciGrosingeru na vrlo kreativnoj i kvalitetnoj suradnji. Iskreno senadam, da ćemo ponovno surađivati na ovakvim ili sličnim projektima.Ideja ne nedostaje, sve drugo nažalost, predstavlja ozbiljan problem...
- Kako ste pristupili aranžmanima njegovih skladbi?
-Na isti način kao i svojim vlastitim skladbama - harmonijski priličnozahtjevno, ali jasno i transparentno. Skladbe g. Hercega su - na nekiodređeni način - “kompatibilne” s mojim, jazz-om prožetim skladbama inadopunjuju se na jedan vrlo profinjen način. Zajedno - one čine jednuljupku cjelinu koja se “lako sluša”. To su, naravno, moje vlastiteopservacije - svaki slušatelj će pritom imati vlastito mišljenje. Bilokako bilo, ja sam - bez lažne suzdržanosti - zadovoljan ovim albumomi priznajem da sam ga radio sa velikim veseljem!
- Zašto ste za goste, soliste odabrali upravo Petrovića, Fidrija i Nestorovića?
-Evo i jednog lakog pitanja. Sva trojica spomenutih glazbenika - seupravo idealno snalaze u ovakvim glazbenim predlošcima i mogu svojominterpretacijom maksimalno i na najbolje mogući način pridonijetiatmosferi albuma. Oni su to svakako učinili i na tome im najsrdačnijezahvaljujem. Ima, naravno, još nekoliko glazbenika koje bih vrlo rado“vidio” u nekom svojem budućem albumu. Nadam se, da slijedeću prilikuneću dugo čekati...
- Jeste li prigodom skladanja razmišljaliupravo o njima ili ste tek poslije pomislili da upravo oni najvišeodgovaraju izvedbama pojedinih skladbi i aranžmana?
- I Petrovići Fidri i Nestorović su odmah – “ni krivi ni dužni” unaprijed dobilipripadajuća mjesta u skladbama i aranžmanima i vrlo kvalitetno suobavili sve ono što sam od njih očekivao.
- Zašto niste koristili “Digital Soldiers Strings” nego pravi gudački kvartet?
-Moji «digitalni vojnici» jesu dobri, ali oni nikada - ni u kojojprilici - ne mogu konkurirati jednom tako dobrom gudačkom kvartetu kaošto je “Gudački kvartet Rucner”. Gudački kvartet ima prioritetnupoziciju u partiturama pisanih za ovaj projekt i dionice su često vrlokompleksne i zahtjevne. Kvartet je sve to obavio vrlo precizno isuvereno. Bilo mi je pravo zadovoljstvo raditi sa ovakvim glazbenicima.
- Mislite li da budućnost glazbe leži u povratku melodiji i starim vrijednostima što je slučaj i sa ovim albumom?
-Kad bi barem tako bilo. Mislim da za “glazbu budućnosti” ima gomilupovoda za sve moguće brige i strahovanja. Danas je vrijeme “instantheroja” - mnogi se glazbenici, nažalost, glazbom bave iz nekih drugi,prozaičnih razloga. Bez dobro ugrijanog stolca - nema zanata. “Staradobra vremena” se sasvim sigurno neće vratiti. Ali treba vjerovati daće uvijek biti dobrih glazbenika i skladatelja koji će se pobrinuti dauvijek bude lijepih, dobrih i uzbudljivih glazbenih trenutaka svakevrste. Nadam se - da je i ova “malo ostarjela mjesečina” ( u dobromsmislu riječi, naravno !) dobar put da se sačuvaju ti mistični trenucidobre glazbene tradicije.
(Preuzeto iz magazina za glazbenu kulturu Mega Muzika, br. 3, svibanj 2005.)