U potrazi na novim dimenzijama neuhvatljivog zvuka

Saša Nestorović, u povodu nastupa što će ih održati na festivalu Jazz.hr/proljeće

Saksofonist, skladatelj, voditelj jazz orkestra i glazbeni pedagog Saša Nestorović, koji zapažen ugled uživa kao izvođač klasične i jazz glazbe, na ovogodišnjem će festivalu Jazz.hr/proljeće nastupiti u čak tri programa. Prve večeri, 9. travnja, u Maloj će dvorani »Lisinski« svirati kao pridruženi član uz kvintet Charlesa Tollivera (The New Charles Tolliver / Music Inc, featuring guest Saša Nestorović), 10. travnja kao član ansambla Zagreb Jazz Portrait & Acoustic Project, a 11. travnja kao solist uz Charlesa Tollivera i Jazz orkestar HRT-a u izvedbi programa »Re-creation of John Coltrane's Africa/Brass«. Suradniku vodećih hrvatskih jazzista, Nestoroviću to nije prva međunarodna suradnja. Naime, osim kao član sekcije saksofona ili šef-dirigent Jazz orkestra HRT-a, surađivao je s mnogobrojnim uglednim stranim jazzistima kao što su Boris Kozlov, Alan Praskin, Phil Woods, Ernie Wilkins. Martin Drew i drugi.
Zašto ste spojili Zagreb Jazz Portrait i Acoustic Project, ansamble koji izvode glazbu različitih žanrova?
- Prvenstveno zbog samih skladbi koje uz Acoustic Project dobiju potrebne boje i veličanstven okvir. Originalne skladbe članova Zagreb Jazz Portraita pomalo su netipične, ne baziraju se toliko na tradiciji bluesa već na bojama udaljenih ekstenzija akorada. Na koncertima s Acoustic Projectom i njihovim vrsnim kontrabasistom i aranžerom Dubravkom Palanovićem pokazalo se da je zvuk bitno oplemenjen i još posebniji, originalniji.
Što Zagreb Jazz Portrait znači za hrvatsku jazz scenu?
- Zagreb Jazz Portrait prisutan je već mnogo godina na našoj sceni, nekad smo svirali često, nekad rjeđe, ali redovito snimamo i bilježimo sve faze u razvoju. Svojedobno smo pobijedili na Heineken jazz natjecanju u B.P. Clubu, u vrlo jakoj konkurenciji, pred međunarodnim ocjenjivačkim sudom. Od tada bez dvojbi znamo da radimo nešto posebno i vrijedno, što se i potvrđuje na svakom slijedećem nastupu.
Skriveni kod
Kako je došlo do toga da ostvarite suradnju s uglednim američkim trubačem, skladateljem, aranžerom i vođom jazz orkestra Charlesom Tolliverom?
- Prilikom gostovanja Charlesa Tollivera s Jazz orkestrom HRT-a na festivalu Jazz.hr/jesen 2012. kao solsit sam odsvirao njegovu obradu skladbe »I Want To Talk About You« Billyja Eckstinea. Ta je obrada u potpunosti bazirana na brojnim legendarnim izvedbama kvarteta Johna Coltranea iz šezdesetih. Tijekom izvedbe Tolliver je produžio moj solo korus gotovo dvostruko dulje, što mi je izuzetno odgovaralo zbog ljepote i kompleksnosti obrade. Idućeg dana, oko pet sati ujutro, iznenada me je nazvao i rekao da želi da sviram u njegovom malom sastavu jer je čuo nešto što se uklapa u njegovu koncepciju razmišljanja o polimodalitetnim improvizacijama. Budući da sam baš u toj vrsti jazza od samog početka bavljenja glazbom, pristao sam bez puno razmišljanja.
Kakav je osjećaj postati članom cijenjenog sastava čiji je nastup proglašen jednim od najboljih njujorških koncerata s kraja prošle godine?
- Svakako, osjećaj je nestvaran, poseban. Kad sam bio u New Yorku i svirao sa Zagrebačkim kvartetom saksofona u Carnegie Hallu, imao sam nekoliko slobodnih dana za istraživanje jazz scene. Tamo se svakoga dana održi barem stotinjak jazz koncerata i kada neki ansambl bude proglašen jednim od najboljih, to jest kada uopće bude zapažen u toj masi pulsirajuće glazbe, evidentno je da osim sreće ima i puno autentičnosti, vještine sviranja kao i odabiranja koncepta koji će dovoljno uznemiriti publiku i kritiku. Poznajući iskustvo Charlesa Tollivera, posebice njegove prve profesionalne nastupe na poziv Sonnyja Rollinsa, njegove sposobnosti da sagleda samo ono što je najbitnije za preživljavanje jazz glazbe danas, ishodom je zapravo očekivan.
Što očekujete od tog koncerta?
- Moja očekivanja su u izravnoj vezi s brojnim razgovorima s Tolliverom, načinom na koji sklada, na koji razmišlja i kakvu glazbu proživljava, sluša, prati. Kao i svi jazzisti iz tog znamenitog doba razvoja jazz stilova i on detaljno analizira nezaobilazne skladatelje dvadesetog stoljeća: Stravinskog, Weberna, Messiaena i mnoge druge na kojima se gradi današnja glazba. Primjerice, kada sam mu prezentirao djela Dubravka Detonija bio je neizrecivo dirnut i oduševljen, Kao i ansambl ACEZANTEZ, u kojem sviram, tako je i Tolliverov ansambl neumoran u potrazi za uvijek novim dimenzijama neuhvatljivog zvuka. Za ilustraciju navedenog svakako preporučujem slušanje Tolliverovog albuma »Paper Man« iz 1968., gdje su u blues utkana sva ova razmišljanja poput nekog skrivenog koda.
Arhitektonika zvučnih građevina
Što suradnja s takvom veličinom kao što je Charles Tolliver znači za glazbenike Jazz orkestra HRT-a i njegov ugled?
- Izuzetno je važno da jedan toliko iskusan i cijenjeni glazbenik odluči doći baš u Hrvatsku i svirati upravo s našim orkestrom jedno takvo opsežno i stilski osjetljivo djelo; i to u gradu gdje ne postoji službeno školovanje jazz glazbenika, a što je u mnogim zemljama već više desetljeća praksa. Velika je sreća što glazbenici ovdje imaju tako snažan intuitivni entuzijazam, putuju uokolo i ulažu veliku energiju u ovladavanje vještinama koje nas povezuju s velikim svijetom. Veliki je izazov glazbeno povezati New York i Zagreb i svirati glazbu na univerzalnom jeziku svijeta. Svakodnevno se pripremamo i veselimo nečemu što će vrlo konkretno odjeknuti širom globalne glazbene scene.
Kakvo je vaše mišljenje o Coltraneovim djelima koja ćete kao solist izvoditi uz Tollivera i Jazz orkestar HRT-a?
- Djela koja ćemo izvoditi zapravo su proširena vizija znamenitog zvuka Coltraneovog kvarteta, jedini takav zapis velikog ansambla u kojem uz ritamsku sekciju sudjeluje i veliki broj puhača. Nerijetko cijele sekcije puhača preuzimaju ulogu moćnog harmonijskog sloga pijanista McCoya Tynera. Ponekad duboki glasovi puhača kao što su bas trombon i bariton saksofon pojačaju temelje pokretljivog kontrabasa i tako se arhitektonika zvučnih građevina razvije do monumentalnih razmjera. To je kultni album u jazz diskografiji jer pokazuje pravu riznicu Coltreneovih razmišljanja.
Zašto je John Coltrane postao toliko važan i utjecajan jazz glazbenik?
- John Coltrane je u nepunih dvadeset godina djelovanja na glazbenoj sceni napravio vrlo konkretne promjene u pristupu jazz improvizaciji, vođenju ansambla, organizaciji glazbenog materijala i, možda najvažnije, u poimanju glazbe kao duhovne discipline, povezujući je s ritualom, duhovnom poezijom, svemirskim istraživanjima, univerzalnim arhetipovima. Rezultat svega toga je da je i nakon pedeset godina zanimanje za njegovim djelima sve veće i intenzivnije, dok su neki drugi sastavi i glazbenici koji su u ono doba bili razumljiviji i popularniji sada pomalo pali u zaborav. Uglavnom, danas ne postoji skoro niti jedan novi jazz album na kojem se ne osjeća dio Coltraneovog nasljeđa, no isto tako se može reći i za mnoga ostvarenja u drugim vrstama glazbe, kao što je primjerice glazba LaMontea Younga te sve do hip-hopa.
Instrumentalni izazovi
Kako je Coltraneovo stvaralaštvo utjecalo na vaš glazbeni razvoj?
- Jedna od prvih jazz ploča koje sam uopće čuo bila je Coltraneova »Live at the Village Vanguard«. Bio sam fasciniran skladbom »India« s njegove ploče »Impressions«, a ubrzo nakon toga i pločom »Afro-Blue Impressions«. Kupio sam nekoliko istih gramofonskih ploča jer su se trošile neprekidnim slušanjem. Između fizike i glazbe opredijelio sam se za studij glazbe, upravo zbog ta dva albuma. Odmah nakon toga slijedio je oštar razgovor sa Boškom Petrovićem koji je argumentirano ustvrdio da to nije glazba nego poruka i da sam na krivom putu, no ja sam želio i prihvatio baš takvu Coltraneovu poruku. Naravno da sad slušam i Lestera Younga, ali drago mi je da sam u ono prvo vrijeme odabrao puno disonantniji i teži put ulaženja u svijet jazza. Na sreću, nisam u tome bio sam; moj Elvin Jones bio je bubnjar Kruno Levačić, a gitarist Renato Rožić je bio na neki način naš prvi službeno obaviješteni glazbenik, prvi je upisao školu za jazz u Koelnu i redovito nam dopisnim putem razjašnjavao razne pojmove.
Kako pristupate izvedbama Coltraneovih djela?
- Još krajem 1980-tih nas nekoliko iz Zagreba povezali smo se s Andrewom Whiteom, saksofonistom iz Washingtona koji je već tada transkribirao, zapisao baš sve Coltraneove improvizacije, kompletnu diskografiju, i to je tiskao vrlo pregledno, kvalitetnom tintom na velikim američkim formatima kvalitetnog papira. Uglavnom su to sve bili izuzetni instrumentalni izazovi koji su zahtijevali dugotrajno ali vrlo nadahnjujuće vježbanje. Sada sam u razdoblju kad imam pregled nad tim materijalom i mogu tražiti ono što je Coltrane i sam tražio, ne više ono što je tada već bio našao. Kao što je slavni sopran saksofonist Steve Lacy jednom napomenuo, temeljitom analizom nekog stila dolazi se do izvora, samog ishodišta, polazišta ideje, a to je raskrižje od kojeg svatko može krenuti vlastitim putem. To je ponekad dugotrajan ali svakako vrlo zanimljiv proces.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 30. ožujka 2014.)