Improvizacije nadahnute osjećajem, bojom i mirisom

Damjan Krajačić, flautist i skladatelj koji će 24. listopada nastupiti na festivalu Jazz.hr/jesen i promovirati album "Visions" u izdanju Aquarius Recordsa

Flautist i skladatelj porijeklom iz Zagreba s dugogodišnjim prebivalištem u Los Angelesu, Damjan Krajačić će sa svojim međunarodnim kvartetom 24. listopada nastupiti u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog na festivalu Jazz.hr/jesen. U suradnji s pijanistom Matijom Dedićem, kontrabasistom Martinom Gjakonovskim i bubnjarom John Hollenbeckom na ovom koncertu Krajačić će predstaviti svoj novi, šesti album, "Visions" u izdanju Aquarius Recordsa.
Zašto ste odabrali flautu?
- Moj otac je klasični gitarist te sam od malih nogu slušao skladbe za solo gitaru Francisca Tarrege, Heitora Villa-Lobosa, Isaaca Albeniza i mnogih drugih autora. Njihove su mi bogate harmonije, divne melodije, a ponajviše prekrasne atmosfere koje te skladbe stvaraju, ostale iznimno drage, a sigurno podsvjesno i vrlo utjecajne. Kao četrnaestogodišnjak proveo sam godinu dana svirajuči klasičnu gitaru. Nakon toga sam prešao na električni bas kojeg sam ozbiljno počeo svirati, samouko te u bendu kojeg sam osnovao s prijeteljima. Svirali smo vlastite skladbe i obrade djela poznatih rock, funk, grunge bendova kao što su The Red Hot Chilli Peppers, Pearl Jam, Led Zeppelin i Jimi Hendrix. Kada sam došao na Whittier College u Los Angelesu kao bas gitarist sam krenuo i na školovanje učeći jazz ansambl pod vodstvom flautista Danila Lozana. To je iskustvo potpuno promijenilo moj fokus i smjer u glazbi. Ne samo da sam bio izložen raznolikosti glazbe - od bluesa i jazza pa sve do brazilske i kubanske glazbe - već sam tijekom studija na koledžu odlučio promjeniti glazbalo. Počeo sam svirati flautu i potpuno se prepustio tom glazbalu. Pomalo sviram i klavir, volim pjevušiti, te uvijek imam potrebu lupkati po nečemu u svrhu slaganja nekih ritmova. Rekao bih da su ta raznolikost interesa, kao i to što sam dosta kasno izabrao svoj glavni instrument, otežali moj razvitak kao instrumentalista, no da su istovremeno pomogli mojem skladateljskom radu jer mi to omogućava različite perspektive u pisanju glazbe.
Energija, napetost, neizvjesnost
Što vas nadahnjuje u sladateljskom radu?
- Skladanje sam učio slušajući, nikad formalno. Pretpostavljam da kao i većina današnjeg glazbenog svijeta slušam raznoliku glazbu - klasiku, rock, pop, grunge, funk, raznoliku folklornu glazbu svijeta: južnoameričku, kubansku, afričku, japansku, indijsku, sjevernoameričku, europsku, hrvatsku. Posebice volim jazz, brazilsku i kubansku glazbu, onu koja stvara atmosferu i priča priču, koja je izazov no koja te istovremeno pridobije direktnošću emocija. Sva ta glazba na neki način utječe na moje skladbe, te ti elementi podsvjesno ulaze u moj glazbeni vokabular, u nekom preoblikovanom formatu. Neprestano zapažam i ne toliko definiranu "glazbu" koja je svaki dan oko nas - ptice, ljude, zvukove našeg okoliša, zvukove života. Te su boje dio vremena u kojem živimo i svjesno i podsvjesno ulaze u moje skladbe, improvizacije, cjelokupan koncept moje glazbe, te djeluju na mene u pogledu motivacije i nadahnuća.
Što vas je motiviralo za stvaranje albuma "Visions"?
- Projekt "Visions" je konceptualno započeo od kompozicije "Visions of Peace", koja je motivirana nadom za unutrašnjim i sveopčim mirom. Namjerno je nazvana vizijom, a ne aktualiziranim mirom, jer je mir nažalost neodrživo stanje ljudskog duha i postojanja. U toj skladbi postoji konstantan konflikt između mirnog i postojanog te trenutaka koji taj mir razaraju, ili bi čak mogli reći da se u vječnom nemiru ponekad dese kratki i neodrživi trenuci mira. Ona ujedno u sebi sadrži i elemente zvuka koji prevladavaju cijelim albumom - otvorenost, delikatnost, ritmičnost, raznolikost. Od te polazične projekt se razvijao kao spoj različitih kompozicija na sličnu temu, od kojih su neke izravno povezane temom mira u stvarnom smislu - "War", a neke metaforički u ravnini imaginarnih osobnih odnosa - "Near You". Kroz cijeli album prožima se energija, napetost, neizvjesnost i spontanost. "Visions" je prije svega jazz projekt i znao sam da želim da ima duh ECM-ovih albuma - dubinu, puno prostora, snažne ambijente. No jednako tako želio sam mu dati nešto jedinstveno, a vjerujem da je uvijek najbolji način da se to postigne tako da je to nešto iskreno moje, iz mog života. Zato tu ima i nekoliko ritmičnih skladbi, neke nadahnute latino-američkim ritmovima, jedna makedonskim ritmom, a neke u nekim svojim mjerama, vođenim melodijama i groovovima. Spoj toga svega je liricizam i ritmičnost u jednome, klasika i jazz, ambijentalna glazba i groove.
U potrazi za ravnotežom
Kako nastaju vaše skladbe?
- Nastaju iz potrebe za izražajem u određenom trenutku. Najčešće počinju kao improvizacije nadahnute osjećajem, bojom, mirisom, a ponekad se pak stvore iz igre s raznim glazbalima. Nikad ih ne pokušavam prisiliti da nastanu; uvijek se na neki način razviju same od sebe. Ponekad budu jednostavne, ponekad kompleksnije, no općenito volim jednostavnost. Katkad se trebam prisiliti biti jednostavan u improvizaciji, no u skladanju volim jednostavnost jer dopušta da se improvizacijom ta ista skladba iznova stvori i slobodnije modulira svakom ponovnom izvedbom. Jednostavnost zahtjeva dubinu emocija, traži da se posegne duboko u sebe i iskaže iskrenost. Ona ponekad bude lijepa, ponekad ne. Ponekad ta ista jednostavnost traži kompleksnost. Ljepota tog neprestanog traženja ravnoteže je ono što me neprestano vuče da stvaram, kao improvizator i kao skladatelj.
Konkretno za CD "Visions" skladbe su djelomično nadahnute, a dalje razvijene, kao i za večinu mojih projekata, iz odluke i znanja o tome tko će biti glazbenici na projektu. S Matijom Dedićem surađujem već godinama i ne bih mogao poželjeti niti jednog drugog klavirista na svijetu, nema niti jednog s kojim se osjećam glazbeno srodnije i nikoga boljeg za ovaj projekt. S njim je nevjerojatno lako svirati bilo kakav jazz ili improviziranu glazbu jer posjeduje melodičnost, senzibilitet, ritmičnost i prekrasnu intuiciju da stvori fenomenalne emocionalne i harmonijske slike koje se prirodno transformiraju iz trenutka u trenutak. Znao sam da sa njim mogu svirati bilo kakvu glazbu no prije svega, bio sam svjestan da želim dopustiti njegovoj spontanosti da diše, dati mu prostora da stvara. Slušajući snimke kontrabasista Martina Gjakonovskog znao sam da ima toplinu zvuka, da nevjerojatno groova te da su mu neparni ritmovi prirodni. Slušajući fenomenalnu glazbu Johna Hollenbecka osjećao sam da bi njegovo shvaćanje i poznavanje raznolike glazbe bilo prikladno. Njegove su skladbe kompleksne i pune raznih utjecaja te nisam sumnjao da će brzo pohvatati moju glazbu.
Zastrašujuć rizik
Budući da je John iz New Yorka no godinama živi u Berlinu, ja dolazim iz Zagreba no dvadeset godina živim u Los Angelesu, Martin je porijeklom iz Makedonije no godinama živi u Njemačkoj, a Matija iz Zagreba no s puno iskustva sviranja s europskim i američkim glazbenicima, moglo bi se reći da je naš kolektivni zvuk svestran i poseban - sadrži europski lirizam i delikatnost, ali i američki, izravan zvuk koji u sebi nosi određenu oštrinu. Spoj svega toga je poetičnost i ritmičnost u jednome, klasika i jazz, ambijentalna glazba i groove, te konačno jedinstvena cjelina koja prirodno diše te kao fluidna masa zajedno prolazi kroz emocije, energije, ideje, i intenzitete.
Neke odluke donio sam iz praktičnih razloga - dva dana snimanja bez i jedne probe što znači da će se sve desiti ili se neće desiti u tom trenutku u manje više dva do tri pokušaja svake izvedbe. Zato sam znao da skladbe ne smiju biti previše komplicirane, što je ionako bilo u skladu s konceptom slobode i otvorenosti koju sam želio na cijelom albumu. Istodobno je taj rizik zastrašujuć i motivirajuć jer otvara mogućnost da se stvori nešto nepredevidljivo, magično.
Zašto ste odlučili album snimiti upravo u Berlnu?
- Kad sam planirao album nisam znao gdje ću ga snimiti. No kako John Hollenbeck predaje na konzervatoriju u Berlinu, javila se zamisao da to bude upravo tamo. Od tog trenutka Berlin me počeo intrigirati jer je grad burne povijesti vezane upravo uz tematiku ovog albuma - grad koji želi mir. No, sve moje predrasude i maštanja o tome kako će tamo biti, bile su nadmašene jednom kada sam sletio u Berlin. Iako je bio početak lipnja, dan je bio kišan i hladan. Stigao sam rano ujutro, a tek kasno popodne planirali smo postavljanje opreme i mikrofona. Namjeravao sam osjetiti Berlin hodajući kroz grad, bez obzira na vrijeme. Grad jednostavno buji kreativnom energijom, energijom ljudi, energijom umjetnosti, energijom stvorenom u prošlosti a koja i danas podsjeća na ljudske nedostatke i ljudske vrline, energijom koja rastužuje i veseli, no prije svega nevjerojatno nadahnjuje. Sljedeća dva dana snimanja bila su magična - glazba koju nikada nismo zajedno svirali je oživjela i pretvorila se u jedan obilježeni jedinstveni trenutak. Ugođaj Berlina, naše prijateljsko druženje i opuštenost, te magičnost cijelog iskustva pridonjela da projekt bude poseban, smislen i nadasve ispunjavajuć.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 28. rujna 2014.)