Big band HRT-a nastupa na Muzičkom biennalu Zagreb 2011

Big band HRT-a nastupa na Muzičkom biennalu Zagreb 2011
Datum objave:
08.04.2011.
Big band HRT-a
20:00 - Srijeda

MD KDVL
Big Band Hrvatske radiotelevizije
Saša Nestorović, dirigent
Steve Wiest: Ice-Nine
Bert Joris: Sundown
Randy Bauer: Wide-Eyed Wonder
Balazs Horvath: Divergent
Heđin Ziska Davidsen: Niđhogg
Silvije Glojnarić. Exaltation Sonores
U suradnji s Big Bandom i Glazbenom proizvodnjom HRT-a te Jazz Ciklusom Lisinskog i HDS-a

-------------------------------------------------------------------------------------------------
Skladatelj i izvođač Steve Wiest, dobitnik Grammyja, pojavio se u svijetu jazza kao član sastava Maynarda Fergusona. Wiest je skladao mnoge brojeve za grupu kao i za posljednji Fergusonov nosač zvuka, The One and Only. Wiestov aranžman za Besame Mucho bio je nominiran za „Grammy" 2007. Dobijao je mnoge narudžbe od sveučilišta i jazz festivala, a skladao je i za svoje projekte: Excalibur i Out of the New, obje za diskografsku kuću Arabesque. Jedinstvena i moderna Wiestova senzibilnost, zaslužna je za glazbu velikog orkestra s uzbudljivim ritmičkim dionicama i visokim tehničkim dometima dionica roga. Wiest se nadahnuo modernim jazzom, zabavnom glazbom i simfonijskom glazbom iz kojih je stvorio svoj vlastiti glas. Bob Mintzer vjeruje „da je Wiest zaista naučio kako valja izgraditi priču i razviti svaku ideju do samog kraja". Wiest je sada direktor svjetski poznatog One O'Clock Lab banda na Sveučilištu Northern Texas. Sastav je nominiran za svoj peti i šesti Grammy 2009 godine, što uključuje i Wiestovu kompoziciju Ice-Nine.

„Inspiracija za Ice-Nine (Led broj devet) programski je potekla od imena supstance koju Kurt Vonnegut opisuje u svom znanstveno-fantastičnom romanu Cat's Cradle (Macina kolijevka). Nastojao sam predstaviti super-ledeni kristal vrlo uglatom džezističkom kromatikom koja doživljava preobrazbe kroz procese kontrapunkta i harmonije. Želio sam da forma moje glazbe bude pomalo šizofrena i neujednačena kao i forma romana. Skakanjem iz jednog ekstremnog ugođaja u drugi, u pozadini kompozicije prevladava zle slutnje. Kompozicija pripada svijetu modernog jazza, pa u njoj razvijam solo improvizacije. Svi sastavni dijelovi teksture kreću se prema klimaksu u kojem se glavna tema harmonizira retrogradno i vodi neumitnom katastrofalnom završetku Vonnegutova romana. Na kraju snimke ove kompozicije, dok dionica glasovira u F-duru podržava nadu, glas saksofonista Sylvestera Onyejiaka, recitira riječi iz romana natraške, kao zaključni komentar o moći kristala leda-devet da stvori dobro, ili zlo."

-------------------------------------------------------------------------------------------------


Bert Joris (Antwerpen, 1957) počeo je svirati violinu, klavir i kontrabas, a trubu je počeo svirati u četrnaestoj godini. Zainteresirao se za jazz i ubrzo razvio u jednog od vodećih belgijskih džezista, koji se odlikuje toplim zvukom i lirskim osjećajem. Kao nadareni solist dobio je angažman u Jazz orkestru Belgijskoga radija gdje je svirao od 1978. do 1987. kao jedan od njegovih glavnih solista i skladatelja. Snimio je šest nosača zvuka s istim orkestrom. Joris već dugi niz godina svira po cijelom svijetu s belgijskim i drugim međunarodnim izvođačima. 2008 godine nastupao je kao gost solist Vanguard Jazz Orchestra u slavnom jazz klubu Village Vanguard. 2009 godine bio je dirigent, skladatelj i solo izvođač u projektu za Big Band i Simfonijski orkestar. Napisao je i nekoliko glazbenih partitura za filmove. Bert Joris ugledni je pedagog koji podučava na majstorskim seminarima diljem svijeta. Sundown (Zalaz sunca) je skladba koju je Joris napisao i snimio live s Brussels Jazz Orchestra na snimci pod naslovom Signs and Signatures (Znakovi i potpisi), u nekadašnjim radijskom studiju u Flagey Art Centeru 2010 godine. Izdavači albuma su W.E.R.F. u suradnji s Klarom.
Silvije Glojnarić (Ladislavec / Zlatar Bistrica, 1936.) studirao je na teorijsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Bio je dugogodišnji bubnjar Zagrebačkog jazz kvarteta i Zagrebačkog jazz kvinteta te član Plesnog orkestra RTV Zagreb. Kao šef-dirigent Big banda Hrvatske radiotelevizije sudjelovao je na mnogim europskim festivalima džeza. Sklada za razne sastave te aranžira veća glazbena djela.
"Skladba Exaltation Sonores napisana je u prosincu 2009. godine. Želja mi je bila uključiti Big band u situaciju koja nije opterećena granicama postupaka sonornosti - prošlosti i sadašnjosti. Nema isključivosti elitističkih i populističkih vrijednosti, čime izbjegavam svrstavanje skladbe u neki etablirani formalni kalup - što znači da su prisutne prihvatljive proturječnosti, pluralizam, kao i opći društveni kontekst. Big band svojim prepoznatljivim zvukom brass instrumenata do danas nije izgubio šarm i način izražavanja, ali, kao što znamo, 21. stoljeće ipak nosi sa sobom velike i ozbiljne promjene koje teoretičari filozofije glazbe svrstavaju u već znani termin - eklekticizam. Exaltation Sonores u tom smislu uključuje cijeli kanon stilova i tehnika od jazza do današnjih glazbenih žanrova s naglašenom uporabom kompozicijske tehnike koja sve stilove povezuje u koherentnu cjelinu, s uporabom improvizacije kao osnovnog konstitutivnog elementa. Kao i obično, uvijek na kraju kažem - bježim iz tekuće sadašnjosti - koristim dostignuća, ali se nastojim preseliti u blisku budućnost gdje će Big band sasvim sigurno biti dočekan s novim spoznajama i novim glazbenim dostignućima."

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Balázs Horváth (Budimpešta, 1976) studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji "Ferenc Liszt" u Budimpešti, gdje je diplomirao s najvišim pohvalama, a 2005. Doktorirao te u to vrijeme i predavao. Među njegovim profesorima bili su Zoltán Jeney, Attila Bozay i János Vajda. Horváth je pohađao seminare za mlade skladatelje na Institutu Tanglewood, u Apeldoornu, Stockhausenov seminar te Bartókov u Szombathelyju. Dobitnik je niza nagrada na mađarskim natjecanjima iz kompozicij te stipendija "Zoltán Kodály" i nagrada Benedek Istvánffy te Ferenc Erkel. Sa svojom je skladbom Timesong bio finalist 17. Međunarodnog natjecanja ALEA III u Bostonu, a dobitnik je i 1. nagrade natjecanja „In Memoriam György Ligeti" u Berlinu 2007. godine. Redovno nastupa kao dirigent i izvođač suvremenih djela. Godine 2009. Osnovao je ansambl za suvremenu glazbu THReNSeMBle sa šest mladih glazbenika. Od 2010. surađuje s agencijom New Classical Music Agency.

„Posljednjih me godina prilično zanima jazz, uglavnom parametri ove vrste glazbe o kojima glazbenici često ne raspravljaju, npr. boja ili komunikacija s publikom.

Kada sam dobio narudžbu za djelo za fantastičnog mađarskog jazz trubača, Kornéla Fekete-Kovácsa, tjednima sam tražio način da budem „na ti" s jazzom. I konačno sam ga pronašao. Osnovna građa skladbe Divergent jednostavan je swing obrazac koji se redovito ubrzava ili usporava, a povremeno čak i zamrzava u vremenu. Na taj sam način napisao glazbu koja oscilira na pola puta između tipičnih i neobičnih jazz elemenata. Ovo je djelo slika koja prikazuje skladatelja klasične glazbe kako promatra jazz i big band.

Naslov se referira na činjenicu da solist predstavlja dvije različite osobe - jednu koja svira flugelhorn trubu i drugu koja svira trubu. Premda se čini da su spore dionice za flugelhorn trubu improvizirane, zapravo su striktno zapisane; jednako tako, premda se čini da su brze dionice napisane, solist ponekad improvizira.

Skladba Divergent napisana je 2007. godine te je posvećena Kornélu Fekete-Kovácsu i orkestru moderne umjetnosti koji ju je iste godine premijerno izveo."

Balázs Horváth (Budapest, 1976) studied composition at the Ferenc Liszt Academy of Music in Budapest, where he received his degree with honours (summa cum laude) in 1999. His professors included Zoltán Jeney, Attila Bozay, and János Vajda. He has finished his DLA in Composition at the Liszt Academy in 2005 while teaching there as well. Horváth attended the Young Artists' Composition Program at the Boston University Tanglewood Institute, the 3rd International Young Composers' Meeting in Apeldoorn, the Stockhausen Hymnen seminar, and the Bartók seminar in Szombathely. He has won prizes at Hungarian composition competitions, as well as the Zoltán Kodály Scholarships, the Benedek Istvánffy Prize and the Ferenc Erkel prize. His Timesong made him a finalist of the 17th ALEA III International Composition Competition in Boston. Horváth won the 1st prize with his composition POLY at the „In Memoriam György Ligeti" composition contest in Berlin, 2007. Horváth regularly appears as a conductor and performer of contemporary pieces. In 2009 he founded THReNSeMBle with six young musicians, in order to perform contemporary music. Since 2010 Horváth has been involved with the New Classical Music Agency.

„In the recent years I have been quite interested in jazz, mainly concerning those parameters of this music that is not too often discussed by musicians, eg. timbre, communication with the audience. When I was commissioned to write a piece for the fantastic Hungarian jazz trumpet player, Kornél Fekete-Kovács, I spent weeks with finding the way I feel at home in jazz. Finally I found the solution. The basic material of Divergent is a simple swing-pattern that regularly speeds up or slows down, sometimes it is even freezing in time. This way I could write the music that is balancing halfway between the typical and the unusual elements of jazz. The piece is the picture that shows a classical composer observing jazz and big band. The title refers to the fact that the soloist represents two different persons, one playing the flugel-horn, the other one the trumpet. While the slow sections with flugelhorn seem to be improvised, they are strictly written, and the fast sections seem to be written, the soloist improvises sometimes. Divergent was composed in 2007 and is dedicated to Kornél Fekete-Kovács and the Modern Art Orchestra who premiered the piece the same year."

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Heðin Davidsen zapravo je rock gitarist kojega zanimaju i druga područja glazbe, poput ‘metala' i jazza. Započeo je sa skladanjem kratkih glazbenih odlomaka u dobi od deset godina. Okreće se pisanju jazz skladbi 1993. godine te je otad objavio tri nosača zvuka s vlastitim djelima. Želeći studirati glazbu, preselio se u Dansku 1998. godine, a vratio se na Farsko otočje 2001. Od 2005. sve više sklada elektroakustična djela, ali i hibridnu glazbu. Trenutačno je član lokalnoga benda Marius, koji izvodi kombinaciju rocka i tradicijske glazbe, zatim grupe Yggradsil sklonije jazzu i tradicijskoj glazbi te vlastitoga benda Tjant. Također podučava gitaru u lokalnoj glazbenoj školi. Stvaralaštvo mu se kreće u rasponu od notnih zapisa u stilu jazza preko djela za big band do eksperimentalnih hibridnih skladbi te instalacija elektroničke autorske glazbe.

Heðin Davidsen is basically a rock guitarist with other interests such as metal and jazz music. He started writing small snippets of music at the age of 10. In 1993 he started composing jazz and has released three CDs to date with own compositions. He moved to Denmark in 1998 to study music and returned to the Faeroese in 2001. Since 2005 he has been more and more involved in composing electro-acoustic music and crossover as well. He is currently involved in local rock-folk band Marius, jazz-folk band Yggdrasil and his own group Tjant as well as teaching guitar at the music school in the Faeroese. His works range from jazz style lead sheet tunes through big band works to experimental crossover as well as EAM installations.

-------------------------------------------------------------------------------------------------

Silvije Glojnarić (Ladislavec / Zlatar Bistrica, 1936) studied at the theory department
of the Music Academy in Zagreb. He was a long-standing drummer of the
Zagreb jazz quartet and Zagreb jazz quintet as well as a member of the Zagreb Television Dance Orchestra. As the principal conductor of the Big Band of Croatian Radio Television, he participated in many European jazz festivals. He composes for various types of ensembles and creates musical arrangements of works by other authors.
"The composition Exaltation Sonores was written in December 2009. I wanted to position the Big band in a situation which was not burdened with the limitations of sonority procedures - the past or the present. The exclusiveness of elitist and popular values is not used, avoiding thus the possibility of placing the composition under an established standard form, which means that acceptable contradictions - pluralism - as well as the general social context - are present. The big band began its existence by using a recognizable sound of brass instruments and has not lost its means of expression to this very day; but, as we know, the 21st century has introduced some major and serious changes which the music philosophy theoreticians have termed - eclecticism. In this sense, Exaltation Sonores includes a whole canon of styles and techniques ranging from jazz to the present-day music genres which make a pronounced use of the composing technique that connects all styles into a coherent unit by using improvisation as the basic constituent element. In conclusion, I will say as I always do - I escape the present - I use the achievements, but I strive to transfer them into near future when Big band will most certainly come across new understandings and new music achievements."

 


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja