Han Bennink Trio nastupio u Lisinskom

Han Bennink Trio nastupio u Lisinskom
Datum objave:
18.02.2009.
Foto:
Davor Hrvoj
Han Bennink

HAN BENNINK TRIO U LISINSKOM

U utorak, 17. veljače u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je 3. ovosezonski koncert Jazz ciklusa Lisinski/HDS na kojem je nastupio dobitnik Europske jazz nagrade za 2008., nizozemski bubnjar Han Bennink sa svojim triom. Benninka smo imali zgodu  vidjeti i pred godinu dana, kada je nastupio u «post-programu»  8. N.O. Jazz Festivala u Studentskom Centru.  Tada je svojim nastupom, s trombonistom  Konradom "Connie" Bauerom, ostavio upečatljiv dojam.
U Lisinskom je nastupio s klarinetistom i saksofonistom Joachimom Badenhorstom i pijanistom Simonom Toldamom Rosengrenom. Znajući za njegov rad, s primjerice Peterom Brotzmannom, očekivao sam čak i radikalniji i avangardniji free jazz, međutim, ono što raduje jest sjajan odnos glazbenika na sceni, slušljivost izvedbe, ali i Benninkova bubnjarska virtuoznost. Kad stavimo po strani način na koji inovativno koristi svoje glazbalo, kad dekonstrukciju skladbe zaokruži finim povratkom u «prihvatljivu» avangardu, ostaje fakt da je Han Bennink sjajan bubnjar.
Zavidan je popis jazzističkih besmrtnika s kojima je surađivao, osobito 60.-ih godina: Dexter Gordon i Sonny Rollins, u prvom redu, a s velikim Ericom Dolphyjem je 1964. snimio sjajni Ericov album “Last Date”. Vrlo dobro znamo koliko je Dolphy uspješno surađivao s Coltraneom i Mingusom. Zgodno društvo, mora se priznati.
Dobitnik Europske jazz nagrade postaje na neki način tradicija s nastupima početkom godine u sklopu Jazz ciklusa, a značenje njegova imena i rada dovoljno govori i o značenju Zagreba na jazzističkoj karti svijeta. Za one skeptičnije glede avangardnog poimanja glazbe, mogu reći da je Bannink na prilično prihvatljiv način prezentirao svoju glazbu. Sat i pol koncerta prošlo je brzo, bez stanki, uz veliku podršku publike. Benninkov slapstick-pristup free improvizaciji često je dvojben za neke kritičare. Ima ih koji smatraju da izvodeći akrobacije palicama ili udarajući tempo jednom palicom po drugoj ( držeći je u ustima ), na neki način degradira glazbu. Sklon sam razmišljati da je to samo jedan od načina glazbenog doživljaja i prenošenja tog glazbenog doživljaja na publiku. A zašto ne i sjajan način improvizacije? 
Očigledno je da postoji senzibilitet za ovakovu glazbu, a mladi glazbenici u Banninkovu triu pokazuju da mogu odsvirati sve moguće i nemoguće, ali su vrlo rano, zahvaljujući suradnji s ovim sjajnim jazzistom, prihvatili koncept stanovita otklona od mainstreama, ali ostajući u okvirima Hanova svjetonazora, koji u ovom trenutku (iako je gotovo 70 godina star!) s publikom korespondira s jednom finom vibrom pobratimstva različitih generacija u svemiru. Čovjek daje cijelog sebe, poziv na bis bijaše više nego iskren, a njegova verzija Gillespieve «Salt Peanuts» jedna je od najneobičnijih, ali i najzanimljivijih koje sam čuo.
Vrlo zadovoljni otišli smo u prohladnu zagrebačku noć, šibani vjetrom i povremeno oštrim snijegom. Pun pogodak organizatora. Odlična jazz večer!

Dinko Husadžić Sansky

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja