Massimo i Big band HRT-a izvodili skladbe iz repertoara Franka Sinatre

Massimo i Big band HRT-a izvodili skladbe iz repertoara Franka Sinatre
Datum objave:
05.06.2009.
Massimo
Održan je koncert Big banda HRT-a i Massima - «Massimo pjeva Sinatru»

Iz ovogodišnjeg ciklusa koncerata BIG BANDA HRT-a održan je u srijedu 3. lipnja u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu neobičan koncert pod naslovom «Massimo pjeva Sinatru» sa poznatim solistom Massimom Savićem pod ravnanjem dirigenta Silvija Glojnarića.
Bio je to svojevrsni sveopći trijumf  jazza u Zagrebu u kojem su sudjelovali ne samo proslavljeni majstori Big banda HRT-a, kao alt saksofonisti Arsen Eres i Miro Kadoić, tenor saksofonisti Željko Kovačević, Igor Geržina, bariton saksofonist Damir Horvat, trubači Antonio Geček, Ante Dropuljić, Davor Križić, Zvonimir Bajević,  trombonisti Marin Ferketin, Luka Žužić, Zvonko Košak, Andrija Petej, na glasoviru Julije Njikoš, gitari Elvis Penava, kontrabasu Saša Borovec, bubnjevima Marko Lazarić i udaraljkama Igor Savin, i raspjevani solist Massimo i posebno iznenađenje samozatajni predstavnik novije generacije glazbenika Matija Dedić na glasoviru, nego i razigrana, razdragana, zahvalna zagrebačka publika, koja je svojom brojnošću nadmašila sve dosadašnje koncerte i sudjelovala u slavlju.
Velika dvorana Vatroslava Lisinskog bila je premala da primi sve one koji su došli na ovaj koncert. On će se pamtiti u budućnosti kao koncert našeg omiljenog Big banda s još omiljenijim dirigentom, legendom ovog grada na Savi, Silvijem Glojnarićem.
Bili su tu i brojni uglednici i velika imena zagrebačke glazbene estrade mlađe i starije generacije, koji bez obzira čime se trenutno bave vjerno u sebi nose usađenu jedinstvenu, statusnu ljubav prema jazzu.
Sve je na tom koncertu bilo usmjereno da podsjeti na to da je sada duša Franka Sinatre u ovom gradu koji nikad ne spava, od kulisa koje su asocirale na New York u pozadini pozornice do pojave samog pjevača Massima, koji se nesebično potrudio i dokazao da danas Sinatrin stil ne živi samo u New Yorku nego i ovdje u Zagrebu. Publika je snažnim pljeskom i svojom brojnošću potvrđivala da razumije što je to što zovemo stil Sinatre, koji nas nije ostavio u svibnju 1998. nego da je to present tense, sadašnje vrijeme ove večeri u Zagrebu. On je u našim srcima itekako živ, dostupan sa svojom trajnom vrijednošću.
Pjevajući preko 20 Sinatrinih pjesama, od “I Want Dance”, “Night and Day”, “Hello Dolly” u prvom dijelu, do “New York New York”, “Garota De Ipanema”, “Strangers in the Night”, “Fly Me To The Moon”, “All Of Me” i “My Way” u drugom dijelu koncerta Massimo je uspio uz velike napore svojim ponašanjem na pozornici vizualno dočarati stil i manire Sinatre - crna kravata, smoking i poslovičan Sinatrin šešir - svjetskog velikana jazza. Mogli smo zapaziti u izvođenju pjesama svu silu osjećaja koji su dolazili duboko iznutra pjevača kojeg je snažnim čistim oštrim i reskim zvukovima stalno podržavao Big band. Koncert je izgledao kao da nikad neće završiti.
Činilo se da se ovaj koncert «Massimo pjeva Sinatru» značajnih Sinatrinih izvanrednih ostvarenja našao u dobrim rukama pa makar je solist Massimo najavio kako ga je strah također u stilu Sinatre svojim ostvarenjem postupio aktualizirajući pravilo Sinatrina stila: “My Way” dočaravši trenutak sadašnjosti u Hrvatskoj. Taj strah koji je uoči koncerta najavio Massimo je po Sinatri neprijatelj logike. Nema više slomova, uništenja, poraza i razočaranja u svijetu ni za pojedinca ni za narode. On vjeruje u prirodu, u ptice, more, nebo i u sve što može vidjeti i gdje za to ima stvarnih dokaza. Ako su to stvari i ostvarenja od Boga, onda i Sinatra vjeruje u Boga.
Epilog
«Do be do be do»
Davorin Kapec, dipl. ing

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

MASSIMO PJEVA SINATRU, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinki, 3.lipnja 2009.

Massimo Savić je 3. lipnja 2009. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održao veliki koncert 'Massimo pjeva Sinatru'. Koncert je održan u organizaciji Glazbene proizvodnje HRT-a, a Massima je pratio Big band HRT-a uz dirigenta Silvija Glojnarića i gosta Matiju Dedića.
Ovakav koncert dugo smo čekali. Hommage je to ne samo velikom Sinatri, nego i zvuku i vremenu koje Sinatra predstavlja, i koje je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti glazbe, ali i opće kulture. Sinatra je kulturna činjenica i glazbena baština koju je svijetu ostavio iznimna je.
I Massimo je glazbena i kulturna činjenica naših prostora. Hommage Franku Sinatri je i potvrda glazbene vrijednosti Massima Savića. Iznimno težak zalogaj kojeg je zagrizao, Massimo je uspio ne samo prožvakati, već i stvoriti atmosferu (sve pohvale i za scenografiju, lijepo je dočarana atmosfera New Yorka onog vremena, panorama velikih zgrada, jazz klubovi, barski stol uz klavir, ali i Massimov izgled sličio je Sinatrinom, uz nezaobilazni šešir!) koju mogu samo veliki pjevači. Oni koji su pomislili da to Massimo neće uspjeti, prevarili su se, jer ideja za ovaj koncert nije od jučer. Godinama je Massimo spremao nešto ovakvo, i taj trud je u Lisinskom došao na svoje. Publika (dvorana ispunjena u potpunosti!) je osjetila koliko naš pjevač živi sa Sinatrinim izričajem, koliko je truda i volje uložio u projekt koji je u potpunosti oživotvorio Sinatru na pozornici dvorane Lisinski.
Sinergija s Big bandom HRT-a i maestrom Glojnarićem od prvih taktova pokazala se neupitnom. Nije bilo falš tonova, orkestar je bio uvježban, svi su osjetili bit onoga što nam danas Sinatra i njegov baštinik na ovim prostorima, Massimo Savić, mogu ponuditi. U prvom redu – vremeplov! Massimo nas je pričom između svima znanih skladbi vodio kroz koncert i kroz vrijeme koje je želio i uspješno uspio dočarati. Puko izvođenje Sinatrinih uspješnica, po “pravilu službe” vjerojatno ne bi dojmilo publiku. Trebalo je duše u svemu tomu -  a to je Massimo udahnuo Sinatrinim skladbama, uz sjajne aranžmane i nadahnutost Big banda. Taj duh vremena je glavna vrijednost koncerta. Imali smo dojam da je Sinatra ispred nas, a to je, držim, kompliment. Niti u jednom trenutku koncerta Massimo nije gubio tu nit velike duhovne i glazbene povezanosti sa Sinatrom.
Bilo je simpatično na nekim mjestima čuti kako Massimov glas podsjeća na Davida Bowia iz faze albuma “Station to Station” i “Heroes” (tu su i pozitivna prisjećanja na vrijeme rada u grupi Dorian Gray!), jer taj bowievski zvuk miješan sa Sinatrom i originalnim Massimom dao je novu dimenziju koncertu. Povezalo je to različite generacije i vrijeme koje simboliziraju Sinatra, Bowie i Massimo. Stoga i raduje nazočnost poprilično mlađe publike koja jesu Sinatru mogli čuti s ploča svojih roditelja, pa i djedova.
Massimo i Big band HRT-a izveli su neke od najznačajnijih Sinatrinih pjesama, poput “Come Fly With Me”, “Strangers In The Night”, “I ve Got You Under My Skin”, a dojmljiva je bila i izvedba čuvene skladbe "It Was a Very Good Year" Ervina Drakea iz 1961. godine, uz klavirsku pratnju posebnog gosta i Massimova prijatelja, Matije Dedića. Dedić je i pri izvođenju ovakve skladbe pokazao da može odletjeti kamo hoće, na trenutak poput Brada Mehldaua pokazati mogućnost dekonstrukcije melodije, a zatim, u djeliću sekunde, vratiti se u mainstream zadane partiture. Odlično je to zvučalo s Massimovim glasom. Jedan od vrhunaca koncerta.
Osobit hispanoamerički, bossa nova ugođaj Massimo je prenio s "The Girl from Ipanema", osebujnom skladbom Antonia Carlosa Jobima, a koju je Sinatra često i rado izvodio.
Finale je rezervirano (točnije bis na kojeg je Massima pozvala cijela dvorana, na nogama i uz dug pljesak!) za “Fly Me to the Moon”, Barta Howarda iz 1954. godine i dakako, nazaobilaznu “My Way”, koju je, na odlične riječi Paula Anke, proslavio upravo Frank Sinatra.
Bio je to koncert kojemu je vrijedilo nazočiti i jedan od najvažnijih trenutaka dosadašnje karijere Massima Savića.
Dinko Husadžić Sansky
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja