Sjajan završni koncert ovosezonskog ciklusa “Sunday Night” HGM jazz orkestra Zagreb

Sjajan završni koncert ovosezonskog ciklusa “Sunday Night” HGM jazz orkestra Zagreb
Datum objave:
08.06.2009.
HGM jazz orkestar Zagreb i Pete McGuinness

PETE MCGUINNESS I HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB, Studio Bajsić HRT-a, 7. lipnja 2009.

Koncert koji su priredili u Studiju Bajsić HRT-a Pete McGuinness, Sigi Feigl i HGM Jazz orkestar Zagreb, neupitno nije mogao biti loš; a biti ovako dobar (mišljenje je svih nazočnih s kojima sam razgovarao po završetku koncerta!) i nije iznenađenje, znamo li kako to već po defaultu rade Sigi i big band Hrvatske glazbene mladeži.
Ugledni američki jazzist ostvario je više nego dobru suradnju s Orkestrom, iako su, kako i sam kaže, imali samo tri dana za pripreme. Nije se to osjetilo. Činilo se da je to matični McGuinnessov orkestar, s kojim je snimio CD znakovita naziva – «First Flight».
Pete McGuinness glazbenik je širokog svjetonazora, trombonist, izniman pjevač (nominacija za Grammy za vokal u Chaplinovoj skladbi «Smile»), skladatelj i aranžer. U kraćem razgovoru između dva seta, potvrđuje svoje glazbene korijene – od oca koji ga uvodi u svijet glazbe, preko Woodyja Hermana i njegova bigbandovskog poimanja glazbe, pa do neponovljivog Lionela Hamptona i modernog vremena u kojem, podučavajući jazz na sveučilištu New Jersey City, gradi osobni stil, sklada i aranžira, a rezultat tog odličnog rada jeste i album «First Flight» (izdanje Summit Recordsa), ali i niz koncerata diljem svijeta (srećom i kod nas), kojima promovira svoj vrlo slušljiv i prepoznatljiv glazbeni stil. Duh i dah jazzističkog New Yorka prenosi kontinentima, a puno toga duguje i velikom Robertu Brookmeyeru (dostatno je kazati da je Brookmeyer bio član Garry Mulligan Quarteta od 1954. do 1957. godine!), kao i Mannyju Albamu, sinu litvanskih imigranata, rođenom u  Dominikanskoj Republici, ali rasnom njujorčaninu po jazz pogledu na život.
Takve influence ostavljaju traga. Ove večeri smo im bili svjedocima. Uzvraćeno nam je dobrom glazbom i iskrenim nastupom. Sviranje u orkestrima Hermana i Hamptona dalo je «točku na i» jednog umjetničkog sazrijevanja, a taj duh New Yorka i velikih orkestara prenio je i na svoj orkestar i album «First Flight». Pete će kazati da mu je pisanje za vlastiti Orkestar san od dječačkih dana, još od odrastanja u West Harfordu, u Connecticutu. Otac ga je uputio na Counta Basia, Dukea Ellingtona, Woodyja Hermana, Gila Evansa, dok njegov talent za sviranje trombona (dodatna vrijednost ovog koncerta je i to što rijetko imamo zgodu slušati trombon u ovakvoj ulozi! ) potvrđuje i sam Lionel Hampton.
Koncert u Studiju Bajsić HRT-a HGM Jazz orkestar Zagreb i maestro Sigi Feigl započeli su Ellingtonovim «Caravanom». Svima znana skladba, ali u vrlo zgodnom aranžmanu, gdje se osobito istaknula nadarena tenor-saksofonistica Kristina Nikolić.  Njene su solo dionice odmah izazvale odobravanje publike, a timbar njezina glazbala nije zaostajao za onim kakav ima i sam Sigi, svirajući vrlo emotivne dionice u Menzinoj «Faviani». Nastavak je išao u ritmu Wayna Shortera i njegove «Infant Eyes». Slijedio je izlazak na scenu Petea McGuinnessa i odmah žestoko – Horace Silver i «Gregory is Here», a potom i autorska skladba McGuinnessova, s već spomenutog albuma, naslovljena «Lonely Dance». U Chaplinovoj «Smile» Pete je pokazao zašto je bio nominiran za nagradu Grammy, i to upravo ovom skladbom. Pomalo šaljivim tonom rekao je da je nagradu ipak odnijela Queen Latifa. Osebujna posveta ocu prethodila je izvedbi ove skladbe. Toliko toplih i nježnih riječi. Vidi se koliko zahvalnosti pokazuje prema ocu, ali i čovjeku koji ga je uveo u svijet jazz glazbe.
U drugom setu koncert je još više dobio na snazi i sigurnosti. Skladba «First Flight» s istoimena albuma bila je glazbeni vrh koncerta (uz «Nasty Blues», kojemu je Pete dao novo čitanje dojmljivim aranžmanom i gdje su se naši glazbenici doista mogli «ispucati»!), a vokalne izvedbe, osobito «You Dont Know What Love is», koju je pjevala i Billie Holiday, na glazbu Genea de Paula i stihove Don Rayea, emotivno su dodirnule  publiku. Završna «Nasty Blues» izvedena je efektno, ali valja reći i da su tijekom cijelog koncerta glazbenici iz HGM-a imali dostatnog prostora za solo dionice i potvrđivanje svojih kvaliteta. Uz Kristinu Nikolić, tu su još bili sjajni saksofonisti Mario Bočić, Dejan Kus, Patrick Dunst i doista izvrsni Andreas Marinello na alto-saksofonu. Trubači su bili Tomaž Gajšt, Mario Hubert Stuhlhofer, Darko Sedak Benčić i posebno večeras raspoloženi Branko Sterpin. Trombone su svirali Istvan Bellada, Luka Žužić, Miron Hauser i Bernhard Neumaier. Ritam sekciju činili su na klaviru Davor Dedić, na basu Eddi Luis i na bubnjevima Bruno Domiter. Ovo je bio završni koncert ove sezone ciklusa «Sunady Night», ali je maestro Feigl već najavio idući ciklus, na jesen, s još bogatijim programom. To samo potvrđuje status ovog ciklusa kao nezaobilaznog na našoj glazbenoj sceni, a orkestar HGM-a kao jedan od onih koji garantiraju iznimnu jazz budućnost hrvatske glazbe.

Dinko Husadžić Sansky

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB ODRŽAO JE ODLIČAN KONCERT 7. LIPNJA 2009. U STUDIJU BAJSIĆ-HRT-a

Bila je to kruna ne samo te nedjeljne večeri već čitavog godišnjeg ciklusa Sunday Nights s devet održanih koncerata HGM jazz orkestra Zagreb. Pod ravnanjem dirigenta i umjetničkog voditelja popularnog Sigija Feigla najprije je izveden “Caravan” Dukea Ellingtona, “Faviana” Dona Menze i “Infant Eyes” Waynea Shortera, a tada se, još u prvom setu, pojavio gost, multitalentirani, topli, tečan, fluidan, vješt i privlačan solist na trombonu, sjajan, ugodno istančan, vedar visoko toniran pjevač i iskusan kvalificirani aranžer, skladatelj, vođa orkestra i jazz edukator, «bećar jazz glazbe» Pete Mc Guinness.
Bio je to pravi praznik jazz glazbe u nas prvenstveno zaslugom samih odličnih izvođača orkestra: trombonista Istvana Bellada, Luke Žužića, Mirona Hausera, Bernharda Neumaiera, saksofonista Andreasa Marinella, Patricka Dunsta, Kristine Nikolić, Dejana Kusa, Maria Bočića, trubača Maria Huberta Stuhlhofera, Darka Sedaka Benčića, Branka Sterpina, Tomaža Gajšta i posebno aktivne dinamične ritam sekcije sa Davorom Dedićem na klaviru, Eddiem Luisom na kontrabasu i Brunom Domiterom na bubnjevima.
Koliko su ovi mladi umjetnici kvalitetno izveli vrlo komplicirane i zahtjevne aranžmane gostujućeg tromboniste i aranžera iz SAD-a moguće je pretpostaviti iz njegovih izjava koje je nekoliko puta naglašavao da su zajedno uvježbavali samo 3 dana kao i po nekoliko puta predstavljenim njihovim imenima upučujući publiku na njihovo značenje kao uzbudljivih jazz solista s interesantnim osobnostima u grupi koja pomaže spur u njegovim izvedenim različitim i raznolikim skladbama i aranžmanima.
Slavni i cijenjeni gost Pete mogao je tako očito zadovoljan i raspoložen prvenstveno izvesti svoje skladbe i aranžmane “First Flight”, “Spring Song”, “Lonely Dance” i “Nasty Blues” kojima je osvojio publiku prilikom sviranja dajući dojam u isto vrijeme jakog ali svježeg, prozračnog, laganog, ugodnog, krepkog i nježnog svirača, spretnog i zabavnog instrumentalista, koji kada svira ili pjeva daje, oslobađa i održava mnogo jazz specifične atmosfere svojim ljubiteljima i publici proizašle iz darovito složenih, privlačnih i živih harmonijskih ideja u skladbama.
CD “First Flight” je njegov aktualni projekt proizašao iz stvaranja i oblikovanja vlastitog big banda - Mac Guinness Jazz Orchestra - koji je počeo izvođenje 2006. na području New York Citya, da bi 2007. bio realiziran na najširoj nacionalnoj razini.
Izvedene su i poznate skladbe drugih skladatelja “Gregory is Here”, “Smile”, “Who Cares” i “You Don´t Know What Love Is” za koje je aranžmane napisao sam Pete. Njegova glazba napisana za big band razlijegala se i bila zapravo izražena kao refleksija, odraz, promišljaj, jeka i odjek tih drugih velikih jazz skladatelja.
Bilo je uzbudljivo doživjeti, vidjeti i čuti u živo zapanjujuće divno i čarobno omamljujuće strogo profesionalno usklađeno muziciranje HGM jazz orkestra Zagreb i Petea McGuinnessa, iznimnog, jedinstvenog, izvanrednog talenta obilja majstorski razrađenih aranžmana i ritmova. Pozvanim posjetiteljima još uvijek zvuče pjesme koje je pjevao tako dobro kao i Chet Baker ili Mel Torme tj. jednostavno, fantastično i veličanstveno tako da je to uistinu bio pravi praznik jazza u Zagrebu, koji se prenosio i preko radija.

Davorin Kapec, dipl. ing

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja