Yorgui Loeffler & Damir Kukuruzović Gypsy Swing Band oduševili u Zagrebu i Sisku

Yorgui Loeffler & Damir Kukuruzović Gypsy Swing Band oduševili u Zagrebu i Sisku
Datum objave:
20.02.2011.
Damir Kukuruzović i Yorgui Loeffler

Visoka umjetnost Yorguia Loefflera i Damir Kukuruzović Gypsy Swing Banda na koncertima u Zagrebu i Sisku

Django Forever

Kako grad poput Siska, čiji građani sanjaju o najosnovnijim uvjetima za život, svakodnevno se bore za zdravlje, čišći zrak, može pružiti nadahnuće za stvaralaštvo na području umjetnosti? Gdje je, u toj situaciji, ali i cjelokupnom katastrofalnom stanju u državi i svijetu, umjetnost na listi prioriteta grada? Može li pomoći u prosperitetu i ugledu grada? Koliko je umjetnost uistinu potrebna građanima koji moraju razmišljati o egzistencijalnim pitanjima? Može li pomoći u unapređenju kvalietete njihovih života? Imaju li vremena za nju? Imaju li još dovoljno snage za aktivno sudjelovanje u njoj, jer bez toga umjetnost je nepotpuna?
Odgovor na ta pitanja mogu dati jedino građani Siska, a upravo su oni najveće nadahnuće, sila koja tjera jednog od najvećih umjetnika grada, Damira Kukuruzovića, da ustraje u svojoj viziji - promociji dobre glazbe. Sposobnost, nadarenost, snovi, upornost, zanos, ljubav - zahvaljujući tim osobinama i spomenutoj sili Kukuruzović već godinama osmišljava glazbeni život u Sisku, odgaja novu publiku, oduševljava čarobnim zamislima, suradnjama sa svjetskim zvijezdama jazza, ali i znalački predstavljajući hrvatsku jazz scenu.
Prvorazredan kulturni događaj
Siscia Jazz Club, danas jedini pravi hrvatski jazz klub, kojeg vodi već sedam godina, baza je za sve akcije, a one su odavno prerasle veličinu klupskog prostora i značaj lokalnih događaja. Iako je atomsfera tog kluba nenadmašna, jazz i blues festival dislociran je, doduše ne daleko - tek na šetnicu iza zgrade u čijem je podrumskom prostoru klub smješten, ispod prostorija Turističke zajednice Siska. Idealno! Naime, upravo je aktivnost koja se događa ili osmišljava u samo nekoliko metara udaljenom klubu, jedna od najvažnijih za turizam Siska, a sinergija djelovanja te dvije institucije daje veliki potencijal. Kako? Zašto? Jednostavno - kad u Siscia Jazz Clubu sviraju uglednici svjetskoga jazza poput Stevea Turrea, Angea Debarrea ili Ludovica Beiera, a, iako se doima nevjerojatno, doista su svirali, u Sisak dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, povećavajući turističku statistiku, ali i ugled grada. No, važnije od toga, pitanje je što ta aktivnost pruža Sišćanima? Odgovor na to pitanje također je jednostavan, a očituje se u posjeti koncertima, te količini radosti koju ti koncerti pobuđuju.
Novi dokaz iznimne vrijednosti i potrebe spomenutih aktivnosti koncert je što ga je Kukuruzović sa svojim Gypsy Swing Bandom održao 19. veljače 2011. u dvorani Kristalana kocka vedrine u sisačkom Domu kulture. Iako lijepa i relativno velika - za ovu prigodu ukusno uređena scenografijom koja asocira na Pariz - ta se dvorana pokazala nedostano velikom za tako važan glazbeni događaj. Naime, sretnici su bili oni koji su na vrijeme nabavili ulaznice, jer, čak i nakon što su iscrpljene sve alternativne mogućnosti i postavljen maksimalan broj pomoćnih stolaca, mnogi zainteresirani ostali su uskraćeni za jedinstven glazbeni doživljaj. Zašto je bila takva navala za ovaj koncert? Zbog dosadašnjih spektakularnih koncerata kojima je Kukuruzović već naviknuo sisačku i hrvatsku publiku? Zbog euforične atmosfere koja uvijek vlada na tim koncertima? Možda zbog glasa koji se proširio o koncertu koji je isti sastav održao dan ranije u, također do posljednjeg mjesta ispunjenoj, Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog - iako je istodobno u "Velikom Lisinskom" svirao legendarni američki jazz trubač Randy Brecker - s nebrojenim ovacijama i čak četiri uzbudljiva dodatka? Ili pak zbog jednog od najvažnijih gypsy swing gitarista današnjice, Yorguia Loefflera koji je na ta dva koncerta nastupao kao gost uz Damir Kukuruzović Gypsy Swing Band? I na ta pitanja odgovor je jednostavan - u stvari nije ga potrebno niti tražiti. Naime, ti su koncerti postali konstanta, prvorazredni kulturni događaji, bez obzira radilo se o Kukuruzovićevoj suradnji s nekima od slavnih glazbenika ili njegovoj organizaciji njihovih samostalnih koncerata.
Životno iskustvo i emocije
Osim što su uživali u virtuoznim izvedbama, prisutni su aktivno sudjelovali u koncertu, ne samo pljeskom i zvižducima odobravanja, nego i dobacivanjima, pokazujući da se osjećaju kao u klubu. Tu je razmjenu šaljivih dosjetki inicirao sam Kukuruzović koji je duhovitim najavama uvećao dobre vibracije koje je odašiljao glazbom. U svojim najavama nije zaboravio nedavno preminulog Boška Petrovića, svog mentora, suradnika i prijatelja koji je podržavao njegova nastojanja na području jazz stvaralaštva i promicanja te umjetnosti, kojem je posvetio jednu izvedbu. Nije zaboravio niti podsjetiti na životopis najvažnijeg gypsy swing glazbenika, kultnog gitarista Djanga Reinhardta čije djelo nastavlja promovirati pod motom: "Django forever!"
Za ove koncerte Kukuruzović je, osim što je svoju gitaru sučelio onoj Yorguia Loefflera, sastav po prvi put proširivao do formacije septeta, angažiravši glazbenike sjajne vještine i osjećaja za gypsy swing. Nastup je započeo u triu s ritam gitaristom Goranom Grguračom koji se sve više razvija i kao solist, te bas gitaristom Sašom Borovcem, da bi pridružio violinista Brunu Urlića, spomenutog Loefflera, sopran saksofonista Marijana Jakića, te violinista i pjevača Dragana Urlića. No, bez obzira u kojoj formaciji svirali, Kukuruzović i njegovi prijatelji zračili su pozitivnim vibracijama, radošću muziciranja. Osim vrhunskom sviračkom vještinom, to su ostvarili zahvaljujući velikoj muzikalnosti, poznavanju jazz repertoara, ne samo onog iz gypsy swing tradicije, te spontanošću, sposobnošću slušanja, komuniciranja, reagiranja na iznenadne nepredvidive dosjetke, zadirkivanja, podbadanja, koristeći načelo poziva i odgovora, izlaganja i replika - sve uz neskriveno zadovoljstvo, smješak na licu - ma kakav smiješak - smijanje grohotom. Zarazno za sve prisutne! Nije li to naviša razina umjetnosti - toliko dobro savladati tehniku da ju možeš potpuno odbaciti i posvetiti se samo emocijama, sviranju životnog iskustva? Posebice su uzbudljivi bili dueli Kukuruzovića i Loefflera koji su redovito svršavali euforijom u publici i na pozornici. Uz klasike gypsy swinga, primjerice "Nuages", "Django's Tiger", "Daphne" i "Minor Swing", te filmske teme, nisu zapostavili niti romsku glazbenu tradiciju - "Djelem, Djelem", "Evo banke" i "Oči čarnaje", kojima su razgalili publiku. Iako je koncert potrajao neuobičajeno dugo, na radost publike palo je nekoliko dodataka kojima je na najbolji mogući način zaključena ova sjajna sisačka glazbena večer.
Svi sretni - glazbenici, publika, čelnici grada Siska, Turistička zajednica, roditelji koji su znali da im djeca nisu na cesti nego na profinjenom kulturnom događaju, gosti koji su u Sisak doputovali upravo zbog tog koncerta...
Naravno, razmjena dobrih vibracija nastavljena je u bazi - Siscia Jazz Clubu - proslavom dvaju rođendana, reminiscencijama na koncert, čavrljanjem s glazbenicima i prikupljanjima podataka o novim glazbenim nepodopštinama što ih priprema Damir Kukuruzović.
Davor Hrvoj

------------------------------------------------------------------------------------------------------

Možda ste gledali Woody Alenov odličan film «Sweet and Lowdown» s izmišljenim junakom Emmetom Rayom, koji je opsjednut Djangom Reinhardtom i njegovom gipsy swing glazbom. U jednom dijalogu kaže Emmet, tipično woodyalenovskim humorom:«Ja sam najveći gitarist na svijetu...a u Francuskoj... to je Django...» Možemo to parafrazirati pa kazati kako je Yorgui Loeffler ponajbolji djangolog mlađeg naraštaja manouche glazbenika u Francuskoj... a izvan Francuske - to je Damir Kukuruzović.
Doista, dva u potpunosti rasprodana koncerta, u petak u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog (18. 2.), a u subotu (19. 2.) u Sisku, u Kristalnoj kocki vedrine, pokazuju da teza o Kukuruzoviću kao baštiniku Djangove glazbe kod nas postaje činjenicom koju više i ne treba osobito naglašavati.
Dovodeći u Hrvatsku neke od najznačajnijih predstavnika svjetskog gypsy swinga (Angelo Debarre, Ludovic Beier, Yorgui Loeffler) i s njima ravnopravno svirajući posjećene i izvrsne koncerte, Damir Kukuruzović jasno daje uvid u značenje i svježinu ove vrste jazza, nakon svih tih godina, a osobito i sad kad obilježavamo stotinu godina od rođenja velikog Reinhardta.
Dva koncerta s gotovo 6 sati fantastičnog swinga, i u Zagrebu i u Sisku oduševili su publiku, toliko biseva, pljeska, publike na nogama... bjelodano je da je ovaj sastav u svako doba spreman napuniti malu dvoranu Lisinskog, a to danas i nije baš lako domaćim jazz glazbenicima. Time je uspjeh ovih koncerata još značajniji za naš jazz.
Uz Loefflera, još punog mladosti, snage, energije i snažnog ega, koji nam donosi izvorni Djangov manouche izričaj, uz Damira Kukuruzovića, njegova više nego dostojnog sugovornika, nastupili su i braća Bruno i Dragan Urlić (violine), Marijan Jakić (saksofon), Saša Borovec (bas) i Goran Grgurač (gitara). Dobro je naglasiti kako i Grgurač svakim nastupom sve više napreduje i svojim solo dionicama pokazuje kako ne zaostaje za virtuoznošću svojih prijatelja na sceni.
Nizali su se standardi gypsy swinga, a osobito je zanimljiv i pjevački nastup Dragana Urlića, koji u Parizu sudjeluje u nizu glazbenih projekata čija je baza romska glazba.
Brzina i preciznost svirke zapanjujući su, kako reče prijateljica koja je do mene sjedila - da sviraju na olimpijadi, bila bi zlatna medalja. Doista, fascinira taj groove koji gypsy swing čini publici toliko prihvatljivim.
Dobra je ovo i najava novog albuma Damir Kukuruzović Gypsy Swing Quarteta - «Manouche» koji uskoro izlazi i koji je svojevrsni nastavak stila koji smo čuli na albumu «Green Hill Gipsy Swing»( CD/DVD - Menart / 2009).
Na novom nosaču zvuka, osim standardne postave, sudjeluju i Ludovic Beier, jedan od najcjenjenijih gypsy swing harmonikaša te pjevač Adrian Byron Burns zapažen po svojim nastupima s Billom Wymanom i Rhythm Kingsima, a koji s Kukuruzovićem nastupa u skladbama «All of me» i «Nature Boy».
Šteta je bilo ne nazočiti ovim koncertima. Onima koji nisu uspjeli doći do ulaznice ostaje očekivati jedan od idućih nastupa ovih glazbenika. Poznavajući Damira, neće se dugo čekati na neko novo glazbeno iznenađenje.
Dinko Husadžić Sansky

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja