Izuzetan glazbeni događaj

Izuzetan glazbeni događaj
Datum objave:
25.04.2012.
David Gazarov

David Gazarov i Jazz orkestar HRT-a nastupili u Studiju Bajsić HRT-a

U srijedu 18. travnja 2012. Studio Zvonimir Bajsić na Hrvatskoj radioteleviziji bio je poprištem izuzetna glazbena događaja - autorskog koncerta pijanista, skladatelja i aranžera Davida Gazarova, uz Jazz orkestar HRT-a pod vodstvom Saše Nestorovića.


Rođen u Bakuu, školovan na tamošnjem konzervatoriju i u Moskvi, po dolasku u München taj svestrani glazbenik koji u svojemu stvaralaštvu spaja jazz, crossover i klasiku razvio je međunarodnu karijeru prvoklasnog pijanista koji barata nizom žanrova. Svirke s glazbenicima kao što su Bobby Durham, Chuck Israels ili Johnny Griffin, suradnje s orkestrima poput Dresdenske filharmonije i Simfonijskog orkestra Bavarskog radija te nastupi od Semper Opere u Dresdenu, dvorane Berlinske filharmonije i dvorane Čajkovski u Moskvi do jazz festivala u Montreuxu ili Stuttgartu svakako su bili zalog velikim očekivanjima čemu su pripomogli i njegovi, zahvaljujući spletu životnih okolnosti, češći nastupi u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, poput svojedobnih svirki u B. P. Clubu.
Svestrani glazbenik za svoj je prvi nastup uz Jazz orkestar HRT-a odabrao neke od brojnih tema i skladbi koje ima u svojemu bogatom fondu te ih obradio upravo za tu prigodu, i to, kako sam priznaje, na poticaj vođe Jazz orkestra HRT-a - Saše Nestorovića. O tome je rekao: „Imam jako puno svojih skladbi, tema koje sam od početka zamislio za big band, ali do sada ih nisam aranžirao. Moram zahvaliti Saši Nestoroviću; bila je to njegova ideja koju sam odmah objeručke prihvatio. Vodio sam se time da program bude raznolik, da ne bude jednoličan, primjerice da počne najtradicionalnijim mogućim valcerom i završi modalnim jazzom spojenim s kavkaskim folklorom - bio je to službeni program - preko Bacha, Chopina, itd. Namjerno sam to napravio jednostavno da bi bilo zanimljivo, ali ima i nešto sebično u tome što sam uzeo tako različite kompozicije: htio sam isprobati kako će zvučati u izvedbi biga banda, pa je to na neki način bio i pokus s Jazz orkestrom HRT-a, ali u pozitivnom smislu. Mislim da je dobro ispalo!"
Doista, sudeći već i prema reakcijama prisutnih u publici, bila je to izuzetno motivirana, razrađena, visokokvalitetna, profesionalna ali i spontana svirka, s punim međusobnim uvažavanjem pijanističkih majstorija gosta-solista i muziciranja članova orkestra. Od uvodnog Valcera za Zagreb (Waltz for Zagreb) nastalog u čast Springtime Jazz Fevera koji je organizirao Boško Petrović, boperski orijentirane Pending, preko intimne skladbe posvećene supruzi - Sibila, i još jedne posvete, jazz pijanistu Montyu Alexanderu, do odavanja počasti Milesu Davisu u Sarabande for Miles i cijeloj generaciji jazz glazbenika 20. stoljeća uključujući dakako i Boška Petrovića, te pravog glazbenog melting pota - Kavkaskog plesa, odabrani program otkrio je dubinu i sveobuhvatnost Gazarovljevih interesa, pa ne začuđuje da se uz jazz i klasiku, Davida Gazarova vezuje i uz crossover: „To uglavnom pokušavam uvijek miješati, zato što je interesantno za slušatelje i glazbenike. Drugi razlog je da ljudi napokon saznaju da ne postoje prirodne granice ili barijere između stilova; te su granice više društvene, stvorio ih je sistem. Sad to više nije aktualno i treba početi gledati jasno - nikada nije ni bilo barijera. Uzmite Bartoka, Debussya, Ravela i cijeli francuski impresionizam, kako su oni bili pod utjecajem raznih formi jazza, a poslije je sama njihova glazba utjecala na suvremene jazz glazbenike, pa su jazz glazbenici utjecali na rock muzičare, pa je klasika utjecala na rock itd. Sve se spaja u jedan prekrasni sistem u kojem ništa nije nevažno - sve je važno i sve utječe jedno na drugo."
Utjecaje velikih majstora na Gazarova, primjerice Johanna Sebastiana Bacha, moglo se čuti u obradi Menueta u G-duru u skladbi Moment's of Anna's Life, te Frédérica Chopina u spoju s bossa novom u Sunny Teardrop, ali i Horacea Silvera u aranžmanu standarda Sister Sadie. O spajanju svojih ideja i tema drugih autora kaže: „Imam posebni pristup i zato ne radim toliko puno tih aranžmana, tj. pokušavam ih napraviti puno više nego što ih na kraju izađe na pozornicu. Glavni kriterij za mene, za dobar aranžman bilo čega je da aranžer ne smije iskriviti, deformirati značenje poruke: rekao bih se ne smije uzeti Mona Lisu i nacrtati joj npr. crveni nos - to se ne smije raditi. Sam sâm sebi najveći kritičar; kad vidim da aranžman sam po sebi ne funkcionira i kad on ne predaje istu poruku koju nam je izvorni skladatelj pokušao poslati kao slušateljima, onda taj aranžman ne živi. Tada je najbolje ne raditi na tome. Nije samo stvar u prepoznatljivosti teme i materijala nego i u prepoznatljivosti atmosfere i poruke koju tema stvara u originalu."
Poseban oblik aranžmana, s nizom citata iz klasične glazbene literature čuo se u skladbi Prof. Mario's Joke s gostujućim solistom, našim istaknutim kontrabasistom, među ostalim članom Zagrebačkih solista i profesorom na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Mariom Iveljom: „Htio sam napraviti oblik klasičnog profesora koji se prisiljava svirati jazz, rock, r'n'b, ali ga stalno vuče natrag u klasiku, zato su tamo bili citati!"

 

Još jedan gost koncerta, publici možda poznatiji iz svijeta klasične glazbe, ali širokih interesa, bio je Dani Bošnjak i to u aranžmanu spomenuta Bachova rukopisa. Veza Davida Gazarova i klasične glazbe seže u njegovo najranije djetinjstvo; klavir je počeo svirati već kao četverogodišnjak. Jazz je pak počeo svirati nešto kasnije, a iako je kod nas, zahvaljujući češćim nastupima u jazz klubovima i festivalima, poznatiji kao jazz pijanist, on sam se ne opredjeljuje za žanrove: „Nemam podjelu. Jednostavno volim lijepu glazbu, rado bih svirao i s nekim tko svira narodnu glazbu, pravu narodnu glazbu, ja to volim. Naravno, s obzirom da sam uglavnom nastupao na jazz pozornicama, recimo u Lisinskom na jazz festivalu ili na Springtime Jazz Feveru kod Boška Petrovića, ljudi su me tako i upoznali; već od 1991. godine kad sam prvi put tu došao na koncert sa Chuckom Israelsom, i Lala Kovačev je tu bio, a sljedeće godine bio je i koncert s Nielsom Pedersenom i Alvinom Queenom. Tada naravno ljudi odmah to nekako stave u ladicu, što je razumljivo, ali ja nisam samo to. Od četvrte godine vježbam klasiku, odgojen sam kao koncertni pijanist za klasiku, čak nisam ni glazbenik za komornu glazbu budući da imam zdravstveni problem s očima, pa teško čitam partiture prima vista, jer loše vidim. To me automatski izbacuje s komorne glazbene scene. Ja sam baš solist izvođač koji mora naučiti tekst izvesti, ili izimprovizirati."
Improvizacije je bilo i na koncertu u Studiju Bajsić uz članove Jazz orkestra HRT-a, bilo u kvartetu sa Sašom Borovcem na kontrabasu, Markom Lazarićem na bubnjevima i Sašom Wozdeckim na udaraljkama, bilo u izmjenama virtuoznih i energičnih solističkih pasaža sa solistima banda: Sašom Nestorovićem, Vojkanom Jocićem, Mirom Kadoićem, Arsenom Erešom na saksofonima, Davorom Križićem i Brankom Sterpinom na trubama, Mironom Hauserom na trombonu, i drugima. Koliko je spontanosti bilo u njihovu muziciranju pojašnjava i sam Gazarov: „Bilo je puno improvizacije na koncertu. Kad sviram tradicionalni jazz, pokušavam svirati na najtradicionalniji jazz način: točno odsvirati temu i održati formu. Znači odsvira se tema koja se dalje razvija; za poznavatelje klasične glazbe je možda bolje reći da se ne improvizira nego se varira. Varijacija je fiksirana improvizacija - ili - improvizacija je spontana varijacija. To variranje se kod mene događa najčešće spontano. Druga stvar je da kad čovjek jako često svira istu stvar i improvizira, nekad dođe do kristalizacije improvizacije pa ona na kraju postane gotovo djelo. Usput rečeno, to je radio Johann Sebastian Bach. Improvizirao je svoj Das Wohltemperierte Klavier puno puta dok nije našao zlatnu sredinu. Ista stvar se događala s Charliem Parkerom, primjerice kod teme Ornithology. Ima jako puno tih primjera. U mojem je slučaju na koncertu bilo jako puno improvizacije gdje su jednostavno bili napisani akordi i tada se improviziralo uživo na bini."
Užitak glazbenika na pozornici i posjetitelja u publici potvrdio je i dodatak - Chopin's Be-Bop Idioms. Ocjena suradnje s Jazz orkestrom HRT-a daje nadu da bi nakon ove prve suradnje moglo biti još zajedničkih koncerata „Mislim da je to izvrstan orkestar. Posebno moram naglasiti rad Saše Nestorovića, ono što s ovim orkestrom napravi za svaki program, pogotovo za programe koje još nisu svirali, kako ih odsviraju bez greški, da sve štima. Naravno da je i u našem slučaju bilo isto tako, zahvaljujući motiviranosti svakog pojedinog glazbenika u orkestru i dakako radu Saše Nestorovića kao voditelja i dirigenta. Mislim da je naš program ispao jako fino i smatram da taj orkestar ima jako veliku perspektivu; sada je jako dobra i može biti i puno bolja."
Prije neke sljedeće takve suradnje, protagonist svjetskih pozornica i poznavatelj međunarodnih glazbenih prilika, David Gazarov odlazi u Njemačku gdje već 29. travnja svira na festivalu Kemptener Jazz Frühling, nakon čega će gostovati i na dodjeli naše diskografske nagrade Porin!

Ana Vidić


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja