Sastav Jazz Ex Tempore održao turneju po Velikoj Britaniji

Sastav Jazz Ex Tempore održao turneju po Velikoj Britaniji
Datum objave:
30.10.2013.
Jazz Ex Tempore
JAZZ EXTEMPORÉ PO ČETVRTI PUT NA TURNEJI PO VELIKOJ BRITANIJI

Kao prvo, ako si imalo objektivan onda nakon četvrte po redu turneje međunarodnog sastava Jazz ExTemporé po Velikoj Britaniji, realizirane u drugoj polovici listopada treba konstatirati ovo: londonska pijanistica/skladateljica/pedagoginja Andea Vicari zaslužuje od nas iskreno i svekoliko štovanje i pohvale za sve što je za ovu grupu napravila. I organizacijski i svirački i kao osoba koja je svojim temperamentom i energijom ove godine omogučila ovom kvartetu u kome su glazbenici iz cijele Europe da dođu u dva navrata na Otok i predstave se na dostojanstven način. O povijesti projekta znamo sve ili skoro sve, ako se prati ovaj portal, znamo i da su u njemu osim Andree Vicari i nizozemski kontrabasista/skladatelj Rico de Jeer, inače indonezijskih korijena, potom bugarski bubnjar/udaraljkaš/skladatelj Hristo Jocov, i na koncu i "naš"gitarist i multiinstrumentalist, te skladatelj Elvis Stanić, na čiju se inicijativu ova neobična ekipa okupila. Dobro to su poznate činjenice, no večina takvih ad hoc okupljanja završi na jednom ili par koncerata, dok kvartet Jazz ExTemporé postoji evo već koju godinu, redovito se sastaje, gostuje ovdje i ondje (osim Hrvatske, BiH, Bugarska, Holandija i Velika Britanija, te Italija!) i ima iza sebe čak dva CD-a. To govori o barem dvije važne činjenice: prva je da svugdje po Europi postoje snažne lokalne scene s istaknutim pojedincima, a drugo da je kvartet zaživio, da su se glazbenici "našli", da među njima postoji i snažno prijateljstvo, ali i uvažavanje drugih tradicija, ne samo glazbeničkih, i još više od toga kreativno oplođavanje i komunikacija.
Tako se lipanjska turneja po Engleskoj okončala snimanjem drugog CD-a u Clowns Pocket Recording studiju u Bexley-u na kome je odsvirano 10 novih skladbi koje potpisuju svi članovi kvarteta. CD je dobio simboličan naslov "East&West", a ovih se dana pojavio u izdanju respektabilne engleske etikete specijalizirane za moderni jazz "33 Records" 8 (kataloški broj CD 33JAZZ235), pa je prvi u seriji od 6 koncerata na jesenjoj turneji, onaj održan u jednom od najvažnijih londonskih jazz klubova 606 22. listopada bio zapravo promotivni nastup, a onda je slijedila i turneja u još pet gradova.
Andrea Vicari je cijenjena londonska jazz pijanistica sa značajnom karijerom i s opsežnom diskografijom, a ujedno i pedagoginja na prestižnom Trinity Laban Collegeu smještenom u Greenwichu, gdje podučava osnove jazz improvizacije. Kranje dinamična i energična osoba, i kada je glazba u pitanju, ali i sve ono što se tiče organizacije , ona je učinila sve da cijela tuneja prođe doista na iznimnom nivou. Čitamo u malenom časopisu JazzUK, koga izdaje neprofitna agencija UK Jazz Service, koji je i dao dio novca za turneju, najave su se pojavile u svim važnijim jazz tiskovinama (Jazz in London, Jazz UK/Gigs), na portalima, te u radijskim emisijama (BBC radio 3!) , te je turneja prošla u veseloj atmosferi kakva i priliči starim prijateljima koji se sada već poznaju do u detalj, kao ljudi, ali još više kao glazbenici.
Upravo je na konzervatorij na kojem predaje Andrea Vicari dalekih 50-godina došla iz Zagreba na studij Mirjana Vrbanić i to učiti čembalo kod čuvene pedagoginje Valde Avelin. Mirjana je jedna od dvije sestre Vrbanić, kčerke velikog hrvatskog vokalnog pedagoga Lava, kasnije udata za Johna Lewisa, leadera Modern Jazz Quarteta i velikog promotora hrvatskog jazza, s kojim je snimila dva LP-ja pod nazivom "Chess Game Vol.1&Vol.2" 1987. godine, te jedan samostaln sa Scarlattijevim sonatama.
Iako su se našli tek pred prvi nastup promotivne turneje gig u klubu 606 prošao u veseloj atmosferi i s osjećanjem da su na sceni stari prijatelji. Nije nedostajalo gitarske pirotehnike "našeg" Elvisa Stanića, posebno u njegovim skladbama "Breakout" i "Harvard Street", niti naplavina fuzijske glazbe (korištenje gitarskog sintetizatora, lap steel gitare, mandoline i akustične gitare), Andrea Vicari se u eksponiranjima temâ u unisonim pasažima gitare i klavira dodala i scat korištenje glasa (poznat nam postupak koga Elvis Stanić koristi u svojon matičnoj grupi surađujući s pjevačicom Meri Trošelj!). Uz to pokazala se kao izuzetna pijanisica, i razumijevajući različite kontekste pojedinih skladbi, posebno njihove ritmičke i melodijske osobenosti, ali i u solima, posebno kada nanosi guste blokove akorda i duge melodijske improvizacije. Bubnjar Hristo Jocov je mapi kvarteta pridonio skladbama s primjetnim utjecajem baklanskih neparnih metara, svirajući povremeno i rukama, a u drugim je skladbama opet potvrdio da se radi o udaraljkašu izvanredne tehnike, suptilna osjećaja za swing i dinamičke tempo gradacije. Uparen sa smirenim, skoro bi rekli konteplativnim nizozemskim kontrabasistom, on čini onu temeljnu kičmu oko koje se pitka, al ili raznovrsna glazba kvarteta konstituira. Tako smo uživali u njegovim skladbama "East end West", sa zanimljivim ritmičkim rješenjima koja su se oslanjala na bugarski foklor, potom nešto agresivnijoj "Wandering Shadows" s ulascima u vode free jazza.
Jocov je učio kod čuvenog bugarskog pedagoga za udaraljke Dobri Palieva, kod koga je , ali u Skopju, učio i "naš" Igor Lešnik, da bi utemeljio zagrebačku školu udaraljki, a u više ga je navrata dovodio na različite seminare u Hrvatsku.
Zatim dolazimo do jednog od ljepših trenutaka na ovom CD-u- Elvis se Stanić prihvatio svog prvotnog instrumenta harmonike i sa suradnicima izveo krajnje zanimljivu obradu hrvatske narodne "Ivan Klakar" (Andrea Vicari je prije izvedbe rekla nešto o tragičnoj sudbini starog ribara o kome priča govori!), dok se u narodnoj skladbi "Sari Gelin", koju je maestralno aranžirala Andrea Vicari, pridružila svojim umilnim glasom azerska pjevačica Medina Mektiva, inače bivša studentica klasične violine Trinity Laban College, a potom je dala scat vokalizama podršku u još jednoj skladbi, donijevši svojim glasom ponešto od mistične erotičnosti dalekog Orijenta.
Kontrabasist suptilne tehnike i izraženog swinga Rico de Jeer koji je donio u studio divnu baladu "Elf" napisanu za njegovu kćerku, u kojoj mu pomaže u oblikovanju nežne atmosfere Hristo Jocov sa udaraljkama, te Andre Vicari scat vokalizama. Srednji dio pripada sjetnom solu Elvisa Stanića, a potom se u solima izmjenjuje s Andreom Vicari i moćnim kontrabasom autora.
Na koncu je Andrea Vicari kao i uvijek bila raspoložena ne samo kad je za instrumentima sa crno- bijelim tipkama ( uz koncertni klavir i Vurlitzer električni klavir u njenoj skladbi "The Occidental Tourist" , kojom kako kaže predlaže da se ide u pohode prekrasnoj Hrvatskoj!), nego i kao skladateljica. Osim već pomenute teme njene su skladbe i "Lanziamentos del Verde", srednjeg tempa kao stvorena za njene duge perlaste improvizacije, a slijedi je i Elvis Stanić, te dinamična, skoro kao poziv na ples, skladba "Bas My Life" u kojoj opet temu donose njen glas i gitara.
U studiju Elvis Stanić se uz "arsenal" žičanih instrumenata i već spominjanu harmoniku, zaposlio sviranjem i klavijatura i orgulja, pa je CD-u dao jednu dodatnu polituru koja doprinosi komunikativnosti glazbe i opetovanom slušanju.
Našli smo se tako na koncu turneje još jedanput u predgrađu Londona, u kulturnom centru u Welwyn Garden City-ju gdje serija koncerata i jazz festival goste redovito neke od ponajboljih britanskih i europskih jazz glazbenika, pa je završni koncert prošao u veseloj atmosferi.

Ognjen Tvrtković


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja