Zawinul Legacy Band u Opatiji

Zawinul Legacy Band u Opatiji
Datum objave:
08.11.2013.
Zawinul Legacy Band, Alba Nacinovich i Elvis Stanić
9. Jazz Ex Tempore 3. - 5. 11. 2013.

piše: Saša Drach

Pokrenut 2005. godine projekt Jazz Ex Tempore u Opatiji jednom godišnje okuplja glazbenike sa svih strana svijeta, različitih pravaca i tradicija koji zajedno skladaju i izvode originalnu glazbu, razmjenjujući pri tome uzajamna iskustva.
Ove godine Elvis Stanić je doveo u Opatiju grupu muzičara koje, međutim, ipak nešto povezuje, no ono što rade svakako je na tragu ranijih događanja na Jazz Ex Tempore susretima. Radi se o Zawinul Legacy Bandu, sastavu koji većim dijelom čine glazbenici koji su surađivali s "ocem" fusiona, legendarnim Joeom Zawinulom.
Ideja je bila sljedeća. Tri dana bend boravi u Opatiji, po danu uvježbava koncert, a navečer drži radionice za jazz zaljubljenike, kako znatiželjnike, tako i profesionalce.
Uz vođu sastava Scotta Kinseya (on je surađivao kao producent sa Zawinulom, danas je vođa sastava Tribal Tech, no radi i u drugim postavama i radi glazbu za filmove - na pr. Ocenovih 11, 12, 13), stigli su još Mike Baker na bubnjevima (dugogodišnji aranžer i bubnjar Whitney Houston, ali je svirao i u Zawinul Syndicateu), Boby Thomas na udaraljkama (on je svirao i u Weather Reportu i u Zawinul Syndicateu), te dva znatno mlađa glazbenika, Francuz Hadrien Feraud na basu (svirao s nizom fusion glazbenika, među kojima i s Chickom Coreaom i Johnom McLaughlinom, no iako vrlo mlad, radi i kao producent i aranžer) i Katisse Buckingham, saksofonist, flautist, ali i vokalist i reper (koji je surađivao s Yellowjacketsima, H. Hancockom i cijelom nizom glazbenika drugih žanrova).
Žestok je to i vrlo uigran sastav, koji se takvim pokazao i na neformalnim nastupima na početku i kraju svake od radionica. Vrsni glazbenici, zavidnoga iskustva i tehnike, u Opatiji su bili vrlo opušteni, potpuno na raspolaganju znatiželjnicima koji su navraćali na radionice. Bila je to zapravo dobra prilika da se čuje što glazbenici različitih formata i različita pristupa glazbi misle. Nizala su se i zanimljiva i banalna pitanja, no oni su na sva odgovarali jednako ozbiljno i opširno, trudeći se uspostaviti što bolju komunikaciju, ni u jednom trenutku ne zaboravljajući da su, ipak, cijelo vrijeme pred publikom.
Svi ovi glazbenici imaju svoje bendove i druge projekte, rade i kao studijski glazbenici na projektima najrazličitijih žanrova no, složni su oko toga da im to nije strano. Glazbu dijele samo na dobru i lošu. Producent i menadžer projekta Tony Zawinul pokušao je objasniti ovaj njihov projekt kao "pronošenje duha glazbe Joea Zawinula, a ne oponašanje njegovih sastava. Iako sviraju Zawinulove kompozicije, nikako ne žele biti "cover band". Sjajne su to bile svirke već na radionicama, kad smo sjedili oko njih kao u studiju, u omanjoj dvorani Ville Antonio, no nitko tada nije ni sanjao da će njihov završni koncert biti tako moćan.
Pozornica je bila smještena u hotelu Imperial, zapravo u grandioznoj blagovaonici tog hotela koji je u ovo doba godine zatvoren. Maknuti su stolovi, formirano gledalište, postavljeni reflektori i dekorativni zastori i doista, blagovaonica se pretvorila u koncertnu dvoranu. Međutim, onim velikim kristalnim lusterima nije bilo lako kad je Zawinul Legacy Band zagrmio svom snagom, u punoj formaciji. Zawinulove kompozicije poput lakih brodica su uranjale i izranjale po silovitim vodama snažnih interpretacija, solaža, duela, improvizacija, ali i elektronskih dodataka, semplova, vokaliza i repa. Nizali su se redom, Gibraltar, Black Market, Victims of the Groove, sve dok se na pozornicu nisu popeli Elvis Stanić s gitarom i njegova lijepa pratilja, sjajna vokalistica Alba Nacinovich. Tada su svi zajedno izveli dvije Stanićeve skladbe, Kisha i South Wind, koje su bile i dobro odabrane i još bolje aranžirane, tako da su odlično sjele uz Zawinulovu glazbu. Štoviše, mlada Alba Nacinovich je pokazala da je spremna za najviše dosege i odlično je improvizirala, sjajno se snašavši među ipak prilično okorjelim lavovima.
Nakon ove dvije skladbe Zawinul Legacy Band se vratio u svoje okvire, bez Elvisa i Albe, no vrlo brzo su ga vidno poneseni glazbenici pozvali da se vrati na pozornicu i svira dalje s njima. Iako je upao u vatru vrlo brze izvedbe, Stanić se odlično snašao i gotovo rutinski se uklopio u bend koji ga je baš rado primio. "Bila je to inicijacija", primijetio je iskusni Davor Hrvoj. "To su nekada radili i be-boperi kad bi im došao netko novi sa strane." Ako je tako i bilo, Stanić je izvrsno odsvirao i cijeli je ovogodišnji projekt doista dobio pravi smisao.
Ispalo je da je svakako moguće pronijeti dobri duh Zawinulove glazbe. Možda zato jer je u pitanju bila Opatija, gdje je Zawinul i sam rado dolazio, a možda su se i zvijezde tako poklopile da je ta lijepa ideja tako blistavo bljesnula, da nas je ta predivna glazba te večeri zaista očarala.


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja