Ladislav Fidri, Peco Petej i Džemal Cakić snimili album sa Sinanom Alimanovićem

Ladislav Fidri, Peco Petej i Džemal Cakić snimili album sa Sinanom Alimanovićem
Datum objave:
22.08.2009.
SINAN ALIMANOVIĆ INTERNATIONAL BAND

BOSNIA GROOVE, Muzička Produkcija Javnog Servisa BiH, 2007.

Već dugo spremam se pisati o jednom od ključnih albuma ne samo bosanskohercegovačke jazz produkcije, jer između ostalih, i neki glasoviti hrvatski glazbenici sviraju na ovom CD-u. Dogode se neki drugi poslovi, završetak knjige POGLED NA JAZZ (konačno, izlazi u rujnu, nakladnik NOVA KNJIGA RAST, Zagreb!), ljetne vrućine, pa odlutale misli…a CD «Bosnia Groove» se gotovo neprekidno vrti u mojem playeru.
Pred koji dan čujem se s velikim trubačem Ladislavom Fidrijem, negdje je u Fužinama, obiteljski odmor… i pitam što se sluša, a on kaže, «Bosnia Groove», iako sviram na tom albumu…a ja kažem, i kod mene, iako ne sviram na tom albumu, ali bogme taj album «razara» i redefinira poglede na jazz.
Dogodilo se tako da sam neku večer, uz čašu ljekovitog Chardonnaya by Miklaužić, pustio repeat na Sinanovoj obradi stare bosanske skladbe «Bentbaša», s onim zaraznim kontrabasom, koji se pod kožu uvlači, poput Milesova «So What»; da bi Sinan tek oko druge minute naznačio temu, lagano, nonšalantno, kao da hoće kazati kako tema i nije toliko bitna koliko je bitan taj groove, ne samo spomenute skladbe već cijelog albuma.
Groove i atmosfera iz jazz bajke i sinergija respektabilnog popisa glazbenika: Sinan Alimanović, piano & hammond, Dinko Šimunović, double bass, Amar Češljar, drums & tapan, Miroslav Vuletić, vocal, Ladislav Fidri, krilnica, Vernes Ljuštaku, el.gitara & saz, Faruk Fejzić, el.gitara & saz, Džemal Cakić, truba, Nikola Mitrović, truba, Petar Petej, drums, Aleksandar Jačimović, tenor sax, Vernesa Ljuštaku, back vocal.
Ekipa je to koja je napravila ovaj nosač zvuka, dajući sebe stopostotno. Već sam pisao o Sinanovom i Lacijevom nastupu u tuzlanskom jazz klubu, koji je dao sjajan «Live in Tuzla» album i tamo sam rekao da taj groove, taj jazzistički «zlatni gral», nije lako pronaći. Neki se, istina, rode s njim, a neki prožive ovozemaljski život vječito tragajući. Oni sretnici, pojedinci, ili cijeli bandovi, koji su to uspjeli, i kojima svirka ide tako dobro da ne treba ništa mijenjati, imaju «ono nešto», riječima neobjašnjivo, ali dušom i svim osjetilima prepoznatljivo od prvog trenutka kad čujete njihovu glazbu.
Na albumu «Bosnia Groove» Alimanović se vrlo vješto jazzistički igra s bosanskom tradicijskom pjesmom («Snijeg pade na behar na voće», «Kraj tanana šadrvana» i «Bentbaša»), ali i znalački sviranim jazz standardima. To su dva segmenta ovog dvostrukog CD-a: jedan s obradama  bosanske tradicije, kojima se daje jedno novo viđenje i gotovo nova dimenzija uranjanja u glazbu koju bosanski čovjek baštini kroz stoljeća, i drugi, s obradama jazz standarda gdje se Sinan Alimanović odlično snalazi, bilo da je riječ o Milesovim skladbama «Solar» i «Nardis», ili Coltraneovim «Impressions», ili Monkovoj «Round Midnight», a da ne pričam s koliko lirskog ugođaja interpretira Rodgers-Hartovu «My Funny Valentine».
Bitno je naglasiti Alimanovićevu želju, što mi je i rekao u jednom od naših brojnih razgovora, da te tradicijske skladbe i njihove obrade, zvuče jednako kao i jazz standardi, kao da ih je ista ruka pisala. To je, vjerojatno, i najveća vrijednost ovog albuma. Rame uz rame, Miles i behar, Coltrane i šadrvan, Monk, Evans, Fidri i Bentbaša….maestralno!!!
Tu se nameće i pitanje prijevoda. Naime, «Snijeg pade…» je prepjevana na engleski jezik. To je sklizak teren, jer vrlo dobro znamo kako se često desi «izgubljenost u prijevodu», no, ovdje to nije slučaj, na svu sreću. Znamo da je i Heinrich Heine bio inspiriran bosanskom poetikom i metaforom, upravo u primjeru «Kraj tanana šadrvana».
Zgodno je prisjetiti se Andrićeva romana «Na Drini ćuprija». Ako stavimo «Most na Drini» sva magija nestaje i imamo banalnost. Da ne pričamo o engleskom ili njemačkom prijevodu tipa «The Bridge» ili «Die Brücke»…kako razumjeti, u sličnom kontekstu npr. bosanske stećke i Maka Dizdara???
To Alimanović glazbom dobro rješava. To je vrijednost i kvaliteta albuma. Jazz je širok i univerzalan, jazz može razriješiti «babilonsku pomutnju jezika» i ponuditi zahvalnom i pažljivom slušatelju onu dimenziju koju «svakodnevni» čovjek teško shvaća… u ovom slučaju to su behar na voću, to je šadrvan, to je taj bosanski groove koji je ponekad nelak za razumijeti, ali Sinan i njegov internacionalni band to nam nude kao na dlanu, samo treba uzeti i otvorena srca poslušati, rezultat će nas ugodno iznenaditi.
Stoga ovaj CD iskreno preporučam za slušanje. Rekoh neki dan jednom jazz prijatelju, kad bih bio uhvaćen u krađi npr. Djangove gitare ili Milesove trube, pa osuđen na zatvor, i da tamo mogu ponijeti CD s deset pjesama, jedna od njih svakako  bi bila Alimanovićeva «Bentbaša». A kasnije, kako se i u zatvoru može svašta nabaviti, netko bi mi već prokrijumčario cijeli «Bosnia Groove»!
Dinko Husadžić Sansky
(Preuzeto s portala Barikada.com)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja