Glazbom izražavam svoj identitet

Glazbom izražavam svoj identitet
Datum objave:
29.04.2013.
Rudresh Mahanthappa's Gamak
Rudresh Mahanthappa, u povodu nastupa na 3. Avantgarde Jazz Festivalu u Rovinju

Nakon što je tijekom prošloga desetljeća zauzimao prva mjesta u glasovanjima uglednog glazbenog časopis DownBeat u kategoriji alt saksofonista u usponu karijere, američki jazz glazbenik koji se rodio u Trstu a danas živi u New Yorku, Rudresh Mahanthappa je u prošlogodišnjem, ali i glasovanju kritičara tog magazina godine 2011., proglašen najboljim alt saksofonistom na svijetu. Njegovu visoku poziciju u elitnom domu svjetskih jazzista potvrdila je i Međunarodna udruga jazz novinara koja mu u posljednje četiri godine iskazuje istu čast.
Saksofonist, skladatelj (dobitnik nekoliko uglednih nagrada za svoj skladateljski rad) i glazbeni pedagog, Mahanthappa je svestran umjetnik koji u svojem stvaralaštvu objedinjuje glazbeno naslijeđe raznih kultura. Rado se oslanja na tradiciju indijske glazbe što posebice uvjerljivo provodi kroz suradnju s još jednim cijenjenim američkim jazz glazbenikom indijskih korijena, pijanistom i skladateljem Vijayom Iyerom. Poput njega i Mahanthappa objavljuje za njemačku diskografsku kuću ACT, posvećenu dokumentiranju ostvarenja novijih kreativnih glazbenika. Za tog je izdavača objavio hvaljeni album »Gamak« na kojem objedinjuje sva dosadašnja glazbena iskustva, a koji će, uz gitarista Davida Fiucsinskog, kontrabasista Francoisa Moutina i bubnjara Genea Lakea, predstaviti na 3. Avantgarde Jazz Festivalu u Rovinju.
- Gamak je poseban sastav s kojim izvodim glazbu što nadilazi granice i žanrove, a istodobno komunicira u duhu globalnog društva u 2013. S tim sam glazbenicima surađivao i u drugim skupinama, a za ovaj sam ih album odabrao prije nego što sam skladao jednu notu za skladbe koje sam na nj uvrstio. U svojoj sam glavi zamišljao, čuo kako sviraju zajedno. Iako smo svi vrlo različiti, neovisno jedan o drugome istraživali smo slične glazbene pojmove i stekli sličan osjećaj o tome kako stići do cilja i koja je svrha našeg poimanja estetike i glazbenog riječnika. Svirajući zajedno odlazimo na glazbeno putovanje neusporedivo s ijednim kakvo su doživjeli prije. Tako će biti i na koncertu u Rovinju.
Multikulturalizam
Što je najvažnije za vašu glazbenu estetiku?
- Moje nadahnuće dolazi iz puno raznih izvora. Nadahnjuju me glazba, umjetnost, znanost, politika i druge discipline, dok je u novije vrijeme moja najveća inspiracija moj mali sin Talin. Koristeći se iskustvima iz spomenutih područja želim predstaviti glazbu koja istobno obuhvaća duh i intelekt, ne zanemarujući iskrenost i potpunu neovisnost. To ostvarujem tako što ostajem individualac, što izražavam svoju osobnost. Nikad se ne pretvaram da sam više ili manje od toga što doista jesam.
Što je, prema vašem mišljenju, jazz?
- Jazz je medij koji uvijek projicira multikulturalizam kao jedno od svojih načela. To je neusporedivo sredstvo za komunikaciju raznih identiteta koje utjelovljuju snagu i krhkost ljudskog stanja.
Što vas je privuklo toj glazbi?
- Prvi jazz glazbenici koje sam čuo bili su Grover Washington Jr., David Sanborn i Brecker Brothers. Ubrzo nakon toga čuo sam Charliea Parkera i tada više nije bilo povratka. Moj prvi učitelj saksofona uputio me u tajne raznih vrsta glazbe, uključujući jazz. Naravno, za nekoga tko svira saksofon jazz je očit izbor, kad tad će se naći u fokusu njegova djelovanja. Na početku je bila važna i suradnja s bubnjarom Jackom DeJohnetteom. Jedan od mojih motiva da se preselim u New York bio je svirati s njim. To je bilo nevjerojatno iskustvo. On je živuća legenda među bubnjarima, a njegova energija i vibracije su nedokučivo duboke i moćne. Bio je blagoslov i čast svirati u njegovom bendu.
U kojem će se smjeru, prema vašem mišljenju, razvijati jazz glazba u dvadeset i prvom stoljeću?
- Jazz će se i dalje oslanjati na razne glazbene tradicije u svijetu, a također će uključivati napredna tehnološka dostignuća poput elektronike u službi unapređenja umjetne inteligencije.
Dekonstrukcija i konstrukcija
Kako ste učili o indijskoj glazbi?
- Indijska glazba koju sam slušao u kući dok sam odrastao bila je prvenstveno vjerskoga karaktera. Poznata je pod nazivom bhajana. U indijsku klasičnu glazbu nisam dublje zaronio sve do odrasle dobi. To se očito poklopio s razdobljem u kojem sam pokušavao shvatiti i definirati svoj bikulturalni, hibridni identitet Indo-Amerikanca.
Kako poznavanje tradicije indijske glazbe utječe na vaše jazz stvaralaštvo?
- Indijska glazba je još jedan improvizirani oblik umjetnosti sa snažnim spojem melodija i propulzivnih ritmova. Jazz rezonira na sličan način, ali postoji toliko mnogo različitih načina izvedbi koji mogu utjecati na razliku u pristupu i tehnici sviranja ovih žanrova. Moja glazba živi negdje između njih.
Kako takav pristup ostvarijete u suradnji s Vijayom Iyerom?
- Vijay i ja dijelimo mnoge umjetničke stavove koje sam ranije spomenuo, ali naša je suradnja mnogo dublja s obzirom na naše kulturne sličnosti i naš odgoj u ovoj zemlji. Mi smo više kao rođaci nego suradnici.
Zašto i kako spajate jazz i indijsku glazbu?
- Spajam ih kako bih izrazio svoj identitet. Svake sekunde svakoga dana, ja sam istovremeno Indijac, Amerikanac, nijedno od toga i oboje. Moja glazba to mora odražavati u svojoj srži. Nisam zainteresiran za princip »cut-and-paste« kojim bih doslovno uzimao iz indijske glazbe i jazza i te glazbene elemente stapao u novi amalgam. Moje je stvaralaštvo pod utjecajem osnovnih konstitutivnih elemenata jazza, indijske glazbe, funka, rocka, hip-hopa, te mnoštva drugih žanrova i stilova. Bavim se dekonstrukcijom svega za što sam zainteresiran, do najelementarnijih detalja, a potom od njih gradim nešto novo. To što sam učinio s jazzom i indijskom glazbom rezultatiralo je bešavnom glazbenom sintezom.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 28. travnja 2013.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja