Sevdalinka je pjesma koja lomi dušu

Sevdalinka je pjesma koja lomi dušu
Datum objave:
21.04.2013.
Amira
Amira Medunjanin, u povodu nastupa na 3. Avantgarde Jazz Festivalu u Rovinju

U prvom koncertnom vikendu ovogodišnjeg 3. Avantgarde Jazz Festivala koji će se održati na raznim lokacijama u Rovinju, u Multimedijalnom centru će 3. svibnja nastupiti američki saksofonist Rudresh Mahanthappa, a 4. cijenjena bosanskohercegovačka pjevačica Amira Medunjanin, prozvana bosanskom Billie Holiday.
Amira Medunjanin se specijalizirala za izvođenje tradicijske bosanske glazbe - sevdalinki koje je učila od svoje majke od koje je i slušala priče vezane uz tu karakterističnu glazbenu bajku. No, ona je otišla korak dalje od pukog reprodiciranja te glazbe na konvencionalan način. Naime, posvetila se istraživanju raznih kreativnih mogućnosti izražavanja i stvorila jedinstven pristup tom glazbenom idiomu. Njezine su izvedbe meditativane, iskrene, decentane ali duboko proživljene, u njima se osjećaju velika muzikalnost i jednostavnost svojstvena samo onima koji uspiju prodrijeti u srž posla kojim se bave. Jednako je studiozno pristupila odabiru suradnika, godinama tražeći one kojima je blizak njezin način izražavanja, koji dijele iste zamisli i koji ih na najbolji način mogu pretočiti u glazbu. Uz njih glazbu staru stotinama godina pretvara u novi glazbeni jezik zasnovan na poštivanju tradicije, ali i karakteru njezine osobe. Idealnog suradnika pronašala je u bosanskohercegovačkom pijanistu Bojanu Zulfirkapašiću koji vlastiti iskaz nerijetko oboganćuje elementima bosanske glazbene tradicije. Upravo u sinergiji s njim Amira ostvaruje organski spoj tradicije i današnjeg glazbenog trenutka, arhaičnog i suvremenog, s uvijek prisutnim poštivanjem vlastitog glazbenog naslijeđa.
Koji ćete program izvesti na koncertu u Rovinju?
- Dolazim s postavom koju čine pijanist Bojan Zulfikarpašić, basist Nenad Vasilić i udaraljkaš Bachar Kalife. Predstavit ćemo pjesme s prošlogodišnjeg albuma »Amulette«. Radi se o sevdalinkama i makedonskim pjesmama, te još nekima što će biti iznenađenje.
U kojem se smjeru razvija vaša glazba kad svirate s tim sastavom?
- Uvijek se radujem kada imamo priliku svirati zajedno. Svi su ti glazbenici zaista posebni i nadasve talentirani, žive u nekom svojem svijetu, imaju vlastiti, poseban način izražavanja i fantastične sposobnosti improviziranja. Najviše me privlači spoznaja da nikad ne znam što mogu očekivati na koncertu, u kojem će nas smjeru glazba odvući i gdje ćemo završiti. S njima, Amulette pjesame se uvijek javljaju u nekoj novoj dimenziji. Očekujem da se to dogodi i ovoga puta.
Duša se lomi
Kako se vaš pristup glazbu mijenja kad surađujete s Bojanom Zulfikarpašićem kojem je bliži jazzistički pristup?
- Naša je suradnja započela sasvim slučajno. Taj prvi zajednički nastup 2009. bio je suštinski čista improvizacija. Ovisim o trenutnom nadahnuću i mogućnosti da podijelim dobre vibracije s glazbenicima na pozornici. Bojan je izvrstan umjetnik i skladatelj i nije mu teško uklopiti se u različite izražaje. Može se reći da je, barem u našem slučaju, prirodno da su na sceni zajedno glazbenici koji su svoje karijere gradili na različitim utjecajima i u različitim žanrovima, ali ipak ono što nas povezuje je ta tradicijska nota koja nam daje slobodu da damo svoje viđenje života oko nas.
Kako gledate na njegov pristup jazzu, posebice kad ga obogaćuje elemetima bosanske glazbe?
- Davne 1993. Bojan Zufikarpašić je snimio pjesmu »Grana od bora«. Tu izvedbu smatram izuzetnom. Način na koji se poigrava tradicijskim harmonijama je jedinstven. Njegov posljednji album »Soul Shelter«, s kojim je napravio totalni zaokret, sada je moj favorit u njegovoj diskografiji.
Na koji način vi obogaćujete tradicijsku bosansku glazbu i prilagođujete ju vašem karakteru?
- Potpuno sam sigurna da je situacija obratna, odnosno Sevdah mene obogaćuje i samim tim utječe na moj karakter. Odrastala sam u vremenu kada je sevdah bio popularna glazba koja je iznimno utjecala na moju osobnost. Znam da se za to ne mogu odužiti, ali barem mogu pokušati prenijeti ljudima snažne emocije i važne poruke koje sevdalinka nosi u sebi. Sretna sam osoba jer sam doživjela predivne trenutke u svijetu sevdalinke, a to je doista neprocjenjivo.
Što sve utječe na estetiku vaše glazbe?
- Mnoge se stvari moraju poklopiti da bi bila zadovoljna. Perfekcionist sam što se toga tiče. Možda sam previše zahtjevna, ali kad želite iznijeti emocije koje Sevdalinka nosi u sebi, bojim se da nema drugog načina. Znate, kad pjevate pojedine sevdalinke duša se lomi. Istovremeno ste i tužni i sretni, i uzbuđeni i ljuti, a čovjek se s druge strane treba nositi s tim. Mislim da estetika uveliko ovisi o poetici. Držim da se više podsvjesno nego svjesno dešavaju određene stvari i ne možete baš puno utjecati na takav tijek događanja.
Kako ste ostvarili tako profinjen pristup sevdahu?
- Ma nije to ništa mudro. Sevdah vas potiče da budete što bolji, i to ne kao glazbenik već kao čovjek. Ako se odrediš prema tome na pravi način, onda nema nikakvih problema da te ljudi prihvate i da shvate o čemu govoriš. Sve je transparentno i iskreno i ne može biti drukčije.
Ljubavna čežnja
Što je sevdalinka?
- Bosanskohercegovačka Sevdalinka je poetska glazbena forma koja je nastala u urbanim sredinama srednjovjekovne Bosne. Sam naziv potječe od riječi »Sevda« što na turskom jeziku znači ljubav, ljubavna čežnja. To je pjesma koja opisuje razne ljude i događaje u prošlosti, koja uglavnom priča o ljubavi - sretnoj i nesretnoj. No, za mene sevdalinka predstavlja puno više od pjesme. Upotpunjava me kao osobu i daje mi neophodnu snagu da prebrodim sve nedaće sa kojima se suočavam. Osjećam se u potpunosti slobodna kada sam u tom svijetu i to ništa ne može promijeniti.
Kako je nastala?
- Do sada nije točno utvrđeno kada je nastala. Postoji više teorija o stvaranju sevdalinke, ali prvi pisani dokumenti spominju ovu poetsku formu krajem petnaestog i početkom šesnaestog stoljeća. Prema jednom izvoru, sevdalinka je prvenstveno ženska pjesma koju su spjevale djevojke dok su čekale svoje drage da se vrate s nekog dalekog puta ili iz ratova. S obzirom da je to bilo neko drugo vrijeme, žene nisu imale puno prilike da se pojavljuju u javnosti, ali su našle način kako da upotpune svoj život te, što je još važnije, kroz pjesmu objasne i iskažu svoje osjećaje. Pretpostavlja se da je sevdalinka pjevana u svim društvenim slojevima tog vremena u gradskim sredinama srednjovjekovne Bosne.
Koje su osnovne karakteristike tog stila?
- Teško ga se može svrstati u formalne okvire. Ovisno o tome kako se izvodi, sevdalinka može biti svaka pjesma koja govori o ljubavi. Sevdalinke su kompleksne pjesme pune emocija, a potrebno je dosta snage i strasti da se iznesu na pravi način kako bi poruka pjesme bila shvaćena.
Što sevdah znači za očuvanje bosanske kulturne tradicije?
- To je samo jedan, ali bitan dio bosanskohercegovačkog bića. Ali u ovim današnjim vremenima ljudima je teško razmišljati o bilo čemu, osim kako izgurati do kraja mjeseca. Pokušavamo se osloboditi silnih problema koji su nagomilani tijekom zadnjih dvadeset godina, ali mišljenja sam da se i u ovako teškoj situaciji mora sistematski pristupiti očuvanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Možda će netko reći da to nije prioritet, ali smatram da smo dužni brinuti o kulturnom naslijeđu, a prije svega o iznalaženju načina da nove generacije imaju pristup svemu onome što je obogatilo naše živote i što je dio našeg bića. Ne smijemo kulturnu baštinu prepustiti slučaju.
Intiman i iskren svijet
Možemo li reći da je ta glazba autentični iskaz bosanskog identiteta?
- Apsolutno. To je odličan način kako kroz pjesmu ispričati priču o Bosni i Hercegovini. Ne vjerujem da su se ljudi puno promijenili od tih davnih vremena kada su pjesme nastajale, odnosno, ne mislim da smo puno pametniji od naših predaka. Samo je potrebno da se okrenemo i pogledamo kako su ljudi iznalazili rješenja u nekim situacijama koje nam se svakodnevno događaju.
Kakvo mjesto ta glazba zauzima u današnjem bosanskom kulturnom stvaralaštvu?
- Sevdalinka je sveprisutna u narodu i samim tim nastavlja živjeti. Utječe na društvo općenito i bez sumnje će vršiti utjecaj na nove generacije, samo je pitanje u kolikoj mjeri. Ne vjerujem da će doći do masovne popularizacije sevdalinke, ali mišljenja sam da to i nije potrebno. Ipak je to jedan intiman, čist i iskren svijet kojeg ne trebaju doticati komercijalni faktori. To bi moglo biti kontraproduktivno.
Koliko ta glazba može pomoći u promociji bosanske kulture izvan zemlje?
- Itekako može pomoći i pomaže. Kada govorimo o publici u europskim gradovima gdje smo nastupali, uvijek ostanem iznenađena njihovom reakcijom. Tako malo treba čovjeku da otvori dušu. Na tim se susretima sjedinjuju, s naše strane motiv i nadahnuće, potreba da objasnimo i pokažemo ljudima s čime se, da tako kažem, borimo stoljećima, a s njihove iznenađenje, emocije, nevjerica i oduševljenje zbog činjenice da su otkrili jedan sasvim novi, egzotičan, nepatvoren, otvoren, lijep i pristupačan svijet.
Kako vam uspijeva uspostaviti prisan odnos s publikom?
- U bilo kojem kontekstu, prvenstveno to ostvarujemo kroz pričanje pozitivne priče sa ovih prostora ljudima koji slabo poznaju našu kulturu, način života i tradiciju. Kad nastupam na pozornicama izvan BiH, uvijek se trudim da ispričam kratku povijest koja će približiti sevdah publici i koja će na neki način pokušati objasniti svrhu postojanja i što je još važnije, snagu koja je održala sevdalinku u narodu više od 500 godina. Kad ljudi koji nikad nisu čuli za Bosnu i Hercegovinu, a kamoli za Sevdah, iz radoznalosti dođu na koncert, dodatno ste motivirani da pokažete svu raznolikost naše tradicije i da prenesete ljudima poruku koja je apsolutno prihvatljiva za bilo koga na ovom svijetu.
Davor Hrvoj
(Preuzeto iz Novog lista od 21. travnja 2013.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja