"Američki" trio Matije Dedića otvorio Proljetnu reviju jazza

21. Proljetna revija jazza u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja otvorena je nastupom Matije Dedića, koji je nastupio u triu s američkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Vincenteom Archerom i bubnjarom Kendrickom Scottom.Ovo je nastavak Dedićevih učestalih suradnji sa renominiranim stranim glazbenicima, koje uključuju Visiting Bruxeless s kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfosseom i bubnjarom Marekom Patrmanom, zatim From the Beginning - kada je posudio ritam sekciju Brad Mehldaua, kontrabasista Larryja Grenadiera i bubnjara Jeffa Ballarda, te najrecentniji album M.D. in N.Y.C., snimljen s Archerom i Scottom u Skyline studiju u New Yorku. Inače smo Kendricka Scotta već slušali u Zagrebu, i to na Kokanovićevom festivalu 2009, kada je nastupio u sastavu Terencea Blancharda.

Trio je repertoar prvenstveno bazirao na setlisti spomenutog albuma, koju je i ovaj put činio fini miks Dedićevih originala i izuzetno maštovitih obrada standarda. Dedić se već etablirao i kao vrsni kompozitor sa sklonošću prema meditativnim temama prepunim filigranskih detalja, a na koncertu nam je predstavio nekoliko svojih uradaka: Angst, Slawenskaya, Jungle Blues te Family. U svima je naglasak na kreativnom istraživanju i nesputanoj improvizaciji čitavog trija. Kad je riječ o standardima, Dedićev pristup je doista osebujan, tj. radi se o hrabrim zahvatima u neke kanonske kompozicije poput Hancockove Maiden Voyage - od koje Dedić uzima tek nekoliko nota glavne teme i oko toga gradi sasvim nove glazbene ideje, i novu, ''dedićevsku'' atmosferu. Blue in Green, ''bilo da je Milesova ili Evansova'', kako ju je Dedić predstavio (zbog kontroverze oko autorstva), bliža je njegovom autorskom senzibilitetu od Hanckockove stvari, pa iako se i ovdje radi o markantnoj reinterpretaciji, atmosfera je potpuno u duhu Evansovog lirskog pijanizma.
Niz refleksivnih kompozicija razbila je lepršava i zaigrana izvedba Ellingtonove Prelude to a Kiss, u bržem tempu od originalnog baladnog. Nakon nekih 90ak minuta koncert je zaključen s 2 bisa: Stingovom Fragile, prepoznatljivom ali istodobno tako uvjerljivo ''prevedenom'' na jezik jazza da ostavlja dojam pravog jazz standarda, a za drugi bis je Dedić dao izvrsnu solo piano izvedbu Monkove Round Midnight - koja spada među Dedićeve najzakučastije i najoriginalnije covere.
Treba istaknuti i Dedićevu ''pratnju'', koja je dakako puno više od pratnje, s obzirom da je ovaj sastav rasni primjer pijanističkog trija u kojem svi glazbenici jednako doprinose glazbenoj kreaciji, bilo kroz grupnu improvizaciju, bilo kroz virtuozne solaže. Proljetna revija jazza uvijek je balansirala između predstavljanja domaćih i stranih jazzera, pa je ovaj odlični koncert Dedićevog međunarodnog trija primjereni uvod u ovaj mali lokalno-globalni festival.


 (Preuzeto s portala Soundgurdian od 18. ožujka 2011.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja