Održani 12. međunarodni dani jazza - Uspjela jazz priredba

Datum objave:
30.10.2002.
Autor:
Davor Hrvoj

U organizaciji Jazz kluba Zagreb Hrvatskog društva skladatelja i Koncertne dvorane Lisinski od 22. do 25. listopada u Maloj dvorani Lisinski održani su 12. međunarodni dani jazza. Tijekom priredbe koja je okupila glazbenike najrazličitijih izričaja s tri kontinenta, a među njima i neke Hrvatske, u foajeu Male dvorane bila je postavljena izložba slika "All That Jazz" našeg poznatog jazz gitarista i slikara Aleksandra Bubanovića. U nekoliko zadnjih godina, otkako je umjetnički direktor Antun Tomislav Šaban, promijenila je karakter profiliravši se u jazz festival koji donosi suvremenije sadržaje i nova kretanja na europskoj i svjetskoj jazz sceni, te sve više privlači mladu publiku. Uz provjerena imena, na programu su redovito i nove, ponekad neuobičajene kombinacije ili razni eksperimenti, te programi koji po svojem karakteru ponekad izlaze iz okvira jazza. Ovaj rizičan pristup pokazao se uspješnim i do sada je dao dobre rezultate. Ove godine učinjen je pomak, te smo mogli uživati u nastupu glazbenika koji se već afirmirao na svjetskoj sceni, i Zagreb je došao u trenutku uspona karijere.
Svojim nastupom priredbu je otvorio Elvis Stanić Group koji se u nekoliko zadnjih godina ustalio u međunarodnoj postavi. Uz gitaristu Stanića u sastavu sviraju slovenski tenor i sopran saksofonist Primož Fleischman, klavijaturist Ivan Popeskić, slovenski kontrabasist Žiga Golob ili basist Damir Luketić koji je nastupio na ovom koncertu, bubnjar Marko Lazarić i udaraljkaš Branimir Gazdik koji ovaj put nije nastupio. Izvodili su uglavnom Stanićeve skladbe što su ih snimili na tri dosadašnja albuma, ali i standarde koji svojom formom odgovaraju njihovom izričaju, dopadljivu i energijom nabijenu izvedbu Dorhamove "Blue Bossa" i profinjenu Jobimovu "Insensatez". Svirali su prepoznatljivim zvukom, a zapažene improvizacije ostvarili su Stanić i Popeskić izvevši u dodatku u duu skladbu "Travels" glasovitog gitarista Pata Methenyja koji je izravno utjecao na zvuk sastava, osobito u ranijem razdoblju. No, ovim su nastupom pokazali, zahvaljujući korištenju glazbenih utjecaja ovog podneblja, te brižno pripremljenim i uvježbanim aranžamnima, da su jedinstvenim sastavom zavidne razine na našoj jazz sceni što dokazuju i brojnim nagradama među kojima i Porinima. Program prve večeri nastavio je newyorški The Other Quartet što ga čine mlađi glazbenici suvremena izričaja: trubač Russ Johnson, tenor saksofonist i klarinetist Ohad Talmor, gitarist Peter McCann i bubnar Mark Ferber. Okupljeni u ovoj neuobičajenoj postavi bez basista, izvodili su skladbe sa svojeg novog albuma "Sound Stains" što ga je objavila kultna newyoška tvrtka Knitting Factory. To su djela dvojice utemeljitelja kvarteta: Talmora i Johnsona, ali i Talmorova obrada Drugog stavka Šostakovićevog Drugog klavirskog koncerta. Njihov je nastup obilježen raznolikim ritmovi i glazbenim utjecajima, od klasike preko jazza do rocka, te eksperimentiranjem zvukom uz brojna iznenađenja i nepredvidiva rješenja, iako ponekad hladno i bez swinga. Dojmljiva je bila izvedba Talmorove skladbe "The Other Tune" u kojoj je autor u improvizaciji duhovito citirao Shorterov "Footpronts". U luđačkoj izvedbi svoje skladbe "'Nant Nana", što su je odsvirali u dodatku, Talmor je puhao u dvije boce, dok je McCann eksperimentirao zvukom električne gitare svirajući zubima.
Druga večer očekivano je donijela najatraktivniji program i bila vrhuncem priredbe. Svojim ju je nastupom otvorio jedan u nizu izvrsnih kreativnih talijanskih sastava što su nastupali na Međunarodnim danima jazza. To je duo klavirista i harmonikaša Antonella Salisa i alt saksofonista Sandra Satte koji poput prethodnika svoj avangardni pristup obogaćuje tradicijom jazza. Osim svojih, duhovito i predano su izvodili i skladbe drugih modernih jazz autora, primjerice "Naimu" Johna Coltranea i "Duke Ellington Sound of Love" Charlesa Mingusa, uživajući u spontanosti i komunikaciji. Svestrani i odlično potkovani glazbenici, majstori svojih glazbala, zvuče poput orkestra. Improvizirajući na neku banalnu temu od nje kreiraju umjetničko djelo. Dok Salis u većem dijelu nastupa ostaje dosljedan suvremenom izričaju, povremeno unisono zviždavši uz sviranje klavira ili harmonike, Satta se češće prepustio melodioznijim pasažima. Koliko drži do konvencionalnisti i ustaljenih šablona, osim glazbom, Salis je pokazao došavši na nastup u nacionalnu palaču glazbe odjeven u dres senegalske nogometne reprezentacije i hlače koje su se doimale poput pidžame, s plastičnom vrečicom koju je prešvercao na ulasku u dvoranu. No ona je poslužila prilikom izvedbe u kojoj je svirao preparirani klavir. Širem krugu ljubitelja jazza poznat kao sin glasovitog saksofonista Johna Coltranea i klaviristice Alice Coltrane koja je s njim svirala u zadnjem razdoblju karijere, saksofonist Ravi Coltrane najavljen je kao zvijezda suvremenog jazza koji je ostvario zapaženu karijeru svirajući s najpoznatijim glazbenicima, ali i kao vođa svojih sastava. U njegovu sastavu sviraju mladi, ali već afirmirani newyorški glazbenici koji su ostvarili suradnje s glasovitim jazzistima poput Hanka Jonesa, Nenne Freelon i drugih: usni harmonikaš Gregoire Maret, klavirist Luis Perdomo, kontrabasist Darryl Hall i bubnjar E.J. Strickland. Sastav je to osebujna zvuka, ponajprije zahvaljujući, u suvremenom jazzu raritetnoj kombinaciji saksofona i usne harmonike. Iako se u prvom dijelu doimao kao da nije dorastao zadatku, jedan od rijetkih usnih harmonikaša tog žanra, Maret je pokazao zavidno instrumentalističko umijeće i jedinstven stil sviranja ovog glazbalala, rasprostranjenijeg u kontekstu bluesa ili tradicionalnog jazza. Izvodili su skladbe Ravija Coltranea s njegova dva CD-a, primjerice "The Chartreuse Mean" i "High Windows", ali i nove, te standard "Giant Steps" Johna Coltranea. No Ravi ne oponaša oca. Upoznavši se s njegovom glazbenom baštinom, ali i cjelokupnom tradicijom jazza, svoju glazbu razvija u novom smjeru svojstvenom svojem naraštaju s kojim dijeli ideje i pozornicu. Poznavateljima glazbe na njegovim samostalnim albumima, kao i one koju je ostvario svirajući u brojnim sastavima Stevea Colemana, ovaj je nastup ipak bio svojevrsno iznenađenje. Svirao je pristupom bližim straight ahead stilu vrativši se zvuku koji je obilježio početak njegove karijere i suradnju s Elvinom Jonesom. U uigranoj formaciji koja već nekoliko godina djeluje zajedno, svirali su uzbudljivo i dinamično, svaki se član sastava predstavio kao maštovit solist, a Coltrane kao uvjerljiv saksofonist i leader, dostojan nastavljać tradicije slavne glazbene obitelji.
Na početku treće večeri u solo nastupu predstavio se ruski klavirist Simon Nabatov koji je godinama živio i djelovao u SAD-u, a danas je nastanjen u Kolnu. U dužim izvedbama svirao je manje poznatu skladbu Theloniousa Monka "Osaka T.", te svoje originale među kojima jedan zasnovan na glazbi Bacha i Jobima, a jedan na bugarskoj narodnoj glazbi, a u dodatku ipak nježnije i suzdržanije popularni standard "Emily" Johnnyja Mandela. Klasično školovan glazbenik ne robuje stilskoj čistoći, negira pripadnost bilo kojem žanru, a za njegovu dinamičnu i neobuzdanu izvedbu najvažnije je trenutno nadahnuće. U njegovim se izvedbama neprestano izmjenjuju nježnost i agresivnost, klasika i jazz, hladnoća i uzbuđenje, romantika i avangarda. Za razliku od njega, američki harmonikaš i bandeoneonist Peter Sove više je puta nastupio u Zagrebu i publika je znala što može očekivati. Svirao je sa svojim starim znancima, kvartetom Rucner, a na ovom nastupu po prvi put su im se pridružila trojica naših jazz glazbenika: gitarist Ivan Kapec, sopran saksofonist i flautist Arsen Ereš i kontrabasist Nenad Vrandečić. U prvom dijelu s temperamnetnim je kvartetom izvodio njihov redovni zajednički program s djelima glasovitog argentinskog skladatelja tanga Astora Piazzolle s kojima su za tvrtku jazzette snimili CD "Tango Moods". Tom prigodom promovirao je redizajnirano staro francusko glazbalo acordinu, a u improvizacijama je pokazao i osjećaj za blues. U središnjem dijelu programa izvodio je standarde poput Ellingtonove "Don't Get Around Much Any More" i "Sattin Doll", te Thielemansovu" Bluesette", uz pomoć Ereša, Kapeca i Vrandečića kojima je ostavljao dovoljno prostora za improvizacije. U zadnjem dijelu programa u novim verzijama Piazzollinih djela objedinio je izvedbu klasičara i jazzista.
Završna večer donijela je još više raznolikosti. Otvorio ju je austrijsko-indijski sastav K3 Goes Indija čija je glazba zasnovana na susretu različitih kultura. Austrijski trio što ga čine saksofonist Herbert Konigshofer, kontrabasist i gitarist Klaus Kircher i bubnjar i udaraljkaš Robert Kainar udružili su snage s indijcima: sviračem saroda Ranajitom Senguptom i sviračem table Soumitrajitom Chatterheeom u dopadljivoj mješavini utjecaja. Uz jazz tradiciju iz koje dolaze K3, te indijsku klasičnu glazbu za koju su majstori ova dvojica Indijaca, njihova je glazba obogaćena elementima popa, rocka, etna i bluesa. Uživajući u komunikaciji, svirajući vlastite skladbe, u tom spoju donose univerzalno razumljiv glazbeni jezik prihvatljiv širem krugu slušatelja. Priredbu je svojim nastupom zaključio naš gitarist Milan Lulić koji već niz godina živi i djeluje u Njemačkoj. Ovom prigodom predstavio se s međunarodnom postavom u kojoj su svirali njemački klavirist Martin Sasse, američki kontrabasist John Goldsby i nizozemski bubnjar Hans Dekker. Nastup je otvorio i zaključio nostalgićnim prisjećanjem na onaj što ga je u istoj dvorani održao prije šest godina. Tada su s njim nastupili u međuvremenu preninuli klavirist Radan Bosner i bubnjar Boris Benini kojima je posvetio skladbu "Yesterday" Lennona i McCartneya što ju je odsvirao bez pratnje. Svoje skladbe i najpoznatije standarde svirao je uglavnom u sporijem i srednjem tempu, nježno i osjećajno, u maniri mainstream jazza. Dojmljiv je bio u izvedbi balade "Darn That Dream". Bio je to jedini koncert mainstream jazza koji je na upečatljiv način zaokružio ovu priredbu što je donijela širok spektar današnjih kretanja na jazz sceni, bogatstvo raznolikosti i stapanja različitih žanrova.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja