U Lisinskom održani 15. međunarodni dani jazza

Uspješna i stilski raznolika jazz priredba

Datum objave:
28.10.2005.
Autor:
Ivica Župan

15. međunarodni dani jazza , od 25. do 28. listopada, u tradicionalno uzornoj organizaciji Jazz kluba Zagreb Hrvatskog društva skladatelja i KD Vatroslava Lisinskog, održana u Maloj i dijelom u Velikoj dvorani KD V. Lisinskoga, ponovno je zagrebačkoj publici ponudio pregršt dobra, zanimljiva i nadasve različita jazza, čiji su interpreti stigli iz Europe i SAD-a.
Dani su otvoreni izložbom kolor fotografija Davora Hrvoja „Portreti jazz glazbenika s koncerata u Maloj dvorani Lisinski“ na kojoj taj jazz kritičar, jazz entuzijast, novinar i nedvojbeno najagilniji promicatelj jazza u nas uspješno i duhovito portretira jazziste koji su dosad nastupali na Međunarodnim danima jazz, Proljetnor reviji jazza i Jazz cilusu HDS-a i Lisinskog, i koju je publika u foajeu Male dvorane sa zanimanjem razgledavala tijekom svih dana festivala.
Festival je otvorio Big Band RTV Slovenije koji je djelomice ponovio program što ga je nedavno izveo u Ljubljani obilježavajući 60. obljetnicu svoga utemeljenja. Sastav, u početku znan kao Plesni orkestar radija Ljubljana, prvi nastup imao je 27. lipnja 1945., prigodom otvaranja Postojnske jame, od kada je važna činjenica slovenskoga kulturnog života. Do 1961. vodio ga je maestro Bojan Adamič, od tada sve do 1992. Jože Privšek, kada ga zamjenjuje Lojze Krajnčan i kada dobiva nov, svojstven i prepoznatljiv zvuk.
Orkestar je izveo djela slovenskih skladatelja (Privšek, Gregorc, Krajnčan, Grintal, Mikuletič i Lunder), pomno odabravši djela koja i danas mogu zaintrigrirati slušatelja, među kojima su bila i četiri vokalnoinstrumentalna ostvarenja što su ih atraktivno izvele mlade pjevačice Mia Žnidarič i Kristina Oberžan. Osim stalnog dirigenta Orkestra Krajnčana kao dirigenti su se predstavili i Igor Lunder i Janez Gregorc. Kao dirigent i aranžer, Krajnčan je stilski raznolik materijal, nastao u različitim desetljećima i pod različitim utjecajima, postavio vrlo nadahnuto i moderno, sukladno trenutnim trendovima u svjetskoj aranžerskoj big-band jazz produkciji, postigavši u izvedbama jedinstvenu grupnu interpretaciju, i to u slojevitu kontrapunktu. kKolektivnim međuigrama i raznovrsnošću tekstura stvorio je od prvog do posljednjeg tona nastupa prepoznatljiv kolektivni zvuk, jedinstvenu atmosferu, čistoću, toplinu, jednostavnost i izravnost, ali ostavivši i prostor za profinjena sola kojih nije nedostajalo. Kao aranžer s istančanim osjećajem za strukturu, formu, široke raspone zvučnih tekstura i koloracije, Krajnčan se očitovao i kao elegantan i precizan vodič, koji sjajno uspijeva motivirati i iskoristiti instrumentalističke i nadasve solističke sposobnosti svakog člana sastava. Plijenili su i prezentacija melodije, fleksibilna međuigra instrumenata, tijesna povezanost instrumentalista, swing – što u velikoj mjeri valja zahvaliti Ratku Divjaku, odličnom bid-band bubnjaru - rafinman, jedinstven spektar boja i, što je jednako važno, entuzijastička instrumentalistička energija svakog člana sastava.
Članovi sastava predstavili su se kao odreda kompetentni i svestrani instrumentalisti i solisti, nadasve kao sugestivni improvizatori. Svaki je nadahnutim improvizacijama i diskretnim intervencijama, te večeri eksponirani gitarist Primož Grašič, trubač Dominik Krajnčan, alt saksofonist i flautist Miro Kadoić, bariton saksofonist, sopran saksofonist i bas klarinetist Aleš Suša… Oni su u velikoj mjeri pomogli da se Krajnčanove aranžerske ideje do kraja razviju, zvuk sastava obogati, a pozornost je plijenila i razina razvoja njihove organske interakcije i "konverzacije". Važno je istaknuti i obilato očitovani neprestani Kadoićev solistički napredak - svestran je, inovativan, maštovit, tehnički vješt i vrlo emocionalan solisti. Osim što je maštovito solirao na altsaksofonu, njegova je flauta izdašno pomagala u stvaranju lijepa i koloriranju intrigantna zvuka sastava, te sporadično egzotičnih zvučnih kombinacija.
Recimo i to da je bolesnoga slovenskog kontrabasista Aleša Avbelja u posljednjem trenutku vrlo uspješno zamijenio naš kontrabasist Goran Rukavina, očitujući još jedanput da je školovan izvođač, sjajan čitač nota, fleksibilan i brzo prilagodljiv suradnik te – što je najvažnije - da je domaća jazz scena definitivno obogaćena za još jednoga kompetentnog instrumentalista koji danas može uspješno djelovati u svakoj ritam-sekciji, i to u svakoj jazz formaciji.
Poradi velikog broja izvođača, orgulja i gonga na pozornici, „Markings“, program druge večeri, održao se u Velikoj dvorani Lisinskoga. Taj je program - nastao u koprodukciji udruge Norrbottenmusiken, švedskog radija (P2) i Barents Vocal Ensemblea - mnogo bliži onomu što se izvodi na zagrebačkom Biennalu, ali „ulaznica“ na Dane jest činjenica da zahtjevni i složeni projekt u određenoj mjeri sadržava i elemente jazza, što ga je djelomice izvodio big-band s eksponiranim trubačem.
Švedski skladatelj Orjan Fahlstrom uglazbio je poetske tekstove, objavljene 1963., u pjesničkoj zbirci Daga Hammarskjolda, poznatoga švedskog političara i diplomata, bivšeg tajnika UN-a, čija se 100. obljetnica rođenja u Švedskoj upravo obilježava. Program je predstavljen kao Hammarskjoldovo „unutarnje putovanje u sebe samoga kao kontrast njegovim globalnim putovanjima te također njegova razmišljanja o životu i smrti“. Zanimljiv ali hermetičan program, koji je trajao točno stotinu minuta, izvođen je u neobičnoj kombinaciji big-banda, komornog zbora, mezzosopranistice, crkvenog orguljaša i jazz trubača, pri čemu valja reći da su svi ti sudionici toga za nas nesvakidašnjega, ali dobrodošlog iskustva bili izuzetni profesionalci.
Treću festivalsku večer otvorio je talijanski klavirist Antonio Farao, umjetnik rastuće reputacije, praćen sjajnim kontrabasistom Martinom Gjakonovskim, starim znancem zagrebačke jazz scene, i bubnjarom Dejanom Terzićem. Program je izveden atraktivno i s jedinstvenim talijanskim šarmom. Trio je, na zadovoljstvo publike, furiozno izveo pregršt Faraovih originala nadahnutih talijanskom i uopće mediteranskom glazbenom tradicijom s atraktivnim improvizacijama sve trojice instrumentalista.
Drugi dio treće festivalske večeri pripao je austrijskom sekstetu „Criss-Cross“, koji predvodi pijanistica Adriane Muttenthaler. Uz nju skupinu čine sopran saksofonist Stefan Ollerer, alt saksofonist Michael Erian, tenor saksofonist Markus Zarl, kontrabasist Heinrich Werkl i bubnjar Emil Kristof. Sastav je ustrajavao na vlastitim i djelima austrijskih skladatelja, poput slavnih opernih i operetnih majstora. I kad pišu vlastita djela, članovi seksteta, prvenstveno Muttenthaler i Werkl, obrađuju, promiču i nameću austrijski melos ili njihov materijal nastaje ugledanjem na taj melos, s mnogo citata iz nama bliske glazbene baštine. Nastupajući po Turskoj i drugdje na Balkanu, nadahnuta glazbom tih krajeva Muttenthaler je skladala atraktivno djelo „Balkan Impressions“, čije je segmente „Criss-Cross“ te večeri izvodio duhovito (u čemu je prednjačio bubnjar Kristof), maštovito, tehnički vješto i emocionalno.
Prvi dio završne festivalske večeri ispunila je zanimljiva domaća formacija – dva gitarista i pjevačica. Izvodeći po stilskom izričaju i raspoloženju šarolik materijal poznatih standarada, udružili su se veterani , gitaristi Joe Pandur i Darko Jurković, te mlada vokalistica Maja Grgić, koja je uspješno nastupila i na 14. danima. Pandur i Jurković ovim su programom okrunili dugogodišnju suradnju koja datira još iz dana kada su obojica studirali na jazz akademiji u Grazu. Iako se i danas može čuti od kojih su sve gitarista učili, oba su naša važna gitarista uspjela artikulirati vlastiti stil. Pandurov je gitaristički pristup - koji nezaustavljivo brusi - prepoznatljiv, poletan, ugodan, lirski, na trenutke nježan i senzibilan stil, s puno atraktivnih harmonijskih i ritmičkih tekstura, finesa i preokreta. Jurkovićevo je sviranje – u two hand tapping tehnici - staloženo, opušteno i emocionalno uravnoteženo, respektabilno glede predanosti, melodijskih linija, virtuoznosti, ritmičke pouzdanosti, zavidna osjećaja za dinamiku, maštovitosti u improvizacijama u lijepo skiciranim solima. Mlada pjevačica Maja Grčić obećava, a napredovat će bude li i dalje surađivala s ovakvim profesionalcima.
Festival je, predvodeći vlastiti „Organ Trio“, zatvorila autentična i aktualna zvijezda svjetskog jazza, James Carter, danas jedan od najcjenjenijih svjetskih saksofonista, koji je predvodeći zanimljiv trio u kojemu sviraju hammond B3 orguljaš i klavirist Gerard Gibbs i bubnjar Leonard King, prvi put nastupio u Hrvatskoj. Iako nije uspio niti je, po samopriznanju, nastojao „stvoriti novi stil“, Carterov će eklektički nastup, kojim je djelomično promovirao svoj najni CD „Out Of Nowhere“, snimljen 2005. godine upravo s „Organ Trijom“, ostati upamćen po iskazanoj enormnoj energili, te virtuoznom svirkom sopran, alt i tenor saksofon i flaute, kao i po dubokom shvaćanju svih jazz stilova, što je – praćen također sjajnim improvizatorima Gibbsom i Kingom – na zadovoljstvo Zagrepčana obilato i nadahnuto demonstrirao. Bio je to bravurozan nastup kojim je na najbolji mogući način zaključena ova uspješna jazz priredba.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja