U Lisinskom održani 14. međunarodni dani jazza

Dojmljiv HGM jazz orkestar Zagreb u izvedbama skladbi hrvatskih jazz autora

Datum objave:
16.10.2004.
Autor:
Ivica Župan

Vrhunac 14. međunarodnih dana jazza, od 12. do 15. listopada, u uzornoj organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Jazz kluba Zagreb, održana u Maloj dvorani KD V. Lisinskoga, bio je nastup britanskoga "Soweto Kinch Quarteta", koji je naizmjence izvodio jazz hip hop i rap (koje je idiome naša publika s pravom mlako primala). Zvijezda u usponu, izuzetno nadaren skladatelj i instrumentalist, dobro školovan, na svjetskoj klupskoj sceni iskušavan, siguran, sugestivan i furiozan solist, altsaksofonist Soweto Kinch u svom atraktivnom izrazu spretno i organski artikulirano, s mnogo žara i entuzijazma, eksplozivno i moderno, sažima - posebice u dugačkim i eshatičnim solima - mnoga iskustva jazz avangarde i posebice free jazza, primjerice ostavštine Johna Coltranea, Ornettea Colemana, Sonnyja Rollinsa i Charliea Parkera. U mudro koncipiranu postavu Kinchova je stilska protuteža jednako atraktivan i izražajan, ali suzdržaniji i suptilniji nigerijski gitarist Femi Temowo, a izmjenama dvaju različitih pristupa i instrumentalističkih energija postignuta je da kvartet ni u jednom trenutku ne zvuči monotono. Briljirao je i odlični bubnjar Shane Forbes, a imponirao je i kontrabasist Larry Bartley. U dodatku je kvartet atraktivno izveo «Oleo» Sonnyja Rollinsa.
Talijanski "Simone Guiducci Gramelot Ensamble", koji čine vođa, gitarist Guiducci, klarinetist Achille Succi, harmonikaš Fausto Beccalossi i kao posebni gost američki trubač Ralph Alessi, u čijem se programu sjajno snašao i naš najbolji bubnjar Krunoslav Levačić, izveo je pregršt Guiduccijevih originala nadahnutih talijanskim i uopće mediteranskim melosom u kojemu je na trenutke bilo i postojanih jazz improvizacija. Iako program kojim se sastav predstavio nije jazz, nego bliži etnu ili word musicu, izveden je atraktivno i s jedinstvenim talijanskim šarmom.
"Manfred Paul Weinberger Quintet" predstavio se programom "Duh stare Europe", čiji je naziv parafraza izjave Georgea W. Busha izrečene nakon odluke Francuske i Njemačke da ne sudjeluju u iračkoj intervenciji. Vođa sastava, trubač i krilničar Weinberger očigledno drži da se Europa, barem na glazbenom planu, treba oduprijeti globalizaciji i ustrajavati na čuvanju europskog duha i nastaviti istraživati vlastitu baštinu. Weinbergerovu zanimljivu, složenu, ali pisanu, pa tako i pomalo mlaku glazbu, nadahnutu ne samo iskustvima iz europske glazbene predaje, nego i indijskom tradicijom, koju očigledno marljivo istražuje, izvodili su basklarinetist i tenorsaksofonist Christian Maurer, glasovirač Reinhard Micko, kontrabasist Hubert Kalupa i bubnjar Alfred Vollbauer.
Slavni francuski harmoikaš Richard Galliano ponovno je, u raznoliku repertoaru, narcisoidno demonstrirao svoju vrhunsku virtuoznost, koja je, na žalost, na trenutke znala biti sama sebi svrhom, ali je izazvala ovacije publike.
Švedski "Sandviken Big Band", iz istoimenoga grada, primjer je kako treba zvučati vrhunski big band. Iako na repertoaru ima i neke skladbe Counta Baseia i Quincyja Jonesa, sastav je ustrajavao na djelima švedskih skladatelja, pa čak nametao i obrađeni švedski melos i materijal nastao ugledanjem na taj melos, s mnogo citata nama na žalost strane glazbene baštine.
U sklopu festivala u dvorani Hrvatskog društva skladatelja poznati rumunjski teoretičar jazza Virgil Mihaiu održao je zanimljivo predavanje "Alternativni jazz identiteti u bivšem totalitarnom prostoru Europe".
Posebice zanimljiv i svake hvale vrijedan bio je festivalski program "Hrvatska glazba za jazz orkestar," kojim je, 12. listopada, festival otvoren. Program je pod ravnanjem Sigija Feigela i Antuna Tomislava Šabana izvodio zagrebački HGM jazz orkestar Zagreb što ga čine najmlađi naši jazz instrumentalisti, pa i nekolicina njih iz Slovenije i Austrije. U samo dvije nepune dvije godine djelovanja orkestar, koji uspješno i entuzijastički vodi u tom poslu iskusni Sigi Feigel, toliko se razvio da je dosad imao pedesetak nastupa i ostvario nekoliko sjajnih i nadasve zahtjevnih programa - "Sundy Nights"- prateći, primjerice, hammond orguljašicu Barbaru Dennerlein, Boba Mintzera, Karlheinza Miklina, Fritza Pauera i Erica Van Liera - "Big Band Tango" i "Glazba Counta Basiea". Sastav za 2005. godinu priprema projekte "Glazba Petera Herbolzheimera", "Glazba Stan Kenton Orchestra", "Glazba Boba Brookmeyera", "Glazba Thada Jonesa", a predstavit će i poznatoga američkog trubača Randyja Breckera.
Za našu je kulturu i glazbenu scenu dragocjena činjenica da je Zagreb dobio još jedan veliki jazz sastav koji može ostvarivati najzahtjevnije projekte i pratiti i najzahtjevnije svjetske soliste, a u njemu se, pored ritam-sekcije, koja i sama može pratiti zahtjevne soliste, već ističe nekoliko sugestivnih instrumentalista, pri čemu u prvom redu mislimo na saksofoniste Damira Horvata i Zdenka Ivanušića, trubača Antonija Gečeka, glasovirača Davora Dedića i kontrabasista Gorana Rukavinu.
Program je podsjetio na neke od najuspjelijih skladbi naših autora, nastalih u dugačkom vremenskom, generacijskom i nadasve stilskom rasponu, dokazavši kako je domaći jazz u svakom razdoblju, osim izuzetnim solistima, obilovao i s vrhunskim skladateljskim ostvarenjima.
Publika je te večeri najsrdačnije prihvatila atraktivnu hard bop skladbu "Yeah Man" Davora Križića, u raznim inačicama poznatu iz repertoara "Boilers Quarteta" i Big Banda HRT-a, koju je autor i efektno izveo. Potom je slijedio "Mystic Soul", broj Silvija Glojnarića, hommage Križiću i njegovu trubačkom umijeću, u izvedbi koje je naš trenutno najbolji trubač ponovno briljirao. Legendarni vibrafonist Boško Petrović predstavio se skladbama "I Love You ZJQ" i "Zagreb By Night", napisanim na samom početku devedesetih, koje je efektno aranžirao Alojz Kranjčan, a koje su, zahvaljujući svojoj atraktivnosti i jedinstvenoj petrovićevskoj tugaljivoj atmosferi, koja utjelovljuje po mnogo čemu tragičan duh vremena u kojem su nastale, i danas na repertoaru Petrovićevih sastava. Za Petrovića vrijeme kao da je stalo - iako se približio sedamdesetima - oba je broja izveo s duhovito i s mladenačkom strašću.
I ostale skladbe koje je orkestar sigurno i uvjerljivo interpretirao, u izvedbi kojih su se predstavili i drugi solisti, poput gitarista Elvisa Penave, trombonista Vida Žgajnera i Luke Žužića, saksofonista Ivana Ivanova i bubnjara Bruna Domitera, dragulji su hrvatske jazz kajdanke: "Patelin" Miljenka Prohaske, "After You've Gone" Radana Bosnera, "Reunion" Antuna Tomislava Šabana, "Damin gambit" Bojana Hohnjeca, "Andrein osmijeh" Ozrena Depola, "Vitar piri" Igora Savina, "Song For Dizzy" Ladislava Fidrija (koju je skladatelj nadahnuto izveo), "Good News" Damira Dičića i "No Drums, No Band" Zlatka Dvoržaka.
S ovim će programom orkestar uskoro nastupati i u drugim gradovima Hrvatske, Slovenije i Austrije, a proširivat će se i ostvarenjima drugih naših jaz skladatelja. Bila bi neoprostiva pogreška da ovakvi programi s djelima naših jazz skladatelja ne budu ovjekovječeni u CD formatu i tako sačuvani za buduće naraštaje ljubitelja jazza.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja