Zvijezda priredbe Grammyjevac Alan Broadbent ispunio očekivanja

U Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog održana Proljetna revija jazza

Datum objave:
30.04.2004.
Autor:
Davor Hrvoj

U organizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i Jazz kluba Zagreb HDS-a u Maloj je dvorani Vatroslava Lisinskog od 26. do 29. travnja održana tradicionalna Proljetna revija jazza. Svojevrsni početak bio je dan prije otvorenja priredbe kada je Big Band HRT-a nastupio u istoj dvorani izvodeći u prvom dijelu isključivo skladbe hrvatskih autora, a u drugom ugostivši goste pjevače: Helenu Bastić i Antu Žužula.
Na Reviji su nastupili poznati Hrvatski i inozemni jazz sastavi od kojih većina prvi put u Zagrebu. Svake večeri održana su dva programa, osim prve kada se cjelovečernjim koncertom predstavio Big Band RTV Slovenija. U programu akustična i električna jazza, posvećenom svom dugogodišnjem vođi i dirigentu Joži Privšeku, Big Bandom je ravnao Milko Lazar, nekadašnji saksofonist ovog orkestra koji je unio dobrodošlu promjenu i svježinu u pristupu ovog izvsnog orkestra. Privšekove skladbe ili njegove obrade standarda, te slovenskih narodnih pjesama svirali su uvjerljivo i dinamično, a dojmljivim imporivizacijama predstavili su se trubači David Jarh i Dominik Krajnčan, trombonisti Emil Spruk i Matjaž Mikuletič, saksofonisti Tadej Tomšić, Aleš Suša, klavirist Blaž Jurjevčič, gitarist Promož Grašič i bubnjar Ratko Divjak.
Najviše publike privukao je nastup američkog dua Alan Broadbent i Gary Foster, ponajprije zbog iznimne Brooadbentove biografije. Naime, ovaj je klavirist, rodom novozelanđanin, stalni član: klavirist, skladatelj i aranžer Charlie Haden Quarteta West koji je godinama proglašavan najboljim svjetskim akustičnim jazz sastavom, suradnik slavnih glazbenika poput Nelsona Riddlea, Johnnyja Mandela, Henryja Mancinija i drugih, te glazbeni producent glasovitih jazz i pop glazbenika, primjerice Diane Krall. Za aranžmane što ih je napisao za orkestar Woodyja Hermana dva je puta bio nominiran za nagradu Grammy koju je poslije dobio za aranžman skladbe ”When I Fall in Love” za album ”Stardust” pjevačice Natalie Cole, kćerke Nata Kinga Colea, te za aranžman skladbe ”Lonely Town” s albuma ”The Art Of The Song” Charlie Haden Quarteta West koju je, kao gošća sastava pjevala Shirley Horn. Broadbent je u duu s alt saksofonistom, inače i klarinetistom i flautistom, te poznatim studijskim glazbenikom i suradnikom zvijezda poput Shellyja Manea, Clarea Fischera, Lize Minelli, Manhattan Transfera, Robbieja Williamsa i drugih, Garyjem Fosterom održao koncert komornog jazza iznimne estetske ljepote koji je bio burno pozdavljen od brojne publike. U svojem posljednjem koncertu kraće europske turneje westcoasterskim su pristupom uigrano i uživajući u zajedničkoj svirci izvodili jazz standarde i Broadbentove skladbe. Briljirali su u improvizacijama izbjegavajući atraktivnosti i usredotočivši se na komunikaciju i kreiranje glazbe trenutka. Foster je svirao opušteno i feelingaški, s puno zraka predstavivši se kompetentnim suradnikom. Broadbent je naglašavao romantičan pristup sviranja klavira, blizak klasičnoj glazbi, ali ne zaboravljajući swingati. Nadahnuće crpi iz djela Chopina, Brahmsa i Ravela, ali i Buda Powella ili Billa Evansa, držeći se Ellingtonova načela ”It Don't Mean a Thing If Ain't Got That Swing”. To se posebice osjetilo u izvedbi Dameronove skladbe ”If You Could See Me Now” u kojoj je pokazao vrhunsko klavirističko umijeće i sklonost prema klasičnoj glazbi. Osim Taddu Dameronu dio koncerta posvetio je svojem mentoru Lennyju Tristanu, ali i drugim glasovitim jazz klaviristima poput Horacea Silvera i Sonnyja Clarka izvodeći njihove skladbe.
Poput njih i jedan od najatraktivnijih austrijskih jazz sastava, nonet Gansch and Roses što ga vodi stalni član glasovitog Vienna Art Orchestra, trubač Thomas Gansch, iste je večeri svirao bez ozvučenja. Pristupom punim duha, humora i virtuoznih improvizacija donose vlastito viđenje jazz tradicije i suvremenih trendova obogačujući ga elementima raznih stilova, primjerice baroka, klasike, glazbe za limene orkestre ili crtane filmove. Gansch se predstavio inventivnim aranžerom podarujući svakoj skladbi drukčiji karakter, te pružajući veliku slobodu solistima. Poštivanje prema cjelokupnoj jazz tradiciji iskazao je izvedbama u formi bluesa, New Orleansa ili funkyja u stilu Cannonballa Adderleya, te skladbama posvećenim glasovitim glazbenicima poput Dukea Ellingtona ili Erica Dolphyja. Publiku su nasmijali parodijom na Madonnimu pjesmu, improvizacijom na temu iz Muppet Showa ili pak trivijalnom njemačkom pjesmicom s Ganschovom vokalnom scat improvizacijom.
Treći dan priredbe obilježili su Hrvatski glazbenici. U svojem prvom zagrebačkom nastupu splitski kvintet Split Minders izvodio je skladbe vođe i klavijaturista sastava Ivana Božičevića, te njegove obrade Gibonnijeve ”Tempere” i narodne pjesme ”Ju te san se zajubija”, kao i standard ”The Song Fort My Father” Horacea Silvera. Božičević, te saksofonist Dražen Bogdanović, basist Marko Reljanović, bubnjar Andrej Petković i konga bubnjar i udaraljkaš Boris Popov izvodili su lako slušljiv jazz s feelingom dalamatinske i ritmom brazilske glazbe u uglavnom sporijim i srednjim tempima. Njihov mekani i miroljubivi fusion pristup trpi i utjecaje pop glazbe, no izvedbe nisu donijele veća uzbuđenja. Tek pri kraju koncerta, u izvedbama skladbi ”Mareta” I ”Kontrapiz”, zasvirali su čvršće i konkretnije.
Iste večeri održana je i tradicionalna priredba Nove nade jazza ”Marjan Marjanović” uz uspješna predstavljanja neafirmiranih sastava, te pjevača koji su nastupili uz profesionalni prateći sastav: saksofonista i flautista Arsena Ereša, vibrafonista Igora Savina, klavirista Julija Njikoša, kontrabasista Sašu Borovca i bubjara Roberta Volarića. U izvedbama standarda zavidnu nadarenost pokazale su pjevačice Tereza Gabrić koja se u jednoj izvedbi sama pratila svirajući klavir, Vida Manestar i Aleksandra Srebačić, te klavirist Matej Deranjić koji je izveo i jednu vlastitu skladbu. Osim njih nastupili su i trio Trialog: gitarist Pavle Miljenović, bas gitarist Nikola Car i Marko Čižmešinkin, te najdoljmljiviji sastav priredbe, Vertex što ga čine pjevačica Maja Posavec, na jazz sceni poznatiji alt saksofonist Zdenko Ivanušić, gitarist Anton Glasnović, bas gitarist Robert Međugorac i bubnjar Marko Matošević.
Svojim nastupima priredbu su zaključili Dubravko Vorih & New Tribe, te Eldad Talmu Jazz Ensemble. Vorih i New Tribe su tom prigodom promovirali svoj treći album ”Catwalk”. Izvodili su Vorihove skladbe i tek jedan boperski standard, ”Donna Lee” Charliea Parkera, što je bila najdojmljivija izvedba na koncertu. Iako se u njihovim izvedbama osjećalo da ne nastupaju redovito, svirali su uvjerljivo i atraktivno, posebice zahvaljujući odličnim članovima sastava: trubaču Davoru Križiću, saksofonistu Saši Nestoroviću, gitaristu Joeu Panduru, bas gitaristu Dubravku Vorihu i bubnjaru Marku Lazariću.
Izvrstan izraelsko-turski sastav što ga vodi vibrafonist Aldad Tarmu po izboru glazbala podsjeća na legendarni Modern Jazz Quartet, no svoj pristup zasniva na suvremenijim glazbenim načelima. Osjeća se to u Tarmuovom pristupu vibrafonu koji je bliži Burtonovom no Jacksonosvom. Svirajući mekanim udarcem s četiri palice on donosi poseban ugođaj i lijepe melodije. Uz Tarmua i klavirista Cengiza Yaltkaya koji godinama žive i djeluju u SAD-u, u sastavu sviraju dvojica mlađih glazbenika: kontrabasist Tal Ronen i bubnjar Yoni Halevi. Odlično uigrani svirali su mainstream i suvremeni jazz osebujna pristupa, ritmički čvrsto i raznoliko s utjecajima bliskoistočne glazbe. Bio je to primjeren svršetak dobro organizane priredbe koja je bila dobro posjećena na koncertima provjerenih glalzbenika, a publika je znalački pozdravljala kvalitetne nastupe.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja