Proljetna revija jazza 2002

Uspješni nastupi mlađih jazzista

Datum objave:
23.04.2002.
Autor:
Ivica Župan

"Proljetnu reviju jazza" što je od 18. do 20. travnja, u organizaciji Jazz kluba Zagreb koji djeluje pri Hrvatskom društvu skladatelja i KD "Vatroslava Lisinskog", trajala u Maloj dvorani KD V. Lisinskoga", otvorio je "Geloland", prvi međunardoni projekt pod umjetničkim vodstvom našega darovitog i sve uspješnijeg gitarista, skladatelja i aranžera Ante Gela, koji je 2001. završio studij jazz gitare na Visokoj školi za jazz i scenske umjetnosti u Grazu, gdje je potom upisao i magisterij iz kompozicije i aranžiranja. U "Geolandu" su te večeri još svirali slovenski altsaksofonist Aleš Suša, američki trubač Lee Harper, talijanski hammond orguljaš Alberto Marsico, poljski kontrabasist Maciej Domaradzki i naš bubjar Kruno Levačić. Gelo je i ovom prigodom ponudio koncepcijski i aranžerski originalno i osebujno postavljen program mahom sastavljen od svojih zanimljivih i inovativnih brojeva. Sastav je na početku duhovito odsvirao temu iz crtanog filma "Baltazar" Tomice Simovića i "Lament" Thada Jonesa, a potom i Geline originale "Eschantillon Gratuit", "Sjećanje jednoga ringišpila" i "Točke". Kao skladetelj, Gelo još uvijek nema uspješnicu poput "Family" i "Last Exit" Matije Dedića ili "Some Blues" Davora Križića, ali samo je pitanje vremena kada će ih napisati. Što je najvažnije, izuzmemo li program što ga izvodi "Boilers All Stars", gdje se i sam Gelo pojavljuje kao aranžer, "Geloland" je jedini program u domaćem jazzu koji nije tek poligon za solističko produciranje instrumentalista, nego skrbi o aranžmanima i o zvuku grupe, a solisti su, među kojima i sam Gelo, njegove maštovite aranžmane "punili" solima intrigantne ekspresivnosti. Kako je najavljeno, ovaj program na CD-u će uskoro ovjekovječiti zagrebačka diskografska tvrtka "Cantus".
U drugom dijelu večeri nastupio je slovenski dixilend sastav "Greentown Jazz Band" u kojem uspješno djeluje i zagrebački bubnjar Salih Sadiković, a koji, unatoč činjenici da je tim nastupom obilježio 20. obljetnicu djelovanja i da je dosad snimio dvadesetak nosača zvuka, još uvijek svira specifičnim stilom, svježe, entuzijastički, s ljubavlju i nadasve na visokoj izvođačkoj razini.
Drugoga dan festivala trajao je tradicionalni program "Nove nade jazza Marjan Marjanović" tijekom kojega su se, u profesionalnom okruženju, predstavili mladi, u jazzu neafirmirani vokalisti i instrumentalisti, praćeni "Triom Ivana Kapeca" i "Triom Matije Dedića". Među pjevačima zabljesnule su Ivana Vukov iz Zagreba i Ana-Marija Ocvirk iz Rovinja, svaka atraktivna na svoj način, u svakom slučaju obje odličan "materijal" za jazz pjevačicu. Ivana Vukov je, otpjevaši uz pratnju "Trija Matije Dedića" standarde "Come rain or come shine", "What a difrence a day made" i "God bless the child", imponirala močnim, postojanim glasom, glazbenim obrazovanjem i sigurnošću u izvedbi, a Ocvirkova, koja je, praćena "Triom Ivana Kapeca", otpjevala standarde "They can't take that away from me", "Dream, a litlle dream of me", "All of me" i "Fly me to the moon", sugestivnošću i određenim iskustvom u fraziranju.
Među instrumentalistima pozornost je privukao gitarist Bruno Crnečki koji je sa svojim trijom, koji čine ritam-gitarist Igor Horvat i bas-gitarist Hrvoje Kosovec, ekspresivno i svirački uigrano prosviravao repertoar tzv. gipsy jazza ("Autumn leaves") i materijal Ala Dimeole ("Mediteranian sundance"). Još su nastupili, ostavivši solidan dojam, pjevačica Jadranka Krajina, koja je, praćena "Triom Ivana Kapeca" i klaviristom Srećkom Zubakom, izvela "Angel eyes", My heart belongs to daddy" i "Stormy weather", i blues sastav "AP-LP Low Voltage", koji čine gitarist i pjevač Ante Prgin i usnoharmonikaš Tomislav Goluban, koji su izveli vlastiti broj "Blues for intro", delta blues materijal Roberta Johnsona "Slow down" i "Steady rollin' man" i standard "Down by the riverside", tako da je ova večer, kao dosad malo koji program "Nove nade jazza Marijan Marjanović" ponudivši tako dobre izvođače, očitovala da se ne moramo bojati za budućnost domaćeg jazza.
Drugi dio večeri pripao je programu "Bastardz Go Jazzy" u kojem su se funky sastavu "The Bastardz", koji djeluje u Zagrebu i Amsterdamu i koji čine zagrebački glazbenici, gitarist Zoran Jaeger-Jex, pjevačica Helena Bastić, klavijaturist Gojko Tomljenović, basist Dubravko Vorih i bubnjar Kruno Levačić, pridružili atraktivni američki saksofonist Ghasem Batamuntu i trubač i krilničar Ladislav Fidri. Sastav je izuzetno motivirano i s puno energije, iskrenosti vataže, i sola ubojitih naboja svih sudionika, u čemu su se izmjenjivali svi nazočni na pozornici, odsvirao materijale sa svojih CD-a, mješavinu moderna popa, funka, ali i jazza i brazilskih utjecaja, zadovoljivši te večeri i publiku nenaviklu na takvu glazbu.
Treća večer festivala pripala je umjetničkom direktoru festivala Antunu Tomislav Šabanu, skladatelju mahom školovanu u inozemstvu, koji je, sam ravnajući Big bandom HRT-a i "posuđenim" solistima, gitaristom Mariom Igrecom i austrijskim trubačem Andyjem Pesendorferom te "Cubismovom" ritam-sekcijom (u izvedbi Šabanove salsa skladbe "Prevlaka") zagrebačkoj publici predstavio odabir iz vlastitih skladbi nastalih od 1995. do danas. Kako bi ilustrirao svoj faze u skladateljskom radu, ali još više skokoviti skladateljski napredak, istup, koji je prenosio Drugi program Hrvatskoga radija, Šaban je program mudro podijelio u dva dijela - u prvom je izveo originale "Swing analysis", "Sympfunk", "Gulfstream by the night" i "Blues for Thad", te ”@.blues” Cyriaka Jagera i "Seeking the lost cliche" Romana Dimitrova, a u drugom dijelu ostvarenja nastala od 1999. do danas, "Zagreb 1999.", "No name features" i "Prevlaka", te "Dreamlight Michela Camilla i "Free and one" Thada Jonesa, koje je publika puno bolje primala nego one iz prvog dijela predstavljanja, prepoznavši Šabanov skokovit napredak i skladateljsko sazrijevanje.
Iako je u ovom programu sve besprijekorno funkcioniralo, osjećalo se da Šaban još uvijek nije punokrvni jazzist, nego da je jazz za sada tek jedan od aspekata njegova mnogolikoga glazbenog izričaja. Šaban je u ovoj prigodi više imponirao svježim, modernijim i atraktivnijim aranžmanima od onih što ih Big band HRT-a inače izvodi, što je godilo publici ali i glazbenicima, uključujući motivirane soliste poput Marija Igreca, Davora Križića, Saše Wozdeckog, Ladislava Fidrija, Mladena Barakovića Arsena Ereša, Zlatka Dvoržaka, Zlatka Strčića i Mira Kadoića, koji su očito željni novih materijala i drukčijih aranžmana i izazova. Bude li se u karijeri odlučio za jazz, Šaban će nedvojbeno biti veliko pojačanje na domaćoj jazz pozornici i u svekolikoj jazz produkciji.
I ova je "Proljetna revija jazza", po načelu "za svakoga po malo", publici ponudila različite inačice jazza, uvijek na visokoj izvođačkoj razini, bila je uzorno organizirana i najavila Šabana kao vrsna skladatelja, aranžera i dirigenta, koji će uskoro imati određenu ulogu u domaćem jazzu, ali i činjenicu da se u našem jazzu, na sreću, svake godine javljaju nova imena koja obečavaju.
 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja