U Jazz ciklusu Lisinski i HDS u Zagrebu nastupio trio Boba Stensona

Svjež zapuh nordijskog zvuka

Datum objave:
05.12.2006.
Autor:
Ivica Župan

Zahvaljujući umješnosti organizatora, Jazz Ciklus Lisinski i HDS ponovo su u Zagreb doveli europskog glazbenika godine. Jedan od najznačajnijih europskih jazz glazbenika, klavirist Bobo Stenson, dobitnik ugledne nagrade European Jazz Prize 2006., svoj prvi koncert nakon dodjele toga prestižnog priznanja održao je upravo u Zagrebu, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog i zagrebačkoj publici upriličio nesvakidašnji glazbeni događaj.
Nakon suradnje s brojnim svjetskim zvijezdama poput Jana Garbareka, Charlesa Lloyda, Sonnyja Rollinsa ili Stana Getza, Stenson je svoju glazbu odlučio razvijati s vlastitim triom s kojim je za tvrtku ECM snimio nekoliko uspješnih CD-a.
Stenson je s Lloydom 1990. nastupio u dvorani ZeKaeM-a, prateći ga na njegovu veličanstvenom i nezaboravnom koncertu, a nekoliko godina poslije s vlastitim je triom - s kontrabasistom Andersom Jorminom i bubnjarom Jonom Christensenom, s kojima je za tvrtku ECM objavio CD-e Reflections (1996.), War Orphans (1998.) i dvostruki Serenity (1999.) - dvije večeri uzastopce nastupio i u BP Clubu. Taj smo klupski nastup – uz nastup Trija Hala Galpera u istoj formaciji i u istom prostoru – doživjeli kao najuspješnije recentno zagrebačko predstavljanje jednoga klavirističkog trija. Stoga smo koncert u Lisinskom očekivali s golemom znatiželjom.
Uz njega u triju je nastupio njegov dugogodišnji suradnik, kontrabasist Anders Jormin te novi član, mladi bubnjar Jan Falt. U jednoipolsatnom koncertu, u rasprodanoj dvorani, trio je publiku oduševio originalnim izvedbama suvremena jazza nadahnuta skladbama autora europske klasične i latinoameričke glazbe, ali i vlastitim skladbama s elementima švedske tradicijske glazbe. Raznolik repertoar činili su tema iz švedskog folklora (Lorens Brolin), odsvirana na samom početku koncerta, Die Nachtigall Albana Berga, kubanska skladba El Mayor Silvia Rodrigeza, potom crtice iz opusa Astora Piazzolle i Henryja Purcella Music For A While. Nisu bili zapostavljeni niti američki autori (Tony Williams).
Međutim, najupečatljivije su bile Stensonove skladbe, jedinstvena inačica umirujućeg, introspektivnog i slikovitog jazza danas poznata kao skandinavski jazz (J. Garbarek, T. Gustavsen...) ili kao «nordijski» zvuk, koji je danas u trendu. Taj je raznoliki repertoar bio odsviran u jednom dahu i nadasve podveden pod jedinstveni stensonovski zajednički nazivnik, uz prštenje maštovitih improvizacija sva tri člana sastava. Svirali su dinamično izmjenjujući meditativan ugođaj s izljevima energije, uz puno spontanosti, interakcija i humora, u duhu novih kretanja na suvremenoj svjetskoj jazz sceni.
Ljubitelji ECM glazbe, ali i svi ljubitelji klavirskog jazza došli su na svoje, ali – mišljenja smo – Stenson ovaj put nije ponovio razinu svojih prijašnjih zagrebačkih nastupa.

 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja