Dobitnik Europske jazz nagrade Enrico Rava nastupio u KD Lisinski

Komunikativna svirka talijanskih jazzista

Datum objave:
25.02.2010.
Autor:
Davor Hrvoj

Najpoznatiji talijanski jazz glazbenik, trubač i skladatelj Enrico Rava dobitnik je prestižne European Jazz Prize za 2009. Kao i svi dosadašnji dobitnici i on je nastupio u Zagrebu, na koncertu Jazz ciklusa što ga organiziraju Jazz klub Zagreb HDS-a i KD Lisinski i to mjesec dana prije svečene dodjele koja će održati u Beču. Kao i 2008., kad je oduševio publiku nastupivši u sklopu istog Ciklusa, i ovom prigodom Mala je dvorana Vatroslava Lisinskog bila rasprodana deset dana prije koncerta. Nastupio je s novim kvintetom u kojem je od tadašnjih članova svirao jedino trombonist Gianluca Petrella. Uz njih dvojicu članovi su bubnjar Fabrizio Sferra, te vrlo mladi pijanist Giovanni Guidi i kontrabasist Gabriele Evangelista. Naime, kao što je Rava na početku karijere učio od iskusnijih glazbenika s kojima je svirao, primjerice Stevea Lacyja, danas je on preuzeo ulogu mentora pomažući mladim glazbenicima da stasaju.

Iako je promijenio ritam sekciju s kojom je ostvario dugogodišnju suradnju svirka njegova kvinteta i ovom je prigodom bila uigrana i uvjerljiva. Osim vlastitih skladbi odsvirao je tek jednu drugog autora, Dona Cherryja, jednog od čuvenih glazbenika s kojima je svirao. Zahvaljujući tim suradnjama postao je poznat kao bebop i free-jazz glazbenik, no danas njegov stil nije moguće definirati i svrstati u neku od postojećih ladica. Nakon oponašanja Milesa Davisa i pristupa karakterističnog za američke jazz glazbenike, na početku karijere, Rava se vrlo brzo oslobodio tog načina razmišljanja i kreirao vlastiti stil. Njegova je estetika na tragu suvremenog jazza produkcijski bliskog izdavačkoj tvrtki ECM za koju već godinama objavljuje, ali uz uvijek prisutne elemente cjelokupne tradicije jazza.
Dok je njegov pristup izvedbama koje snima, posebice za ECM, meditativniji i komorniji, na koncertima svira s više intenziteta i žara, komunikativnije i spontanije. Tako je bilo i u Lisinskom. Skladbe različita karaktera izvodili su u raznim formacijama, od sola preko dua, tria i kvarteta do kvinteta, svirajući iskreno i predano s uzbudljivim solima svih članova. Izvedbe zasnovane na osluškivanju i komunikaciji duhovito su začinjali citatima, primjerice temama standarda "Love For Sail" i "It Don't Mean a Thing (If It Ain't Got That Swing)". Prihvaćajući izazove trenutnog nadahnuća, poticani Ravnim trubačkim zadirkivanjima, preusmjeravili su ih u neočekivanim smjerovima oduševivši publiku koja se aktivno uključila u neke izvedbe, a burnim je pljeskom izmamila dodatak, atraktivnu izvedbu Ravine skladbe "Autobiografia".

(Preuzeto iz Novog lista od 25. veljače 2010.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja