Urbani jazz u Lisinskom

Datum objave:
20.10.2010.
Autor:
Mirna Marić

Sinoć je povodom otvaranja Međunarodnih dana jazza u velikoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održan koncert Za jednu kap čistoga života, autorski projekt talentiranog skladatelja Antuna Tomislava Šabana, uz pratnju Big Banda hrvatske radiotelevizije.

Ovaj koncert mi je pobudio zanimanje zbog najavljenog crossovera u glazbenim stilova, i suradnje sa današnjim nositeljima hrvatske glazbene scene. Od samog početka je profil prisutnih ukazivao na nešto novo, veliko i posebno, ako je suditi po predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću koji je stigao uz pratnju zaštitara, jazz kritičaru Davoru Hrvoju, Maksimu Mrvici, Borisu Novkoviću i još mnogima koji su došli u Lisinski poslušati Šabanov uradak.
Otkad je nakon instrumentalne jazz uvertire stigao na pozornicu; dirigent, autor i skladatelj projekta je u skromnoj maniri pozdravio prisutne, i tokom cijelog koncerta se nije prestao zahvaljivati svima koji su projekt omogućili i podržali, dakle suradnicima, producentima, HRT-u, bendu, i naravno, publici.

Ne mogu za sebe reći da sam pretjerani ljubitelj jazza, ali kvalitetnu glazbu uvijek imam volje poslušati, u što sam se uvjerila nakon prvih taktova instrumentalne uvertire. Big Band HRT-a ne trebam posebno spominjati jer je njihova kvaliteta uvijek, pa tako i sinoć, bila neminovna. Od vokalnih solista na nosaču zvuka Za jednu kap čistoga života koji je premijerno izveden sinoć, na koncertu su pjevali Marko Tolja, Tina Vukov, Massimo, Arsen Dedić, Đani Stipaničev, Damir Urban, Tamara Obrovac te Vanna. Svaku od 14 izvedenih pjesama je Šaban posebno najavio, predstavio i rekao ponešto o njenom nastanku, i svaka je sama za sebe pričala novu priču i svirala novu melodiju, budući da su sve osim obrade Gibonnijeve Kad sam nasamo s njom napisane po tekstovima velikih hrvatskih pjesnika Jure Stubičanca, Side Košutić, Vjekoslava Majera te Gustava Krkleca.
Vokalni dio koncerta je otvorio mladi Marko Tolja kojem ovaj put moram priznati odlične vokalne mogućnosti, za kojima ne zaostaje također mlada izvođačica ozbiljne glazbe, Tina Vukov, koja je nastavila repertoar nakon Tolje. Uz Tinu Vukov je predstavljena i udaraljkaška sekcija Cubisma kao gost uz orkestar, te solist na gitari Elvis Penava. Koncert je nastavljen uz Massima, koji je nakon solo pjesme nastupio u duetu sa Arsenom Dedićem pjevajući Za jednu kap čistoga života, skladanu iz ciklusa soneta Gustava Krkleca Daruj za bezimenu, ujedno i onu po kojoj su album i koncert dobili ime. Prije ovog dueta je Šaban spomenuo prozivanje zbog skladanja retro pjesama, gdje je nadodao ako sam retro, ovo je definitivno naj retro pjesma od svih!

Đani Stipaničev je u pjesmi Osmijeh zamijenio Tonija Cetinskog koji ju izvodi na nosaču zvuka i po meni bio jedan od najboljih vokalista sinoć. Nakon Đanija je Šaban najavio Damira Urbana uz riječi za rockersku pjesmu trebamo pravog rock izvođača. Urbana sam sinoć vidjela u potpuno drugačijem svijetlu od onog na koncertima, svijetlu crossovera u drugi glazbeni stil, i zvuku njegovog glasa kad ga pusti do kraja. Od svih Urbanovih koncerata na kojima sam bila, ovakvo predavanje glazbi na nijednome nisam vidjela. Ostatak publike je dijelio moje mišljenje, jer je Urban prvi dobio duple ovacije nakon svog energičnog nastupa.
U drugom dijelu koncerta je bend izveo instrumentalnu uvertiru koju je Šaban napisao za njih prije sedam godina, a vokalni dio je nastavljen uz Tamaru Obrovac. Priznajem da mi se njezina interpretacija najmanje svidjela, od njezinog lika koji mi je najmanje odgovarao uz cjelinu benda i dvorane sinoć, do vokala koji me se najmanje dojmio. Nastavljeno je ponovno sa Markom Toljom, koji je otpjevao Gibonnijevu Kad sam nasamo s njom, koju na Šabanovom albumu, naravno, izvodi sam Gibonni. Najzanimljivi crossover sinoć mi je bila pjesma Lončari, skladana u maniri istarskih narodnih pjesama, sa uvodom na tipičnom istarskom instrumentu mihu, te nečemu što je sam autor nazvao običnim keramičkim loncem, a izvođačici Tini Vukov ova je etno pjesma vokalno najbolje sjela. Koncert je završen duetom Vanne i Marka Tolje, na koji imam zamjerku da se Vannin vokal slabo čuo, odnosno kao da ga je bend pojeo.
Dojmovi za kraj? Ovakvih crossovera ima premalo u Hrvatskoj, iako sam sigurna da osim Antuna Tomislava Šabana ima još mnogo jednako, ako ne i više talentiranih skladatelja koji su sposobni napraviti ovako nešto.

Makar je koncert sinoć bio definiran žanrovski kao jazz, privukao je veliki broj mlađe publike, što samo dokazuje da barijere između glazbenih stilova i dobi ljudi koji ih slušaju nisu nepremostive, nego se samo treba naći tko će ih na odgovarajući način spojiti, što je Šaban sinoć odlično napravio.

(Preuzeto s portala Soundguardian od 20. listopada 2010.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja