Alternativni Porgy i Bess u jazz ciklusu Lisinskog

Datum objave:
21.02.2011.
Autor:
Mirna Marić

Ove su godine koncerti Jazz ciklusa Lisinski/HDS prilično gusto raspoređeni, pa već 3 tjedna nakon nastupa Gonzala Rubalcabe u nedjelju je nastupio Brussels Jazz Orchestra uz pjevače Mariju Joao i Davida Linxa, s programom pod nazivom Another Porgy, a different Bess. Radi se naravno o genijalnoj Gershwinovoj operi, čije se arije postale toliko nezaobilaznim dijelom klasične jazz pjesmarice, da se često zaboravi njihov originalni kontekst opere.

Osebujnu Mariu Joao već smo imali prilike gledati na istom mjestu, i to 2008. na Proljetnoj reviji jazza, kada je nastupila u duu s norveškim pijanistom Janom Gunnarom Hoffom, a i Brussels Jazz Orchestra je već gostovao u Jazz ciklusu 2005., tada pod vodstvom slavne dirigentice Marije Schneider, koja je izjavila da je to najbolji big band s kojim je surađivala.
Ovi su vrsni glazbenici programom Another Porgy, a different Bess ponudili modernu viziju Gershwinovog bisera - utemeljenu u tradiciji no istodobno otvorenu prema kreativnim istraživanjima ovog moćnog glazbenog materijala. Naravno nijedna izvedba Porgy and Bess ne može proći bez najpoznatijih arija poput Summertime, My Man's Gone Now, Bess, You Is My Woman Now ili I Got Plenty o' Nuttin, no briselski su glazbenici sastavili jednu pomalo alternativnu setlistu, na koju su uklučili i manje poznate arije iz ove 3-satne opere koje se nisu probile do statusa široko izvođenih standarda. Tako su se na repertoaru našla i skrivena blaga poput Oh, Doctor Jesus, A Red-Haired Woman i Clara, Clara, don't you be downhearted, koje su podsjetile na Gershwinov izuzetan kompozitorski talent čak i kada se radi o njegovim manje poznatim songovima. Aranžmani su napisani u stilu progresivnog orkestralnog jazza, a na njima je surađivao međunarodni niz aranžera, između ostalih Frank Vaganée, portugalski pijanist Mario Laginha (inače česti glazbeni suradnik Marie Joao), te Gonzalo Rubalcaba.
Odabir Marie Joao i Davida Lynxa za uloge Porgy i Bess automatski je značilo da treba očekivati nimalo konvencionalnu izvedbu, pogotovo kad se radi o Marii Joao, jednoj od najekstravagantnijih jazz vokalistica. Gershwinovim je songovima pristupila s nešto manjom količinom glasovnim akrobacija nego uobičajeno, ali ne odričući se svojih osebujnih trademark vokaliza, i eksperimentiranja s vokalnim registrima i modulacijama glasa. Belgijanac David Lynx nešto je manje eksponiran glazbenik, ali zapravo jedan od tek malog broja muških vokalista na suvremenoj jazz sceni (pri tom se ne računaju pop pjevači koji afektiraju jazz poput Michael Bubblea i Jamie Culluma); izričaj mu je pomalo na tragu Marka Murphyja i njegovih markantnih vokalnih improvizacija, a pokazao se i kao vješt scat pjevač.
Iako su Maria Joao i David Lynx svakako zvijezde ovog postava i pravi mamci za publiku, ni u jednom trenutku odlični briselski orkestar nije pao u drugi plan, štoviše, instrumentalni dijelovi ipak su prevladavali, a u svakom je songu jedan svirač izašao na prednji dio pozornice i izveo svoj solo. Dok bi mnogi orkestri vjerojatno pristali da sekundiraju ovakvim vokalnim zvjezdama, Brussels Jazz Orchestra je odabrao nepopulistički pristup i odlučno demonstrirao umijeće svojih instrumentalista.

Porgy i Bess je uvijek užitak za poslušati, radilo se o tradicionalnom postavu ili o ovakvoj pomalo ''alternativnoj'' izvedbi, a izvrsni izvođači i balansirana kombinacija orkestralnog i vokalnog jazza sigurno su zadovoljili i zahtjevnije jazz sladokusce.

 (Preuzeto s portala Soundguardian od 23. veljače 2011.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja