Eldar Džangirov nastupio u jazz ciklusu Lisinskog

Datum objave:
27.02.2011.
Autor:
Mirna Marić

Već 5 dana nakon koncerta ‘'Another Porgy, a Different Bess'' jazz ciklus Lisinskog i HDS-a nastavio se klavirskim recitalom Eldara Džangirova, mladog njujorškog pijanista porijeklom iz Kirgistana, kojemu je ovo bio drugi nastup u Hrvatskoj (nastupio je već u Dubrovniku 2008.)

To što su mu tek 24 godine ne znači da bi ga se moglo nazvati početnikom: wunderkind Eldar počeo je učiti klavir s već 3 godine, prvi je album izdao u 14.godini, a do danas je izdao 4 studijska albuma, od kojih je zadnji Three Stories iz 2011. No to su samo brojke - Džangirova treba poslušati i tek tada slijedi pravo iznenađenje pred zapanjujućom tehnikom i već prilično zrelim stilom. Koncert je otvorio standardom I Should Care, skladbom baš iz beboperskih 40ih, razdoblja koje je ostavilo najviše traga na Eldarovom stilu, te koju su obradili najznačajniji be bop pijanisti poput Monka i Buda Powella. No Džangirov zapravo asimilira niz utjecaja pored be bopa i monkovskih akorda: tu je kristalna čistoća zvuka Billa Evansa i Keitha Jarretta, furiozno brzi strideovi Arta Tatuma, smisao za swing Oscara Petersona, te tradicija europske klasične glazbe - mada se potonja manifestira tek kao visoko sublimirani utjecaj, jer Eldarov stil čvrsto stoji u jazzu, bez crossover ambicija. Ovakav opis možda zvuči kao gotovo nemogući spoj oprečnih stilskih orijentacija u pijanizmu, no u praksi se radi o markantnom i inovativnom izričaju. Na koncertu je Džangirov izmjenjivao vlastite kompozicije i standarde poput Moanin' i Embraceable You, a u cjelosti je izveo i Gershwinovu Rapsodiju u plavom, originalno napisanu za klavir i jazz band, djelo izuzetno teško za solo piano izvedbu. No Eldar je svladao i taj izazov, njegovi su brzi prsti uvjerljivo nadomjestili jazz band, te je nakon ove tour de force izvedbe izmamio do tada najveći pljesak. Uslijedila su 2 bisa, te je s rjeđe izvođenim standardom Darn That Dream koncert završio.

Poput brojnih drugih wunderkinda, Eldar je uvijek blizu opasnosti da njegova fantastična tehnika ne postane sama sebi svrhom, a glazba tek poligonom za demonstraciju tehnike kao takve, no do sada je vješto izbjegavao tu zamku. Mada je na koncertu bilo momenata koji su bili čisti pijanistički ''show off'', Eldar je istodobno pokazao i sposobnost suzdržanijeg izričaja, posebno u svojim originalima, filigranskim kompozicijama meditativnog ugođaja. Kritičari Džangirova već smatraju najboljim pijanistom svoje generacije, te će bit zanimljivo promatrati njegov daljnji glazbeni put.

 (Preuzeto s portala Soundguardian od 2. veljače 2011.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja