Održan 22. festival Jazz.hr/proljeće

Datum objave:
22.04.2012.
Autor:
Mirna Marić

Od 17. do 20. travnja u MD Vatroslava Lisinskog održan je 22. festival Jazz.hr/proljeće, nekadašnja Proljetna revija jazza. Kao i prijašnjih godina festival je stavio naglasak na domaće jazz snage, ali je predstavio i zanimljive svjetske glazbenike.

Prvu je večer otvorio Josip Meixner, pijanist, skladatelj i aranžer porijeklom iz Siska, koji se etablirao na bečkoj jazz i ne-samo- jazz sceni, gdje nastupa solo i sa ansamblima. Na zagrebačkom je koncertu nastupio solo piano i izveo repertoar sastavljen od standarda američke pjesmarice kao što su People, Smoke Gets in Your Eyes, Danny Boy, My Funny Valentine, My Romance i druge. Bile su to dopadljive obrade pozatih melodija, tradicionalističke i na momente pomalo revijalne i bliže duhu easy listeninga nego nekog hrabrijeg jazzerskog istraživanja, no to treba gledati u kontekstu njegovog bavljenja terapijskom glazbom, koju je Meixner spomenuo.

Istu je večer nastupio Alex Sipiagin Quartet, rusko-njujorški sastav predvođen trubačem Alexom Sipiaginom, kojeg se često povezuje s Mingus Big Bandom i Dave Holland Sextetom, no koji je jednako cijenjen i kao samostalni glazbenik i vođa sastava. Ovaj nam je kvartet pružio večer uzbudljivog post bop jazza, predstavivši originalne kompozicije Sipiagiana i basista Borisa Kozlova. Riječ je o složenim, promišljenim skladbama koje ostavljaju puno prostora za nadhnute improvizacije svih članova banda.

Drugu je večer otvorio jedan od najzanimljivijih sastava ovogodišnjeg festivala: radio.string.quartet.vienna, koji su predstavili program pod nazivom Zawinul Report. Riječ je o nekonvencionalnom gudačkom kvartetu iz Austrije (s jednom hrvatskom članicom - čelisticom Asjom Valčić) poznatom po inventivnim obradama vrlo eklektičnog niza autora, od Liszta, preko Gershwina i Mahavishnu Orchestra do Radioheada. Za zagrebačku su publiku pripremili obrade Joe Zawinula, vjerojatno najpoznatijeg austrijskog glazbenika i vođe legendarnog fusion sastava Weather Report. Čuti fusion skladbe poput Black Market i Birdland u gudačkoj verziji već je kuriozitet sam po sebi, a obrade bečkog kvarteta oduševile su maštovitim transponiranjem u sasvim nove aranžmane kao i maestralnom izvedbom.

Nakon austrijskog kvarteta nastupio je Scharf Club - kvintet sastavljen od redom eminentnih hrvatskih glazbenika, koje često viđamo na domaćim jazz pozornicama - Mario Igrec (akustična gitara), Miljeko Puljić (violina), Ante Reljić (klavir), Ranko Purić (bugarija) i Nenad Jura Vrandečić (bas). Njihov je nastup bio topli omaž tradiciji swing jazz pomalo na tragu Djanga i Grapellija, te su izveli niz standarda poput If I Had You, Don't Be That Way (u povijesti jazza poznata kao prva jazz kompozicija izvedena u Carnegie Hallu, na legendarnom koncertu Benny Goodmana), Continental, te nekoliko originala napisanih u retro stilu swing jazza. Na dva broja pridružio im se vokalist Kristijan Beluhan (Christmas Blues, Just Friends), a nastup su završili zanimljivom obradom standarda Alamo (aranžman Ante Reljića).

Treća je večer u potpunosti bila posvećena domaćim snagama. U prvom je dijelu nastupio kvartet našeg eminentnog klarinetista, skladatelja i aranžera Mire Kadoića, izuzetno svestranog glazbenika koji se osim jazzom bavi i ozbiljnom i filmskom glazbom. U oko sat vremena svirke kvintet nam je pokazao zašto je Kadoić jedan od najtraženijih intrumentalista na domaćoj i slovenskoj sceni. Kroz repertoar sastavljen od originalnih skladbi, uglavnom sa zadnjeg albuma Free Point, kvartet je pokazao virtouzno sviračko umijeće i umjetničku zrelost, koja ih definitvno stavlja u vrh domaće jazz scene.

Drugi je dio večeri bio posvećen tradicionalnom programu pod nazivom Nove nade jazza ''Marjan Marjanović'', na kojem se svake godine predstavljaju mladi, neafirmirini glazbenici i potencijalne buduće zvijezde jazza. Selektor Mario Igrec ove je godine odabrao grupu polaznika Učilišta za popularnu i jazz glazbu (koji su izveli dva Jobimova standarda), Trio Ćulibrk-Golubić-Novak, gitarista Kristian Josić (dojmljiva izvedba Djagove Nuages), pjevačicu Sonju Bartolić (njezina izvedba Softly As in a Morning Sunrise odaje dopadljivi vokal, no ipak manjak izgrađenog stila), bubnjara Adriana Bernobića (studenta jazz akademije u Grazu) i Jazzy Nyul Project Osijek.

Festival je zatvorio najveće ime ovogodišnjeg programa - kubanski bubnjar Ignacio Berroa sa svojim triom, koji su nastupili u petak. Berroa je jedan od onih glazbenika u čijoj se biografiji više prostora posvećuje nabrajanjem legendi jazza s kojima je surađivao (Dizzy Gillespie, Tito Puente, Chick Corea itd.), nego njegovoj vlastitoj umjetničkoj osobnosti, što je velika šteta jer je riječ o velikom virtuozu. Interesantno je da je, usprkos dugoj karijeri u jazzu, tek 2006. snimio prvi album kao vođa sastava (Codes), a dio skladbi s tog albuma izveo je i zagrebačkom koncertu. Drugi zanimljivi podatak je da je trio s kojim je nastupio vrlo svježe osnovan (članovi su znatno mlađi kontrabasist Edward Perez i pijanist Martin Bejerano) - to im je tek drugi zajednički nastup, što se na temelju uigrane svirke i nadahnutih glazbenih dijaloga nikad ne bi moglo zaključiti. Repertoar je obuhvatio nekoliko kompozicija klasika modernog jazza kao što su Miles Davis (All Blues), Ornette Coleman (When Will the Blues Leave), ili Dizzy Gillespie (Woody'N'You), koji je Berroi veliko nadahnuće i kojeg smatra, kako je rekao, ocem.

Ugođaj se mijenjao od uzbudljivog be bopa, bossa nove (Jobimova Eu sei que vou te amar), nježnih balada (I've Grown Accustomed to Her Face) do energičnog afro-kubanskog jazza, koji je je u srži Berroinog izričaja. Nakon oduševljenog pljeska publike, izašli su na bis i izveli standard Bye Bye Blackbird, jer im je, šalio se Berroa, ''ponestalo pjesama'', no publika je tražila još te izmamila i drugi bis. U oko dva sata svirke Berroin je trio ponudio široki spektar ritmova, niz maštovitih solaža svih članova sastava, i markantnu umjetničku viziju, koja ne skriva svoj dug velikom Dizzyju ali i ne bježi od originalnosti i istraživanja novih glazbenih ideja.

Bio je to veličanstven završetak festivala Jazz.hr/proljeće, jedina je šteta što je odaziv publike na cijelom festivalu bio prilično mali i zapravo nerazmjeran s kvalitetom koncerata.

 

(Preuzeto s portala Soundguardian - soundguardian.com - od 24. travnja 2012.)


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja