Tamara Obrovac Quartet
Ulika Revival
Unit Records
Ne računamo li CD Črni kos, što ga je ostvarila u suradnji s pjevačem i violinistom Georgom Kusztrichom u posve drukčijem kontekstu, ovo je osmi CD pjevačice, flautistice i skladateljice Tamare Obrovac, jedan od projekata za koje je ovogodišnja dobitnica nagrade "International" Hrvatskog društva skladatelja. Radi se o još jednom njezinom iskoraku na međunarodnu glazbenu scenu, ovaj put diskografskom. Naime, to je prvi njezin samostalni album objavljen za stranog izdavača, švicarsku diskografsku kuću Unit Records koja je posvećena promoviranju novih europskih kreativnih jazz glazbenika. Osim predstavljanja njezine glazbe na međunarodnoj sceni, zahvaljujući suradnji s Unit Recordsom povećavaju se mogućnosti za veći broj nastupa izvan Hrvatske.
Glazbeni materijal, snimljen prošle godine u Udinama, donosi novo viđenje onoga snimljenog za njezin drugi album, Ulika što ga je prije četvrt stoljeća objavila diskografska kuća CrnoBijeliSvijet. Za ovo snimanje okupila je istu postavu: pijanista Matiju Dedića koji je do sad uz nju snimao jedino na tom CD -u i tek povremeno nastupao, te kontrabasista Žigu Goloba i bubnjara Krunu Levačića koji su nakon ovog albuma ostali njezini stalni suradnici, članovi Tamara Obrovac Transhistria Ensemblea. Skladbe su iste kao i na spomenutom CD-u - autorica glazbe i tekstova je Tamara Obrovac, osim što je za skladbu Cansoneita tekst napisala Loredana Bogliun, a za Črno zlo Milan Rakovac - no izvedbe su drukčije. Razliku možemo tražiti u solima glazbenika, ali i spontanim "ispadima" Tamare Obrovac. Naime, tijekom niza godina izvođenja na koncertima, ne samo s ovim kvartetom nego i Transhistria Ensembleom, one su evoluirale. Najbolji primjer je skladba Črno zlo koja je doživjela toliko promjena da bi od raznih koncertnih inačica mogla sastaviti jedan CD; različite izvedbe iste skladbe, a svaka je toliko posebna da predstavlja novo glazbeno djelo.
U tom neprestanom traganju za novim mogućnostima izražavanja, vrebanju nadahnuća u trenutku izvedbe kad se referira na energiju ili poticaje koje u tom trenutku prima od kolega glazbenika ili publike, leži najvažnija karakteristika njezine umjetnosti. Njezinoj maštovitosti nema kraja, a budući da je glazbeno toliko potkovana da tijekom izvedbe ne mora razmišljati o tome što će izvoditi u sljedećem trenutku, može se potpuno opustiti i prepustiti trenutnoj situaciji. Dugogodišnjom suradnjom s istim glazbenicima, sjajnim instrumentalistima, ostvarila je još jedan preduvjet za takav pristup, karakterističan za jazziste. Uostalom Tamara Obrovac je svoju karijeru započela kao jazzistica, a u nastavku je zadržala upravo te odlike stila koje ga čine kreativnom glazbom. Jazzistička su i sola njezinih suradnika bez kojih se ne bi mogla upuštati u takve glazbene ludorije.
No, jazz je tek jedna od stilskih karakteristika njezina stvaralaštva. Ono se prije svega zasniva na osobnom viđenju njezine, istarske glazbene tradicije - kulture, jezika, običaja - koju promatra, proučava i koristi kao nadahnuće za stvaranje osebujne umjetnosti. Ona se ne može svrstati i neki postojeći žanr, njezin se neprestani tijek i razvoj ne može zaustaviti niti uhvatiti, tek poneki segment koji nam može dočarati djelić, trenutak koji je dokumetiran na albumu. Da bi proniknuli u bit glazbe Tamare Obrovac nije dovoljno slušati samo albume; potrebno ju je slušati na koncertima, na nizu koncerata jer svaki je drukčiji i uzbudljiv na svoj način. Između ostalog ona mudro piše pjesme, ne samo kao suvremeno viđenje istarske tradicije nego kao poticajne predloške za improvizacije koji omogućuju bijeg (ove) iz zadane forme, poigravanje njome, njezinu dekonstrukciju i konačno povratak u njezino utočište. Da, osim što su melidijski lijepe i dojmljive, njezine su skladbe utočište, polazna i završna točka između kojih je sve dozvoljeno, dok god ima opravdanje u estetskoj vrijednosti. Nekad eksperiment ne mora u potpunosti uspjeti, kad se ostvare svi preduvjeti dogodit će se eksplozija kreativnosti, ali to će uvijek biti intrigantno i uzbudljivo. Treba li tražiti nešto više!?
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br. 186)
